Jer da BIH postoji sve ove godine kao konfederalna unija tri etnička entiteta stvar oko Bužima ne bi se gurala pod tepih. Sekularne snage u Bošnjaka ne bi bile fokusirane na majorizacije i potiranje srpstva i hrvatstva nego bi se borile za svoje pravo na postojanje unutar bošnjačkog entiteta.
Sukob sekularnog, onog o čemu priča Pusić kada tvrdi da su većina i islamističkog, bio bi osnovni sukob unutar bošnjačkog entiteta.
Sukob sekularnog u Hrvata, progresivnog i modernog s katolibanskim , tradicionalnim ,ponegdje i kriptoustaškim bio bi osnovni sukob unutar hrvatskog entiteta.
Kod Srba je taj sukob već na sceni. Najveći konkurent Dodiku jeste u suštini tradicionalistička, pročetnička partija koja brije na svetosavlje, i protiv EU je, ne samo protiv NATO-a.
Kako je nažalost formirana FBIH Zapad su Bošnjaci uvjerili da su oni modernisti, građani, sekularisti, da je samo kod njih jezgra progresa te da im se mora pomoći u sukobu s primitivnim očenašek Hrvatima i četnicima Srbima.
Svi Hrvati su stavljeni pod UZP , svi Srbi pod “genocidni živalj” dok su eto Mehmedovići i Džaferovići nositelji promjena i progresa.
Istina je međutim turobna. SDA oduševljeno ovih dana huška narod protiv EU, nikada nisu niti bili za ulazak u nju. Na događaj iz Bužima poslat će neko paradno priopćenje no u sušitni ponosni su na novo sjeme Islama o kojem je svojevremeno govorio i optuženi Sakib El Mudžahmuljin.
- Najveći problem progresivnim Hrvatima u BIH su nazadni Hrvati no s njima Hrvati ne mogu ući u fight dok traje SDA majorizacija.
- Najveći problem progresivnim Bošnjacima u BIH su Bošnjaci, nazadni Bošnjaci, no s njima progresivni Bošnjaci ne mogu ući u fight dok traje od strane OHR-a ponuđena majorizacija nad Hrvatima i Srbima.
- Najveći problem progresivnim Srbima u BIH su Srbi. Nazadni Srbi.
Sve tri progresije u sve tri nacije do sada bi davno bile u koaliciji i vodile bi zemlju da je samo omogućeno jedno jednostavno rješenje. Ili bi skupa bili u oporbi. Koalirali bi oko zajedničkih političkih i društvenih vrijednosti jer bi geopolitika prostora bila prošlost.
Država BIH bila bi unija tri nacionalne republike. Samim tim, rješenim nacionalnim pitanjem na srednjoj razini državna vlada morala bi biti građanska i programska. No amenovana bi bila od strane minimalno jedne trećine podrške sa srednje razine vlasti. Nacionalnih parlamenata. To bi uvjetovalo koalicijsku većinu da u svakoj od nacionalnih republika imaju naći barem jednog koalicijskog partnera.
Ukinuti Domovi naroda a veto vraćen u republički parlament.
Takva BIH je imala šanse. Na žalost OHR je smatrao da je važnije udovoljiti SDA-u nego građanima BIH.
Što opet nije ništa drugo nego rasizam. Jer nikako ne bi smjelo biti važnije 300.000 glasača SDA od ostatka BIH.
No kako je OHR uglavnom austrijski ili njemački, rasizmi i nacizmi iz tog ureda ne trebaju nas čuditi.
Šteta, trofederalna BIH trebala je svima. No nije joj data šansa.
Da jeste danas bismo govorili o tome hoće li BIH , kao članica EU staviti veto na ulazak Albanije i Makedonije ili neće.
Ovako se govori o novom ratu kao bošnjačkom sredstvu plašenja i ucjene Zapada. Pa se kao odgovor na virtualni rat, koji eto samo što nije počeo, traže žurne sankcije. Dok 150.000 Sarajlija u strahu od SDA propagande zatvara firme i traži vize za Njemačku.
I sve to događa se prema vlažnim austrogermanskima maštanjima.
Maštanjima velike, nikad denacificirane imperije koja si nikako ne može oprostiti ta dva prokleta poraza od Srba.