Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uputio je sinoć možda najozbiljnije upozorenje Hrvatima u BiH u zadnjih 15 godina. Ne kao protivnik, nego kao dugogodišnji politički saveznik i zaštitnik njihove konstitutivnosti u složenoj strukturi BiH, Dodik je otvoreno rekao: ako Hrvati nastave ići putem podilaženja bošnjačkom unitarizmu, ako zaborave što znači konstitutivnost naroda, vrlo brzo neće imati što braniti – jer neće imati koga predstavljati.
„Držali smo ih da ne potonu – iz svog interesa. Držali smo ih na pozicijama da ne nestanu u političkom smislu. A sada? Tri puta nemaju svog člana Predsjedništva, tri puta bivaju preglasani u Vladi Federacije. I još pokušavaju glumiti reformsku BiH. Koju reformsku?“, izjavio je Dodik, adresirajući direktno hrvatsku političku neodlučnost, sljepoću ili samoporažavajući optimizam.
KONSTITUTIVNOST ILI STATISTIKA
U nastavku svog obraćanja, Dodik iznosi ključnu dilemu koja se već nazire u sarajevskim redovima: ako BiH jednog dana krene putem građanskog prebrojavanja, što Hrvati misle – hoće li im ostati osam posto?
Zato poziva da se ostane dosljedan temeljnom ustavnom načelu – konstitutivnosti. Jer, kako kaže, tada nije važno ima li vas 50 tisuća ili milijun. Ako se odustane od tog principa, slijedi nestanak s političke karte.
I Dodik, ma koliko bio netipičan, zna razliku između forme i suštine. On ne nudi sentimentalnu potporu Hrvatima – on ih podsjeća da im je konstitutivnost jedini mehanizam političkog preživljavanja. I to govori netko tko je, što god tko mislio o njemu, desetljeće i pol u ključnim trenucima stajao uz hrvatsku političku poziciju, često više nego matični Zagreb.
SURADNJA ILI NESTANAK
Ovo nije vrijeme za igre s neiskrenim partnerima. Političko Sarajevo je više puta pokazalo da Hrvate vidi kao demografski problem, a ne kao politički narod. U takvom odnosu, svaki pokušaj dodvoravanja znači još dublju eroziju vlastite pozicije.
Zato Dodikovo obraćanje treba čitati kao posljednji poziv – ne kao prijetnju. Jer kada nestane posljednji saveznik koji priznaje Hrvate kao politički faktor, preostaje samo brojanje i preglasavanje.
Izgleda da nema više vremena za kalkulacije – vrijeme je za odluke koje određuju opstanak.
/POSKOK/
wpDiscuz
