BH Ustav jamči slobodu misli. Iznošenje drugačijeg viđenja, upravo pozivajući se na povelje o ljudskim pravima te EU povelje. No istovremeno, iznad tog ustava nametnuo se OHR, koji te goni u zatvor ako kažeš da ovaj čovjek za tebe nije zločinac. Radi se o Slobodanu Praljku, čovjeku kojem sud nije dokazao naređenje niti jednog zločina, ubojstvo niti jednog zarobljenika ili civila. Praljak je na sudu predstavio dokaze o tome kakav je bio kao general tijekom rata. Procurile su i informacije o bošnjačkoj trudnici iz Žepča za koju je osigurao helikopter da ju se prebaci u Split, te činjenica da je u svojoj kući kao i u vikendici prostore ustupio bošnjačkim izbjeglicama.
Bez obzira na to Bošnjaci ga mrze.
Sudac Carmel Agius potvrdio je 2017. prvostupanjske osuđujuće presude za ratne zločine počinjene nad muslimanima tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH: bivšem predsjedniku Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranku Prliću 25 godina zatvora, ministru obrane Bruni Stojiću te dvojici načelnika stožera HVO-a, Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću po 20 godina, zapovjedniku Vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću 16 godina, a predstojniku Odjela za zatočene Berislavu Pušiću deset godina zatvora.
“Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu”, rekao je u sudnici general Praljak na današnji dan 2017. godine, nakon izricanja presude kojom je osuđen na 20 godina zatvora, od kojih je većinu odslužio, a onda je, na zaprepaštenje svih u sudnici popio otrov iz bočice. Preminuo je nedugo potom u bolnici gdje je iz sudnice hitno prebačen helikopterom. No već je bilo prekasno.
S obzirom na to kako je praksa da se haaški osuđenici puštaju nakon odslužene dvije trećine kazne, general Praljak je uskoro mogao biti slobodan čovjek, ali on je izabrao drugi put.
Praljkov čin uzburkao je svjetsku javnost, a nakon toga su uslijedile brojne analize. Haag je proveo istragu, policija također, mediji su jedno vrijeme pisali o tome, ali kako je otrov dospio u sudnicu – još ni do danas nije razjašnjeno.
Podsjetimo, general Slobodan Praljak je u Zagrebu završio tri fakulteta. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu, potom filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu, a diplomirao je i na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Bio je kazališni i filmski redatelj te je posjedovao niz nekretnina i bio vlasnik nekoliko tvrtki.
Bio je zapovjednik Glavnog stožera HVO-a, predstavnik MORH-a u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i HVO-u i načelnik Glavnog stožera HVO-a tijekom ratne 1993. godine u Bosni i Hercegovini. Prije toga aktivno je sudjelovao u Domovinskom ratu, a njegov ratni put bio je impresivan.
U javnosti su i danas prisutne spekulacije kako je general Praljak dugo pripremao to što je učinio, vjerojatno godinama, a moguće je i da nikada neće biti otkriveno kako je pribavio otrov i prokrijumčario ga u sudnicu pored svih strogih kontrola.
Inače sud u Haagu nije se bavio genocidom u Grabovici točnije presudio je da nema dokaza da iza tog genocida stoji vrh džihadističke Armije . Nejasno mu je da je taj zločin urađen u sklopu akcije Neretva 93. ALi se jeste bavio rušenjem ćuprije. Genocid nad jednim mjestom nad ljudima tako je postao predmet B kategorije za ovaj sud. Dok je rušenje mosta bilo predmetom istrage i optužnice Praljku. Inače mosta kojeg je sam Praljak u početku rata štitio, posebnom zaštitom, te čak slao ljude da ga osiguravaju ( pri čemu je poginulo troje Hrvata).
Mi na Poskoku smatramo da je Agius ratni zločinac Armije BIH i da mu trebaju suditi naši sudovi. Ako ni zbog čeg drugog onda zbog negiranja genocida u Grabovici.
Inače Grabovica se dogodila 9.9. 1993. Rušenje mosta se događa 9.11. 1993. Kako je moguće da nitko ne vidi poveznicu između ova dva događaja u Mostaru? Poveznicu odmazde.
I kako je moguće da je danas Mostar poznat po rušenju ćuprije a ne po prvom genocidu BH rata? Kojeg je počinila Armija BIH, šireći svoj “prostor džihada”. Prostor koji se danas tako boje nazvati.
Apeliramo na OHR da dokinu zakon koji su nametnuli jer se kosi s temeljnim ljudskim pravima. Zabranjuje nam slobodnu misao, da stoku nazovemo stokom i pozovemo naš narod na lov na Agiusa. Međunarodnog ratnog zločinca.
Čovjeka koji je štitio ubojice Mladenke Zadro i Augustine Grebenar. Proklete pse rata.
Čovjeka koji je volio Safeta. I njegovu ćupriju. Kakav čovjek takva mu i ćuprija.
Sva sreća je Starom mostu, što se nije izjasnio kao trafika. Inače bi davno najebao.
wpDiscuz
