Domovinski pokret – HSP u novom ruhu u režiji Mate Granića

Domovinski pokret, stranka koja se pojavila kao navodno svježa snaga na hrvatskoj političkoj sceni, u suštini nije ništa drugo do reciklaža stare desnice, poznate iz vremena Hrvatske stranke prava (HSP). Ideološka osnova DP-a, umotana u moderniju retoriku, skriva kontinuitet političke filozofije koja, unatoč svom imenu, s demokracijom ima malo veze. Još je manje iznenađujuće kad shvatimo tko stoji iza cijelog projekta – Mate Granić, politički veteran i čovjek koji je već jednom eutanizirao HSP, a sada se čini da to radi s Domovinskim pokretom.

Mate Granić: Majstor eutanazije stranaka

Mate Granić, jedini Tuđmanov kadar koji je bio sklonjen tijekom Oluje zbog straha da bi mogao izdati, i danas igra ključnu ulogu u političkom inženjeringu. Nakon što je uspješno učinio HSP politički irelevantnim, Granić je usmjerio svoju pažnju na DP, stranku koja je osmišljena kao navodna suverenistička alternativa HDZ-u, ali u suštini nosi sve nedemokratske i antieuropske elemente koji su nekada krasili HSP.

DP je stvoren kao političko vozilo koje bi trebalo biti privlačno desnom biračkom tijelu, nezadovoljnom HDZ-om, ali bez stvarne namjere da doprinese demokratskom razvoju Hrvatske. To je stranka koja potajno amnestira nedemokratske režime, koketira s autoritarizmom i nastoji redefinirati što znači biti desničar u Hrvatskoj, no zapravo ostaje zarobljena u ideološkom vakuumu, bez jasne vizije i cilja.

Ideološka praznina i potpuna ovisnost

Ako se DP promatra kroz prizmu demokracije, postaje jasno da je to oksimoron. Demokracija nije samo retorika o suverenizmu i nacionalnom ponosu; to je praksa koja zahtijeva transparentnost, pluralizam i poštivanje temeljnih sloboda. DP, pod Granićevim utjecajem, nosi sve karakteristike stranke koja je više antidemokratska nego demokratska. Nije to suverenizam, već mlaka imitacija suverenizma, kao što je DC bio mlaka imitacija demokršćanstva. DP je, poput DC-a, stranka koja sluša treće sile, umjesto da zastupa stvarne interese hrvatskog naroda.

Granić, koji je već jednom uništio HDZ, čineći ga neprepoznatljivim u ideološkom smislu, sada vodi DP putem koji vodi prema političkoj irelevantnosti, dok ga usmjerava u službu nevidljivih interesa. Tužno je što Hrvatska, nekada zemlja koja se borila za svoju slobodu, sada svoje političke uzde drži u rukama čovjeka čiji su interesi daleko od demokracije i suverenizma.

Hrvatska pod Granićem: Tragikomedija bez izlaza

Ironija cijele situacije je da je današnja Hrvatska zapravo pod kontrolom Mate Granića. Njegov dugogodišnji politički utjecaj, zapakiran u privid neutralnosti i državničke mudrosti, usmjerio je Hrvatsku prema političkoj stagnaciji i ideološkoj zbrci. Granić je čovjek koji je, čak i za vrijeme Domovinskog rata, bio marginaliziran jer se smatralo da bi mogao izdati. Danas, s DP-om kao svojim novim projektom, čini se da nije daleko od toga da izda ne samo ideju demokratske Hrvatske, već i same temelje na kojima je država izgrađena.

Domovinski pokret, umjesto da bude nova snaga hrvatske politike, postaje samo još jedna stranka u nizu koje služe tuđim interesima, ispunjavajući ulogu koju im je namijenio politički mastermind Granić. Na kraju, ostaje pitanje: koliko će još trebati prije nego što Hrvatska shvati da je njen politički život postao tragikomedija režirana rukom čovjeka koji je već jednom uspio uništiti sve što je imalo ideološku jasnoću i svrhu?

Dok DP ide prema svojoj neizbježnoj sudbini, Hrvatska će, nažalost, ostati taoc Mate Granića, političkog veterana koji nikada nije ni trebao dobiti toliku moć, a kamoli voditi zemlju u 21. stoljeće.

Zašto je DP zapravo HSP?

U vrhu Domovinskog pokreta (DP) postoje ljudi koji su u prošlosti bili povezani s Hrvatskom strankom prava (HSP).  Oni otkrivaju pozadinu priče. Istovremeno HSP je eutaniziran. Neki od njih su:

1. 1. Stipo Mlinarić Ćipe – Istaknuti član Domovinskog pokreta koji je bio blizak s HSP-om u ranijim fazama svoje političke karijere. Njegova ideološka usmjerenost, koja uključuje naglašeni nacionalizam i domoljublje, podudara se s vrijednostima koje je HSP zastupao.
   2. Miroslav Škoro – Osnivač i bivši predsjednik Domovinskog pokreta, iako nije direktno bio član HSP-a, u nekoliko je navrata politički koketirao s idejama i ljudima koji su dolazili iz pravaškog miljea. Škoro je tijekom svoje političke karijere često koristio retoriku blisku pravašima, privlačeći time bivše članove i simpatizere HSP-a.
   3. Ante Prkačin – Bivši član HSP-a, poznat po svojim desnim stavovima i povijesnim vezama s pravaškim pokretom. U Domovinskom pokretu bio je jedan od ključnih glasova s radikalno desnih pozicija.

Ovi pojedinci i njihovi stavovi pokazuju kontinuitet ideološke linije između HSP-a i Domovinskog pokreta. Premda DP sebe pozicionira kao širu suverenističku i domoljubnu stranku, u njezinim redovima vidljiv je značajan utjecaj bivših članova HSP-a i pravaške ideologije.

Milanovićevi glasovi postali plijen HDZ-a

Zoran Milanović, kandidat ljevice i prividni protivnik desnog spektra, dobio je podršku dijela birača Domovinskog pokreta, posebice onih koji su ga smatrali manjim zlom u odnosu na HDZ-ovu kandidatkinju. No, ironija sudbine je da su ti isti glasovi, koji su trebali pomoći destabilizirati HDZ, na kraju poslužili upravo HDZ-u nakon što je DP, suprotno svim očekivanjima, sklopio koaliciju s tom istom strankom.

DP je u kampanji bio glasnogovornik najoštrijih kritika na račun HDZ-a, optužujući ih za izdaju nacionalnih interesa, korupciju i političku trgovinu. Retorika Domovinskog pokreta bila je jasna – HDZ je stranka koja je izdala temeljne vrijednosti domoljublja i suverenizma. Činilo se kako DP nema namjeru surađivati s političkim protivnikom kojeg su toliko žestoko kritizirali. Međutim, stvarnost je pokazala drugačije – DP se, na iznenađenje mnogih svojih birača, povezao upravo s HDZ-om.

Koalicija s HDZ-om: Politička trgovina ili izdaja birača?

Koalicija DP-a i HDZ-a bila je šok za mnoge birače koji su glasali za Milanovića, nadajući se da će time oslabiti HDZ. Umjesto toga, njihovi glasovi indirektno su postali sredstvo za jačanje te iste stranke. Ovaj politički manevar otkriva suštinu pragmatične politike koja, unatoč retorici i principima, na kraju gleda samo na održavanje moći i utjecaja. DP je, dakle, postao nešto što je najviše kritizirao – stranka koja radi političke kompromise na štetu vlastitih birača.

Ono što dodatno boli jest činjenica da je DP u kampanji bio najžešći protivnik HDZ-a. Nijedna druga stranka nije toliko napadala HDZ kao što je to činio Domovinski pokret. No, čim su se izbori završili, a politička trgovina počela, sve te riječi i obećanja pale su u vodu. DP je postao partner HDZ-a, legitimirajući time upravo onu politiku protiv koje su se tobože borili.

Tuđmanova Hrvatska pod vodstvom Mate Granića

Kada se u cijeloj ovoj priči doda ime Mate Granića, cijela situacija poprima još mračniji ton. Granić, koji je odavno bio poznat po svojoj političkoj vještini i utjecaju iza kulisa, ponovno je pokazao svoju sposobnost da dirigira hrvatskom političkom scenom. DP, koji se trebao boriti protiv izdaje domoljubnih ideala, pretvoren je u stranku koja amnestira nedemokratske režime i pokorava se moćnim trećim silama, na način koji neodoljivo podsjeća na Granićev bivši projekt – Demokratski centar.

Za hrvatsku politiku ovo je tužna slika. Hrvatska koju vode likovi poput Mate Granića, čovjeka kojeg su mnogi doživljavali kao prijetnju još u vrijeme Tuđmana, sve više gubi na ideološkoj jasnoći i svrsi. Glasovi koje je Milanović dobio, a koji su trebali oslabiti HDZ, na kraju su postali sredstvo za jačanje te iste stranke. I tako se priča o Domovinskom pokretu, stranci koja je trebala biti svjetionik suverenizma, pretvara u priču o još jednoj političkoj prevari, koja je svoje birače izdala u trenutku kad su im najviše trebali.