Danas je blagdan svetog Josipa – dan kada je tetovirana većina Hrvata. Povijest tetoviranja je iznimno duga i zanimljiva. Tetoviranje je trajno unošenje tinte različitih boja u kožu uz pomoć posebno izrađenih igli. Tisućama godina ljudi su svoja tijela ukrašavali tetovažama koje nose svoje specifične kulturne i društvene važnosti, iz različitih estetskih, ritualnih, običajnih, zdravstvenih te društvenih razloga. Tijekom vremena, značenje i važnost tetoviranja su se mijenjali i razlikovali, piše dalmacijanews.com.Tetoviranjem protiv Turaka
Praksa tetoviranja postojala je i na našim područjima, a potječe još iz vremena starih Ilirskih plemena koja su živjela na Balkanu. Ovaj je običaj najviše bio raširen među Hrvatima u Bosni, te na području Dalmacije. Danas je blagdan svetog Josipa – dan kada je tetovirana većina Hrvata.
Najveću važnost ovaj oblik tradicionalnoga tetoviranja imao je za vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine između 1463. i 1878. godine. Katoličko stanovništvo je u tom periodu često bilo izloženo turskim napadima, pljačkanjima, silovanjima i otmicama mladih djevojaka i žena. Da zaštite svoju djecu i žene od Turaka, tetovirali su im posebice ruke i prste, ali i prsa te ponekad čela. Radi se o tehnici “sicanja” (narodno ime za tetoviranje) kojom su starije žene mlađima tetovirale znakove križa, krune i točkica u raznim oblicima. Tetovirala su se djeca (većinom djevojčice) od 6 do 16 godina pomoću prirodnih materijala poput majčina mlijeka, meda, ugljena i pljuvačke i to na blagdan svetog Josipa, Blagovijest, Veliki Petak i u Korizmeno vrijeme. Na području Uskoplja, Kupresa, Kraljeve Sutjeske ili Rame još uvijek možemo susresti žene koje su tetovirane tradicionalnom tehnikom.
U većini slučajeva osnovni oblik je križ, a zastupani su i drugi motivi. Olovkom se iscrta motiv preko kojega se prevuče klipica, umočena u čađ “garež” pomiješanu s pljuvačkom. Zatim se “boca” s iglom. Danas se umjesto čađe upotrebljava tinta. Izbocano mjesto čvrsto se poveže kroz tjedan dana, dok rana ne zacijeli. U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine taj se postupak zove sicanje, ponegdje bocanje, a svima je poznato kao tetoviranje.Tradicija je prekinuta nakon Drugog svjetskog rata. Komunistička vlast u Jugoslaviji nije preferirala isticanje religije, tako da je u mnogim regijama zabranjeno, što naravno nije u potpunosti iskorijenilo ove običaje još godinama nakon.
Oživljavanje običaja tradicionalnog tetoviranja Hrvata
Ova tradicionalna praksa danas je izrazito rijetka, te se može vidjeti jedino na starim ženama.
I dok danas mladi tetoviraju znakove i simbole, koji su im nerijetko nepoznati, malo tko od njih zna da postoje simboli i ukrasi tipični za Hrvate i katolike u Bosni. Tradicionalne tetovaže Hrvata s ovih prostora postale su zanimljive široj javnosti, a najzaslužnija za to je grupa na Facebooku Traditional Croatian Tattoo, osnovana prije pet godina sa ciljem oživljavanja običaja tradicionalnog tetoviranja Hrvata. Ono što je zanimljivo je stvaranje novog trenda među mladima iz cijelog svijeta, koji oživljavaju ovu tradiciju fotografijama na kojima su njihove mlade ruke išarane starinskim simbolima.
wpDiscuz