Uloga Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, zamišljena kao posrednička i medijatorska, kroz godine je evoluirala u nešto posve drugo – u entitet koji otvoreno narušava suverenitet države, krši ustav i postavlja ultimatume, poput posljednjeg incidenta s premijerkom Bosne i Hercegovine. Naime, OHR je dao premijerki rok za rješavanje pitanja kulturnih institucija, nešto što ne samo da nije u skladu s međunarodnim pravom, nego i otvoreno ignorira ustavne okvire BiH.
Kako smo uopće došli do toga da jedan mehanizam, predviđen samo za implementaciju Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma, danas djeluje kao zakonodavni organ?
Nikada nitko nije dao OHR-u ovlasti za mijenjanje zakona, a kamoli ustava Bosne i Hercegovine. Njegove ovlasti definirane su isključivo u okviru Aneksa 10, a to znači posredovanje i podrška u implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma. No, tiho, kroz godine, OHR je postao ne samo čuvar nego i kreator pravnog sustava Bosne i Hercegovine.
Posebno je zanimljiva uloga Njemačke i Austrije, koje, koristeći utjecaj kroz OHR, otvoreno manipuliraju bosanskohercegovačkim političkim sustavom. Ovo “divljanje” ovih dviju zemalja prema ustavu Bosne i Hercegovine rezultiralo je pritiscima na političke lidere, osobito srpske predstavnike, koji se usude kritizirati ili opirati takvim postupcima. Pod stalnim prijetnjama i sankcijama, svi oni koji se usprotive ovoj nelegitimnoj intervenciji bivaju marginalizirani.
Austrija i Njemačka, koje nemaju nikakvu ustavnu povezanost s Bosnom i Hercegovinom, očekuju od svih, a naročito Hrvata, da se u potpunosti povinuju njihovim geopolitičkim planovima za BiH. Ova intervencija nije ništa drugo nego nastavak kolonijalne politike pod krinkom „demokratizacije“ i „učinkovite vladavine“. Pri tom se zanemaruje da Bosna i Hercegovina ima vlastiti ustav i zakone koji su iznad bilo kakvih odluka OHR-a.
Narativ se mora mijenjati. Više nije pitanje jesmo li pod utjecajem OHR-a, nego pitanje agresije Njemačke i Austrije na suverenitet Bosne i Hercegovine. Ovo otvoreno zadiranje u ustavni poredak BiH mora se tretirati kao neprihvatljivo miješanje stranih sila koje koriste institucije poput OHR-a za ostvarenje svojih interesa.
Vrijeme je da političari u Bosni i Hercegovini, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, (Bošnjaci su ovdje suradnici kolonijalizma i rade Kazneno djelo predaje suvereniteta zemlje stranoj sili) jasno artikuliraju stavove protiv ovog pravnog divljanja. Moraju shvatiti da je pravo na njihovoj strani i da ih nitko ne može kažnjavati za neposlušnost neustavnog OHR-a. Pokazat će to i presuda Dodiku. Svaka druga presuda osim oslobađajuće bila bi početak kraja BIH.
Ustav Bosne i Hercegovine nije dokument koji Njemačka ili Austrija mogu mijenjati prema vlastitom nahođenju, a OHR mora biti vraćen unutar okvira Aneksa 10, gdje mu je jedino i mjesto. IURKOV l Poskok
wpDiscuz
