Na ekranu su se u završnom kadru emisije Lijepom Našom na gostovanju u Sarajevu, uz taktove Halida Bešića grili mladi i stari, prevaranti političari i fratri, umalo deložirani biskup, stare gospođe sa suzama u očima, klinci u narodnim nošnjama, cijela Skenderija i sva tri naroda. Tko bi rek’o čuda da se dese. Moj otac sjedio je u fotelji i prstiju stisnutih u šaci tiho izustio – Da nema jebene politike, ovako bi to naš svijet riješio, zagrljen i s pjesmom.
Martina Mlinarević Sopta l poskok.info
Njegova naivna dobrodušnost u tim godinama, bila je tako prokleto simpatična i bolna kao kad vas netko najbliži, Alzheimerom načet, do podne naziva nekim posve drugim imenom, a od podne se niti se sjeća tko ste i što radite u njegovoj kući. Kako nekom takvom objasniti da spomenuta slika Skenderije više nalikuje na sekvence Fellinijevih filmova nego na stvarni život, da korumpirani i neetički vrh Hrvatske radiotelevizije ne može jednom emisijom za široke narodne mase i niskim igranjem na sigurnu kartu zapaljivih emocija, sprati godine i godine medijske ignorancije suštinskih problema Hrvata u BIH, te da Bosna i Hercegovina, izubijana i prištekana na respirator međunarodne zajednice nikako ne može oživjeti samo od galame Josipa Pejakovića, koji se po milijuniti put na pozornici napsovao majke svima koji kažu da Bosne nema?
Dan državnosti Srbi negiraju, Bošnjaci slave, a Hrvatima je svejedno
Danas je dan državnosti moje zemlje. Državnosti koju ne slavi niti polovina njenog stanovništva. Dan kojeg Srbi apsolutno negiraju, Bošnjaci uz miris baklava na svoje Facebook profile kače s nogu otkidajuće stvari za Jednu i Jedinu, a Hrvatima je potpuno svejedno. Kao i kod nekadašnjeg Dana Republike, pragmatični i nimalo romantični iskoristit će ga za svinjokolju. Čisti neartikulirani kaos podijeljen u tri verzije. Separatisti, Unitaristi i Ugroženi zvuče kao imena plesnih grupa spremnih da upravo pokažu svoje umjeće na školskom holu. Ustvari se radi o tri elementa koja hiberniraju po ćoškovima ovog bezdana, dok ih se nasilno tjera na suživot.
Uz bezrezervnu podršku matične države i uz samo njima svojstvenu dominantnu aroganciju, Srbi u RS-u su kozmos za sebe. Sa jasno profiliranim stavovima i potpunim odsustvom bilo kakvog sentimenta prema wannabe državi BIH. U očima bošnjačkih Unitarista oni su najveći remetilački faktor federacijskog rahatluka. A rahatluk u svojoj biti poznaju samo Bošnjaci u zemlji i svijetu, pogotovo u svijetu, te liberalni “gradžani”. To je urbani živalj nastanjen u krugu od pet ulica najužeg centra šeher Sarajeva. Oni nesretnici, koji su igrom životnih sudbina locirani u šestoj i ostalim daljim ulicama, za njih su već ruralni fašisti i vehabije. Unitarizam se pakira na kile u uredima Željka Komšića i Zlatka Lagumdžije, te dalje izvozi putem uhodanih kanala šezdesetominutnog “nezavisnog novinarstva” i uz pomoć književno-kolumnističke patetike koja godinama plasira najlicemjerniju bajku o mirisu, boji i okusu nečega što je svoj miris, boju i okus izgubilo, onog trena kad su se o duši Bosne počeli brinuti oni koji uz svoje ime u radnu knjižicu neometano upisuju zvanje humanist, iako im na čelu piše prekaljeni nacist. Unitarizam je još od Olimpijade njihov najjači brend.
“Sretan ti dan državnosti zemljo nesnosnih ljepota i istinske ružnoće ljudskih duša”
Sva brižno stvarana medijska mašinerija i manipulacija ipak im nije dovoljna u borbi protiv “genocidisanih” Separatista, ali je i više nego taman za mazohističko uživanje u dokusurivanju Ugroženih. Čaršijski ublehaši njih dijele u tri kategorije – letargične Hrvate koji će se pritisnuti očajem kad tad iseliti i za koje navijaju kao kad na male golove igra komišluk pred haustorom, Hrvate sa klasičnim konjušarskim mentalitetom koji će za kvadratni metar izdati rođenu majku i koji su najomiljeniji gosti Federalne televizije, te one ponosne i hrabre koji ne toleriraju nagomilane laži i svoju budućnost vide u BIH, ali u normalno uređenoj BIH. Za potonje ide u roku odmah specifilčan recept – detektiraj plamen, etiketiraj ustašom, umrtvi s nekoliko prigodnih bakirastih emisija, oduzmi sva prava i po otvorenoj rani posoli sa Komšićem.
Sretan ti dan državnosti zemljo nesnosnih ljepota i istinske ružnoće ljudskih duša. Tvoja nadnaravna priroda je kompenzacija bogova za trulež iznutra kojim smrdiš. Zemljo moja jedina, koja to ne smiješ biti jer sam sa Širokog Brijega, sretna ti tvoja multiekulturalnost. Znaš, to ti je ono kad te zagovara jedan narod koji orgazmično želi da druga dva nestanu skupa sa svim svojim problemima i zahtjevima. Sretan ti tvoj najveći socijademokrat, a najbolji reketaš još od Samprasovih dana i otkad je kapitalizma na našem dunjaluku. Sretne ti sve rotirajuće zgrade i rotirajuće državne pozicije koje se određuju po nacionalnom ključu. To ti je ono kad bace grah ili vide u karte tko će doći na netom raspisani natječaj ili svježe kupljenu fotelju. Ako je slučajno red za vožnju na hrvatskom korpusu, Lagumdžija će spremno iz svoje firme u rapidnom razvoju zvane rent-a-Hrvat poturiti najboljeg člana. Sretni ti i takvi Hrvati. Koji za sarajevsku milju maraka gutaju svoj ponos kao knedle od šljiva ucijelo, a hercegovačkog sunca i bosanskih sela koja su ih iznjedrili se odriču kao majka neželjenog djeteta.
Sretan ti većinski, hiljadugodišnji narod koji trese gaće pred RS-om, a težnje izmrcvarenog hrvatskog ostatka za svojim identitetom i ravnopravnosti panično prokazuju kao garant kraha nefunkcionirajuće države. Sretno ti dakle, samo jedno ispravno domoljublje i svačiji ostali nacionalizam. Sretno ti prebrojavanje krvnih zrnaca čak i kod godinama ohlađenih kostiju, pa tako postoje samo jedni mrtvi koje treba oplakati, Oskarom nagraditi i u knjigama opisati. Svačija druga bol je mizerna, majke žrtava Trusine, Uzdola i Grabovice nisu zanimljiv materijal za štancanu melodramatiku i njihove suze u ovoj zemlji nemaju svoju publiku. Mi i kad plačemo, plačemo planski. I po nacionalnom ključu. Samo su jedne žrtve i svi ostali agresori. Sretni ti podjeljeni gradovi, uništeno gospodarstvo, nesposobni političari i sposobni tajkuni. Budućnost za djecu koja dolaze. S tobom takvom, njima će uistinu svaki dan biti praznik. Sretna ti država za podobnog čovjeka koji se mora odreći sebe da bi bio tvoj. Volim te i boliš me.
Tekst je preuzet s index.hr uz dozvolu autorice
wpDiscuz