Prošle je godine AfD politička stranka u Njemačkoj izazvala kontroverzu kada je gornjom slikom (platnom) u predizbornoj kampanji ilustrirala jedan od razloga zašto je protiv imigracije.
Slikana u Francuskoj 1866. godine i nazvana “Tržnica robova”, slika je opisana kao djelo “na kojem se vidi crni, očito muslimanski trgovac robljem koji nagu mladu ženu s puno svjetlijom kožom prikazuje/nudi grupi muškaraca na pregled”, vjerojatno na sjeveru Afrike.
Stranka Alternativa za Njemačku (AfD) postavila je nekoliko billboarda s ovom slikom te dodala slogan:
“Da Europa ne postane Eurabija”.
“Mnogi su s obje strane Atlantika bili “revoltirani” ovom zloporabom umjetnosti. Čak je i američki muzej u kojem se nalazi originalna slika poslao AfD-u pismo “inzistirajući da prestanu i odustanu od korištenja ove slike” (iako je ona javno vlasništvo čovječanstva).
Objektivno govoreći, sporna slika “Tržišta robova” prikazuje stvarnost koja se odigrala nebrojeno puta tijekom stoljeća: Afrički, azijski i bliskoistočni muslimani dugi niz stoljeća su na meti imali europsku ženu – toliko da su milijune njih i porobili ( za iscrpniju dokumentaciju vidi Sword and Scimitar ). O tome se danas malo piše i goovori i kada se govori o kolonizaciji i porobljavanju u pravilu se govori u obrnutom smjeru. O tome kako je Zapad porobljavao svijet Bliskog istoka.
Na sreću postoji još jedan medij osim pisane riječi- koji zorno dokumentira ovu tužnu povijest europske žene. Likovna umjetnost. Postoji ogroman broj ulja na platnu, i raznih drugih tehnikama urađenih slika poput ove o kojoj se govori o otmici, trgovini i seksualnom porobljavanju Europljanki; one sve zajedno još više naglašavaju, frustraciju, sveprisutnost i ozloglašenost ovog fenomena.
Doista, ovo je bila toliko prisutna tema da su se mnogi umjetnici i slikari devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća specijalizirali za nju, često na temelju vlastitih svjedočenja očevidaca.
Kako kaže jedna umjetnička galerija , „Mnogi … od najvažnijih slikara i sami su putovali u muslimanski svijet, a ono što su slikali temeljilo se na skicama koje su napravili dok su bili tamo …
Ispod je samo 20 takvih slika (ima ih još daleko više).
Osim bilježenja umjetnikova imena, godine slikanja i, gdje je to moguće, naslova – informacija koje je često teško utvrditi – svoje sam primjedbe ograničio na važna pitanja i pojašnjenja, uglavnom na prvih nekoliko slika, a ostatak sam ostavio da govore same za sebe.
“Bugarske mučenice”, Konstantina Makovskog, 1877. Prikazuje događaje iz ranijih godina osmanske okupacije, kada su osmanski neregularni vojnici (takozvani baši-bazuci ili “lude glave”) silovali i masakrirali bugarske kršćanske žene i njihovu djecu. Američki novinar MacGahan, koji je izvještavao iz Bugarske, napisao je sljedeće o ovom incidentu: “Muhamedanac koji bi ubio određeni broj nevjernika, bio bi siguran u raj, bez obzira na to koji su mu grijesi. Obični Musliman uzima ovo pravilo u širem smislu, pri tome računa i žene i djecu…. Bashi-Bozuci, kako bi napuhali broj pobijenih, rastrgali su trudnice i ubili nerođenu djecu. ”
„Otmica hercegovske žene“, autor Jaroslav Čermák, 1861. Iz službenog opisa muzeja Dahesh u New Yorku : „Uznemirujuća i izuzetno dočaravajuća slika, prikazuje bijelu, golu [i trudnu?] hercegovsku kršćansku ženu koju su otomanski plaćenici oteli, pri čemu su joj ubili muža i dijete. ”
This painting’s title at the 1861 Paris Salon, Abduction by Bashi-bazouks in a Christian Village in Herzegovina, (Razzia de bachi-bouzouchs dans un village chrétien de l’Herzégovine (Turquie) [sic]) immediately situated the image within a volatile ethnic and religious discourse. Disturbing and extremely evocative, it depicts a white, nude Christian woman being abducted from her village by the Ottoman mercenaries who have killed her husband and baby. Apart from the Salon title, the crucifix on a broken chain lying in the foreground leaves little question about the religious convictions of the woman. This terrifying scene reflected actual turmoil in the war-torn regions of central Europe, where Čermák witnessed Turkish troops attacking villages. The Parisian critic Théophile Gautier surmised that rape was not the woman’s immediate fate, as the scene would at first suggest, but rather that she was to be sold into a harem. The traffic in white slaves, although officially prohibited by the Ottoman sultan in 1854–55, continued for many years; its eradication became the objective of many outraged Christian missionaries. A wrenching image of the clash between East and West, this picture unfortunately continues to have chilling contemporary reverberations.
The form Čermák gave to this political statement was inspired by famous depictions of mythological abduction scenes, including Giambologna’s The Rape of the Sabine Women (1583, Loggia dei Lanzi, Florence) and Gian Lorenzo Bernini’s The Rape of Proserpina (ca. 1622, Rome, Galleria Borghese). Čermák received a medal for this painting at the 1861 Salon and, after being widely exhibited throughout Europe, it was purchased by Theodore A. Havemeyer, an important New York collector of the Gilded Age.
“Otmica”, Eduarda Ansen-Hofmanna (1820.-1904.).
“Tržište robova”, Otto Pilny, 1910.
“Oteti”, Eduard Ansen-Hofmann (1820–1904).
“Namona”, Henri Tanoux, 1883. god.
“Gorki nacrt ropstva”, Ernest Norman, 1885.
“Novi dolazak”, Giulio Rosati (1858–1917).
“Nova robinja”, Eduarda Ansen-Hofmanna (1820.-1904.).
“Ispitivanje robova”, Ettore Cercone, 1890.
“Trgovac robljem”, Otto Pilny, 1919.
“Tržište robova”, Eduard Ansen-Hofmann, 1900.
“Pregovori o trgovini robljem”, Fabio Fabbi (1861.-1946.).
“Bijelo ropstvo na Istoku – odlazak na tržište robova”, Harper’s Weekly , travanj 1875.
“Novi dolazak”, Eduarda Ansen-Hofmanna (1820.-1904.).
“Srpska priležnica”, Jean-Joseph Benjamin-Constant, 1876.
“Tržište robova”, Émile Jean-Horace Vernet, 1836.
“Tržište robova”, Jean-Leon Gerome, 1871. godine.
“Haremski zarobljenik”, Eisenhut Ferencz, 1903.
“Prizor iz Harema”, Fernand Cormon, 1877.
Autor: Raymond Ibrahim, pisac knjige Mač i Jatagan: Četrnaest stoljeća rata između islama i Zapada , je istraživač i suradnik u David Horowitz Freedom Centru, istaknuti viši suradnik na Institutu Gatestone i suradnik Judith Rosen Friedman na Bliskoistočnom forumu .
wpDiscuz
