Posljednjih dana vrlo je aktualno pitanje imenovanja ambasadora i predstavljanja naše države u Češkoj, točnije pitanje je li imenovana osoba formalno kompetentna ili nije za obavljanje dužnosti. No, “ambasadora“ naše zemlje ima puno, ima ih ne samo onih službeno imenovanih, nego i onih koji putuju po svijetu i na raznim skupovima, sveučilištima, domjencima, međunarodnim ustanovama – predstavljaju našu zemlju i o njoj govore. I time načine nekad veću korist ili štetu od onih službeno imenovanih.
Jedan takav primjer je Jajčanin Samir Beharić, koji je nedavno imao predavanje na poznatom američkom sveučilištu Howard u Washingtonu. Dobio je mnogo čestitki jer uspjeh je doći na jedno veliko i važno sveučilište i imati priliku izlagati. Ali kakvu je poruku, kakvu sliku prenio o nama koji ovdje živimo ?
Beharić je govorio o tome kako u Bosni i Hercegovini, točnije u njenom obrazovnom sistemu vlada segregacija, diskriminacija, nacionalizam, o tzv fenomenu „dvije škole pod istim krovom“. Pisao je i govorio i o tome kako su se američki studenti čudom čudili da u današnje vrijeme u Europi postoji segregacija, skoro pa rasizam (!?) sudeći po reakcijama. A znamo kako su Amerikanci osjetljivi na rasizam. I kako ovo strašno za njih zvuči.
No, je li u Bosni i Hercegovini zaista tako? Kako to da su baš Amerikanci, a i naš Samir tako brzo zaboravili na Daytonski sporazum, na to da ovdje postoje tri naroda, koja imaju svoj jezik i sve što žele sva ta tri naroda jest između ostalog – školovanje na svom jeziku. Od kad je to diskriminacija? Kad je netko zabranio recimo Bošnjačkom djetetu da upiše školu po hrvatskom nastavnom programu ili obratno? Rasizam, segregacija bi postojali onda kada to dijete ne bi smjelo ni pristupiti recimo prijemnom ispitu. A znamo da to nije tako. Kako to da su odjednom zaboravili da Bosna i Hercegovina nije unitarna, nije zemlja jednog naroda, nema jedan službeni jezik? Nego tri, ravnopravna ! Narodi koji zbog toga što traže svoju jednakopravnost te uporabu jezika koju im jamči Ustavi – nisu rasisti.
Ako recimo jedna Talijanka u Italiji želi da se njena djeca školuju na talijanskom jeziku – znači li to da ona tako automatski pokazuje da mrzi sve ostale narode, na primjer sve Nijemce ili sve Ruse? Ako se recimo u Francuskoj školujete po francuskom nastavnom planu i programu, da li to znači da imate samo par sati tjedno predmetno francuski jezik, a fiziku slušate na švedskom, matematiku na portugalskom? Ne, školovanje “po francuskom planu i programu” znači da sve predmete slušate i polažete na francuskom. I nitko vas zbog toga ne smatra fašistom ili rasistom.
E sad, ako u Srednjoj Bosni recimo kažete da želite da se vaše dijete školuje po hrvatskom planu i programu, da sve predmete sluša i piše na hrvatskom, da su svi udžbenici, obavijesti, sva komunikacija, testovi, itd itd… na hrvatskom jeziku – eeee onda ste nacionalist, fašist i rasist.
Vi, svi dragi naši „ambasadori“ u bijelome svijetu, znani i neznani, imenovani i neimenovani – kad god budete imali priliku govoriti u stranim ustanovama i sveučilištima, svim samoprozvanim i navodnim borcima za prava djece i slobodu izbora, govora i uporabu materinjeg jezika, prenesite svima koji se prave neznalice – da malo pročitaju Daytonski sporazum, Deklaraciju o ljudskim pravima, Konvenciju UN-a o pravima djeteta..
Djeca u BiH imaju PRAVO na školovanje na materinjem jeziku. To je stavljanje “naprednih civilizacijskim vrijednosti” u BiH društvo. Prihvaćanje različitosti, davanje mogućnosti izbora, a ne trpanje u isti koš nepostojeće nacije, lažnog unitarizma kojim se prikriva majorizacija ! Samo uz istinski osjećaj jednakopravnosti, od školovanja pa nadalje – naša zemlja i naša djeca imaju budućnost.
wpDiscuz