Nakon proglašenja nezavisnosti Republike Srpske, svijet se probudio s gorkim okusom. Srbi su slavili. Petarde, zastave, povici: “Za vječnost rođena!”.
Dodik je izašao iz bolničkog kreveta, nasmijan i rumen, s mikrofonima u jednoj i svetim ciljem u drugoj ruci. Nije prošlo ni tri sata, a Rusija je izdala izjavu.
Nešto kao: “Pozdravljamo demokratsku volju naroda”.
Diplomatski savršeno, dovoljno neodređeno da nitko ne zna što točno znači. Kremlj slavi, Washington šalje priopćenja. EU je u panici, jer što sad? Sankcije, naravno. Jer kad više ne znaš što ćeš, pošalji sankcije.
Sarajevo je na nogama. Zukan Helez, s podignutom pesnicom, objavljuje rat – verbalni, naravno. Kaže da se neće moći odcijepiti, pa kako god to izgledalo. Bošnjaci marširaju ulicama, političari se natječu u pisanju prosvjednih nota.
Šef diplomacije, Elmedin Konaković, šalje jedno pismo Beogradu, drugo Bruxellesu, treće Washingtonu, pa četvrto Bogu. Uvjeren da će ih neko čiti.
Na kraju dana, Bošnjaci proglašavaju unitarnu Federaciju. Da stvar bude jasnija, kažu da stari ustav više ne vrijedi jer ga je Republika Srpska uništila.
Na Širokom Brijegu vlada izvanredno stanje. Mladi momci iz birtija dižu transparente, povlače ratne zastave, predvođeni Vladom Marušićem i Fra Miletom Stojadinovićem.
Fra Mile blagoslivlja novu Nezavisnu Državu Hrvatsku na prostoru zapadne Hercegovine. „Dosta je bilo tiranije iz Beograda!“ kaže Mile, dok Marušić, u svom stilu, optužuje sve za turbofolk i komunističke zavjere.
Naravno, Zagreb se ne oglašava, jer Plenković još uvijek broji koliko će sankcija dobiti od Bruxellesa ako pruži podršku HVO-ovskim sanjarima. Milanović ih proziva za puč te poziva Hercegovce da se obračunaju s Plenkovićem. Plenković zove HDZBIH u pomoć. Oni mu šalju 10.000 momaka u Zagreb, kao tjelesnu stražu predvođenu forenzičarem Primorcem ali isto tako hvale hrabri istup Milanovićev, zahvaljuju mu se što brine o BH Hrvatima ali s isprikom: “Znate nama je biniji odnos sa sestrinskom strankom pa čak i u ovim trenucima kada nas ostavljaju u Islamskoj državi”. Mate Granić je zadovoljan priopćenjem. Za tu priliku daje naređenje da se na Markovom trgu zakolje vol, ispeče, i podijeli momcima koji dolaze sa Širokog zaštititi Plenkovića od Milanovićevog puča. Sretan je jer je posao odrađen. Sarajevo neće dizati optužnicu protiv njega za sudjelovanje u UZP-u.
U Sarajevu su u transu. Saudijska Arabija uplaćuje stotinu trilijuna dolara kao poklon svojoj novoj ljubimici, Bošnjačkoj Republici koja se prostire na 51% BIH.
Čovjek bi pomislio da će to riješiti stvari, ali zapravo samo stvara kaos. Washington odjednom priznaje Bošnjačku Republiku, jer što su američki ideali i gaženje naroda Petra Hercega za sto trilijuna dolara, pa jelte?
Željko Komšić pije votku nasred Titove i dreči se “Tekbir!!”
Međutim, priča dobiva tragikomičan obrat kad Vlado Marušić i njegovi politički drugovi konačno shvate da su se prevarili. Trebali su igrati za Milanovića, ali sada je kasno.
Odlučuju otići na Groblje mira, mjesto sahrane ideala, političkih eksperimenata i lažnih obećanja. Ondje kopaju sebi grobove, stoje pored njih s pištoljima i govore: „Sad je stvarno gotovo.“ Čuje se jedan pucanj u glavu, pa drugi. Padoše obadava hajduka. Oba, oba su pala, javlja Radio Posušje.
I dok zvuk pucnjeva odjekuje, Groblje mira konačno dobiva svoja prva tijela. Tijela političkih debila.
Iz Beograda stiže priopćenje. Vučić kaže da Srbija nema ništa s tim i da je neutralna. Iz Bruxellesa stiže nova zabrinutost. Amerika prijeti sankcijama, a Dodik kaže da mu je svejedno. Jer, realno, gdje ćeš više od ovoga?
Tako počinje nova era na Balkanu. Pametne nacije su profitirale , jedno primitivno pleme predvođeno birtijskom proustaškom inteligencijom samoizbrisalo se.
Era je to apsurda i međunarodnih priopćenja. Era koja, kao i sve na ovim prostorima, završava suzama. Ali ovaj put, teškim muškim.
A negdje u ovom kaosu, Bariša Čolak iz HDZ-a BiH, koji je s kolegama vikend proveo na vikendicama, šalje priopćenje:
“Bez izbornog zakona BiH ne može opstati! Nije u redu da drugi Hrvatima biraju predstavnike”, piše Bariša, potpuno nesvjestan da su se stvari u međuvremenu nepovratno promijenile.
I dok njegov mail stiže u inboxe medijskih kuća, cijela je BiH već prošlost, a HDZ-ovci naivno vjeruju da je problem još uvijek tehnički te šalju novo priopćenje sa fotkom u atachmentu na kojoj stoje poredani sa svijećama. Priopćenje počinje sa : “Na jedan poseban način…”. Dalje ga nismo čitali.
Da situacija bude još apsurdnija, iz Sandžaka dolazi iznenađujuća vijest. Sandžački lideri upućuju pismo potpore Hrvatima u BiH za autonomiju. Jer i sami ju spremaju.
Ipak, pismo ubrzo nestaje s jedinog sandžačkog portala nakon što Bakir Izetbegović podigne obrvu. Potpora je povučena.
Tako je Sandžak još jednom pokazao što znači realpolitik. I nitko se njihov nije ubio.
Osim Merzuka Aletića u Bosni. Koji je samo porijeklom bio Sandžaklija.
I tako su stvorene nove države na Balkanu a na kraju priče pokazalo se da cijelo vrijeme Sarajevo radi na otcjepljenju RS-a.
Svi su to shvatili osim Fra Mileta Stojadinovića i Vlade Hrvatine Marušića. Koji su imali pravedne i dobre namjere. Samo su željeli da Hrvat bude svoj na svom, i da službeni pozdrav Hrvatske vojske bude Za Dom Spremni. Ništa što bi ljutilo neke druge. Eto, samo to. Na žalost ne dočekaše. Pokoj im duši pravedničkoj.
I.URKOV l Poskok.info
wpDiscuz
