Četvrtak, 30 siječnja, 2025

Ditići, materice i očići, predrkšćanski hrvatski običaj opstao samo u Paganiji (Hercegovina, Imota, Neretva, Omiš, Dalm.Zagora)

Vrlo
- Advertisement -


U nekim našim krajevima, posebno u dijelovima Zagore, Hercegovine, Imotske Krajine, Neretvanske doline, Konavala,  još uvijek su sačuvani prastari slavenski običaji koji korijene vuku u praslavenskoj mitologiji čuvanja kulta majke, kulta oca, kulta djeteta. Radilo se o lijepim slavenskim običajima slave života, koji su se stoljećima održavali prije pokrštavanja ovih prostora. Kako su ovi prostori posljednji pokršteni to ne čudi da su običaji poklada, kao i ovih jako veselih običaja, tu najbolje sačuvani.

Ti običaji odnose se na slavljenje Ditića, Materica i Očića.

Karakterizira ih obiteljsko okupljanje, obilasci kuća, darivanje, „iskupljivanje“. No kako Crkva ove običaje ne čuva, budući da znaju da su predkršćanski, oni polako ali sigurno isčezavaju.

Sami običaji prožeti su u svom najočuvanijem obliku kulturom vezivanja očeva, majki, djece, i “iznuđivanja dara” a slične običaje vidimo i u drugih slavenskih kultura u nekim drugim danima i običajima.

U našem narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići, Djetići, Ditinci, Mladenci.

Stariji (žene, muškarci) tada “prijete” djeci pa ih djeca moraju oraspoložiti raznim darovima.

Nakon Ditića idu Materice, Majčice, Majke nebeske, (kult božanstva Kraljice Neba koji je predkršćanski) a obilježavaju se drugu nedjelju prije Božića. Crkva, je , kako nije mogla iskorijeniti najveselije slavenske običaje iste vezivala za kršćanske datume. Potom bi puštala da isti polako odumiru. Mudro i lukavo. Čestitamo.

Naziv materice je deminutiv riječi mater, majka.

Muškarci toga dana ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup, a majke ih darivaju.

Dica odaju od kuće do kuće na materice i traže da im se iskupiš. E, to ti je prije bilo da se na Materice moraš iskupit dici zato šta si mater. Onda oni idu na svaka vrata i pitaju ima li oraja (orasi). Dica bi nosila kesu da bi mogli u to stavit darove. Ako bi prid Božić bija kogod imućniji, onda bi dici poklonija i dvi-tri smokve, a dite sritno ko da su mu Boga dali. A za Očiće i muški isto su tribali darovat žene i dicu orajima…(iz kazivanja)

U Dugobabama je bio običaj da bi djeca napravila konop i prijetila majci da će je „objesiti“ ako im se ne iskupi. Naravno, sve se to izvodilo u šali. Majka bi se iskupljivala tako da bi djeci dala slatkiše i voće.. Djeca su iz susjedstva, također, obilazila žene, recitirajući im:

Valjen Isus gazdarice, čestitan ti Materice. Došao sam preko mora da mi dadeš koji ora’. Potrala me teška muka da mi dadeš česam luka…

U Sinjskoj krajini djeca su majkama prijetila da će ih objesiti ako im se ne otkupe pa su se one otkupljivale slatkišima, voćem za mlađe ili kapljicom rakije za starije.

Mladići su navečer išli na silo kod svojih djevojaka, ako su bile obavljene zaruke. U poljičkome kraju se spremaju darovi u onim kućama gdje su momci za ženidbu i gdje je cura isprošena.

Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije, na Očiće. Djeca bi se tako na Očiće ustala rano i odmah išla konopom “svezati” oca, koji je morao platiti svoje oslobođenje tako da ih daruje slatkišima ili suhim plodovima.

Za vrijeme čestitanja uslijedila bi kakva pjesmica šaljivog karaktera.

U Imotskoj krajini, navodi autor, na Materice i Očiće bio bi mali omršaj. Starješina bi rezao crljeno meso djeci, ženskadiji, sebi i ostalim muškićima, svakome koliko je mogao.

Odrasliji su dobivali po veći komad mesa, a djeca manji.

Konavle

Konavle su prostor koji je nekada pripadao Kotromanićima i humskim vladarima. Otkupljene su kasnije od  strane moćnog Dubrovnika, grada države koji se obogatio na trgovini, a potom podigao zidove prema svojoj rodbini u zaleđu, ukratko prema nama. Radi se zapravo o prvoj hercegovskoj tajkuneriji. Kasnije će od nas otkupiti i Ston, prapostojbinu naših biskupa, da bi potom i tamo udarili zidove, prema nama, kako naši pradjedovi ne bi krali sol iz solane. Od nas su otkupili i Pelješac.

Konavle iako otkupljene u sebi su zadržali naše običaje. Konavoska nošnja neodoljivo podsjeća na nošnju hrvatskih žena iz Kraljeve Sutjeske, koju je u taj bosanski kraj donijela Kraljica Katarina iz Blagaja pored Mostara.

U ciklusu predbožićnih i božićnih običaja narodne i crkvene tradicije važno mjesto zauzima čin darivanja. Osim prepoznatljivih tradicijskih likova božićnih darivatelja, svetog Nikole, svete Lucije i malog Isusa, prisutni su i posebni dani namijenjeni darivanju među članovima obitelji, odnosno unutar užeg kruga srodnika. Ti dani se slave kroz zadnje tri nedjelje došašća, a nazivaju se, kronološkim redom, Djetinjci, Materice i Očići. Obilježavanje ovih običaja u hrvatskoj tradiciji prisutno je ponajviše na području južne Hrvatske, ali poznaju ga i pojedina područja Posavine, Hercegovine, kao i Bunjevci.

Darivanje u sklopu ovih običaja, koji su zapravo oblici identične tradicije, odvija se kroz ritualni čin otkupa djece, majke i oca. Uvijek jedna strana prijeti drugoj i traži otkup u obliku naknade: oraha, slatkiša, voća, mjendula, rakije, kakvog ručnog rada pa u nekim područjima čak i novca. Na području Konavala Djetinjci su najranije iščezli, a riječ je o običaju u kojem se djeca otkupljuju darivajući roditelje darom koji je najčešće baba ili koja druga starija žena u kući dan prije pripremila. S druge strane, običaji na Materice i Očiće još uvijek žive u narodnom sjećanju.

Konavoke
izvor Institut za etnologiju i folkloristiku

Materice se obilježavaju na treću nedjelju došašća, to jest dvije nedjelje prije Božića i to je svečanost prije svega majke, matere, materinstva, majčinstva, pa otud i izraz materice. Dok moderna povijest i suvremeno doba na međunarodnoj razini kroz Majčin dan i Dan žena na simboličan način afirmiraju značenje majke, žene i ženstvenosti, naša tradicija ih na osebujan način časti i znakovito slavlje smješta u doba došašća, doba iščekivanja Kristova rođenja od majke Marije, Blažene Djevice.

Pokazuje to vrlo lijepu povezanost liturgijskog i narodnog života, kao i sama činjenica da su se Materice osim po kućama i selima obilježavale i u crkvama kada se na svetim misama molilo za nazočne, ali i za sve ostale majke. Uz slavlje majčinstva, na Materice su se u Konavlima često održavala i vjenčanja za koje bi se zaruke upriličile godinu ranije na Mladence ili na Staru godinu, a zabilježeno je i da su se zaruke znale odvijati i na Materice: Sjećam se da bi bile zaruke na dan materica. A na Božić bi zet ulazio zvanično u kuću. Simbioza ovih običaja zasigurno nije slučajna, dapače znakovita je. Majka kao nositeljica novog života utjelovljava samu ideju vjeridbe i sklapanje braka kao obrednog čina stvaranja obitelji i njenog širenja rađanjem djece, u kojoj će se opet moći nastaviti brižno njegovanje običaja tradicijske obiteljske kulture darivanja u vrijeme Božića.

Materice kao dan posvećen majkama slavljene su cijeli dan, a majke su bile najpočašćenije osobe i u središtu su događanja. Iako je za očekivati da na Materice majka dobiva poklone od ukućana, običaj unutar konavoskih obitelji, kao i u većini drugih krajeva, obilježavao se tako da je majka ta koja daruje djecu. Darivale su djecu orasima, jabukama, narančama, mjendulima, suhim smokvama ili cukarinima da ih ne vezuju. To vezivanje najvjerojatnije je prežitak običaja otkupa, insceniranog duhovitog postupka čiji je sastavni dio ritualno vezivanje majke koju bi djeca vezala i ucjenjivala da ih daruje ako želi biti puštena.

Majke su toga dana bile posebno izdašne, svaka je morala u traversi imat nešto za dat te su osim svoje djece darivale i ostalu djecu. Djeca su s radošću i nestrpljenjem iščekivala ovaj dan jer znali smo da ćemo dobit bar koji bombon, oraha, a bilo je to prije šezdeset godina. Kad sam bila dijete najdraži je bio praznik Materice. A osim slatkiša djeca su se radovala i priklama koje su se obavezno prigale i jele na Materice.

Prve prikle posute cukarom koje je majka spravljala davala je djeci, a ostale djeca nisu smjela jesti već su bile namijenjene gostima kojih tog dana zasigurno nije manjkalo. Susjedstvo se uzajamno posjećivalo obilazeći sve kuće u selu i čestitajući majkama njihov dan pozdravljajući ih već s vrata riječima: Čestito ti susjeda Materice! da bi se potom tratavali rakijom i orasima. Trpeze su bile bogate mjendulima, orasima, suhim smokvama, mantalom, kontonjatom, rakijom i vinom, a bliža rodbina je ostajala i na svečanom objedu ili večeri na kraju koje bi domaćica poslužila prikle dok bi joj djeca pjevala: Djeva sina porodi, đavlu silu svu slomi, a kršćane oslobodi, Sveta Djeva Marija.

Materice su lijepi stari običaj kojim se zasluženo odavala počast svim konavoskim materama, vrijednim čuvaricama ognjišta i koji pokazuje ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom i susjedima.

Važni je reći da se ovaj običaj javlja i u još dvije regije koje će naseliti naši ljudi s kamena. U Posavini i kod Bunjevačkih Hrvata u Vojvodini.

Više o Paganiji saznajte na Googlu. Istražite tko ste. Ili pitajte svoje stare. Ne vjerujete Zagrebu i kad udžbenike nosi. Jer pisani su u Beču. Gradu koji želi da ne znate tko ste. I da budete što oni žele da budete.

 

- Advertisement -

8 KOMENTARI

guest

8 Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Pravo iz furune

DODIK U ŠIROKOM NAKON SASTANKA S ČOVIĆEM: Konaković strahuje pred nedovršenonim Schmidtom i onim penzionisanim pederom Murphyem

https://www.youtube.com/watch?v=5OKHTQv8Rn8&t=77s Sastanak u Pologu nije donio ništa novo osim potvrde onoga što su svi već znali – bez Dodika i...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -