Dobar dan Tužilaštvo BIH. Kako ste? Kako vaša djeca? Kako teče ugodnost vaših ugodnih života u vašim komfornim odijelima?

Prije 31 godinu Hrvati iz Fojnice doživjeli su egzodus koji je rezultirao progonom, ubojstvima te brojnim zločinima za koje ni do danas nitko nije odgovarao
Fojničku općinu je zaobišla srpska agresija 1992. godine.

I kada se držalo da je Fojnica oaza mira u ratnoj Bosni i Hercegovini, ispod tog privida bilo je prilično nemirno. Fojnički Hrvati i Muslimani-Bošnjaci nisu baš vjerovali jedni drugima. Već u lipnju 1992. dolazi do prvih trvenja između dva naroda.

Rastače se krhki mir, a rastu napetosti, nesuglasice… Iz HVO-a istupaju muslimani-Bošnjaci, koji će sa kasnije samostalno vojno organizirati kao Armija BiH.Iz geopolitičkih i gostrateških razloga muslimani-Bošnjaci žele Fojnicu cestovno povezati sa Zenicom, u kojoj je trebala biti rezervna lokacija boravka političkog i vojnog vrha tadašnje Republike Bosne i Hercegovine.

Otvorena agresija tzv. Armije BiH na fojničkom području počele su 2. srpnja, nedugo nakon posjeta zapovjednika UN-a u Bosni i Hercegovini generala Philipea Morillona, koji je obećao da će grad sačuvati kao oazu mira.

Za Hrvate Fojnice početak srpnja 1993. godine bio je najteže je razdoblje u novijoj povijesti. Dojučerašnji saveznici – bošnjački politički vrh i muslimanska Armija BiH zadali su udarac u leđa Hrvatima koji su imali povjerenja u svoje saveznike Bošnjake. Tadašnje najviše bošnjačke vojne i političke strukture dale su naputak Armiji BiH da u svim sredinama gdje žive Hrvati glumi savezništvo s HVO-om sve dok ABiH ne ojača vlastite redove.

Taj dan bio je 2. srpnja. Armija BiH napala je Fojnicu.[16] Otvorenom napadu na grad prethodio je otvoreni napad ABiH dan prije, na Bajram 1. lipnja 1993. godne na ophodnju HVO-a na Dugom brdu kod Fojnice. Postrojbe Armije BiH otvorile su vatru i pritom su ubile dva hrvatska vojnika. Isti dana napale su jakim snagama hrvatska sela Božiće, Gojeviće i Lužine. U vrijeme tog napada održavao se sastana predstavnika Armije BiH i HVO-a u zapovjedništvu kanadskog bataljuna Unprofora, na kojem se pokušalo dogovoriti primirje. Izložene hrvatske snage nisu se mogle dugo opirati na fojničkom području zbog brojnosti Armije BiH, bolje naoružanosti i velikom motivu ABiH motivirana za osvajanje tuđih sela i kuća, većem nego za obranu sela otkamo su izbjegli.

Isti dana stradala je katolička crkva i samostan časnih sestara. Hrvatske kuće vojnici Armije BiH su opljačkali, spalili i potom protjerali hrvatsko stanovništvo, po strategiji spržene zemlje i etničkog čišćenja.[1]Sve je rezultiralo egzodusom 6000 Hrvata koji je posljedica progona, ubojstava te brojnim zločinima nad Hrvatima za koje ni do danas nitko nije odgovarao. U sukobu na području Fojnice i okolnih sela bilo je 40 hrvatskih ratnih žrtava, od čega 13 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, troje djece i 24 odrasla civila.[1] Među ubijenima su i gvardijan i vikar franjevačkog samostana fra Nikica Miličević i fra Leon Migić. Braneći Fojnicu poginulo je oko 100 pripadnika HVO-a, 300 je ranjeno, a 50 fojničkih Hrvata prošlo je kroz logore Armije BiH, većina u logoru “Silos” u Kaćunima, u općini Busovača.

Fojnica je pala Bošnjacima u ruke 10. srpnja, a izgnani Hrvati prešli su preko planine Višnjica . Tijekom muslimanskog napada na Fojnicu, ABiH je spalila dio ratne bolnice HVO-a, kao i hotel Reuma, a psihijatrijska bolnica oštećena je u napadima i snajperskom vatrom s muslimanskih položaja na Zvjezdicama nasuprot visa Drin i s visa Mala Ploča nasuprot Bakovićima.

Tijekom masakra u Fojnici, nekoliko civila je brutalno ubijeno od strane Armije Bosne i Hercegovine (ARBiH) u srpnju 1993. godine. Među žrtvama su bile dvije starije hrvatske žene koje su posebno istaknute:

1. Anđelka Babić (rođena Bencun) – Rođena 1915. godine, Anđelka je izgorjela zajedno sa svojim mužem Matešom kada su pripadnici ARBiH zapalili njihovu drvenu kuću 3. srpnja 1993. godine. Nisu uspjeli pobjeći zbog svojih ozljeda i brzog širenja vatre.
2. Finka Krajinović – Rođena 1925. godine, Finka je ubijena zajedno s članovima obitelji Milišić u Ostružnici 3. srpnja 1993. godine. Njihovu kuću su zapalili pripadnici ARBiH, a ostaci Finke i drugih pronađeni su i pokopani izvan groblja​ (CRODEX.NET)​​ (Wikipedija)​.

Ovi incidenti ističu brutalnu prirodu sukoba u Fojnici i teške posljedice po lokalno hrvatsko stanovništvo.