- Advertisement -
Heroj si kad te poštuje ne samo tvoj brat nego i tvoj vlastiti neprijatelj.
Heroj si kad o tebi pričaju drugi narodi.
I dive ti se.
Jedan takav heroj dolazi iz malenog krajiškog mjesta koje je očito rasadnik heroja i velikih imena. Iz mjesta koje je dalo ugarsku princezu Elizabetu Kotromanić i. Curu koja je nekad davno kao kršćanska trčkarala kraljevskim Bužimom.
Vjere se mijenjaju, nacije se mijenjaju ali Bužim ostaje grad samuraja. Grad je to koji je dao i slavnu lozu Jelačića, najvećih ustanika svog vremena koji su i danas poštovani u drugim narodima.
Baš jedan takav heroj, kojeg poštuju izgleda svi sem njegovih, jedan kojem baš nitko od ovoga svijeta, pa ni najokorjeliji mrzitelji džihada Alije Izetbegovića, ne spore nevjerojatno junaštvo, čovjek kojeg su Srbi sanjali kao noćnu moru, ali cijelo vrijeme i poštovali, bio je rahmetli Izet Nanić. Heroj BiH.
Zbog njega kažu nije pao Bihać i Krajina se obranila iako je bila potpuno okružena.
Pomoć iz Hrvatske u Izetovo vrijeme mogla se sanjati.
I došla je prekasno. Tek nakon Dudakovićevog vapaja Tuđmanu. (Danas ga zove UZP-ovcem)
No Izeta više nije bilo. Je li Dudaković čekao s apelom daok se “Izeta ne riješi”?
Je li njegova karizma i drčnost te popularnost koju je uživao u narodu postala prijetnja SDA-u?
Je li znao previše?
Je li bio nekontrolabilan i neuporabljiv i u svemu suprotan od Šerifa Patkovića?
To su odgovori na koje će SDA uskoro morati dati svom narodu odgovore.
Danas je Izetov brat Nijaz objavio njegovo pismo o kojem se dugo priča da postoji.
No malo tko je vjerovao.
Pismo je ne samo historiografski dragulj nulte kategorije ne samo zato jer je Izetovo nego i stoga jer presjeca pranje mozga bošnjačkom narodu koje čini SDA već desetljećima a njegovom ratnom kriminalnom vrhu, vrhu koji je kraj rata dočekao u zagrljaju s Al Qaedom, najgorim teroristima svijeta, eto tom vrhu, ovo pismo oduzima pravo na buduću eksploataciju i prisvajanje “zasluga” rata. U najmanju ruku ostali si bez “autorskih prava na” Izeta Nanića. A to sigurno nije malen udarac.
Bol koju ovaj ostavljeni bošnjački junak jezgrovito izražava u ovom pismu gotovo je pjesnička. Antička.
A pismo zorno svjedoči da su ljudi oko Atifa i Alije svoje najbolje sinove, odbacivali kao neželjenu kopilad, u trenutku kad im više nisu bili od koristi. Ili su im postali prejaki za njihove , tada već, iscrtane karijere.
Pismo Izetovog brata, prenosimo, u cjelosti:
POŠTOVANI GRAĐANI ISTINU KO SKRIVA NE PRIPADA NAMA.
Svim časnim pripadnicima 5. korupsa
ČESTITAM
GODIŠNJICU OSNIVANJA 5. KORUPUSA
U to ime, odlučio sam objaviti pismo koje je rahmetli Izet ostavio iza sebe, u jednom od svojih ratnih dnevnika.
Zašto sada, nakon 27 godina od pisanja ovog pisma i isto toliko od pogibije rahmetli Izeta, ovo pismo objavljujem javno?
Odgovor je jednostavan: SUDBINA.
ISTINA NAS OPLEMENJUJE I UČVRŠĆUJE NA ISPRAVNOM PUTU.
Neka, svako za sebe izvuče pouku iz ove ISTINE.
BEZ PODJELA!!!
Slijedi tekst Izetovog pisma:
Dana 4.6.95.g. primio sam koverat sa adresom: na ruke.
Iznenadio me je sadržaj akta meni upućenog.
Uvrijedio me je i ponizio do nogu.
Tog momenta izgubio sam snagu.
Načelniku štaba Kulauzoviću sam rekao da primi Načelnika štaba 5. Korupusa Selmanovića i k-danta 506. Miljkovića, koji su tog dana dolazili u brigadu i da odreguliše ostale zadatke u brigadi.
Otišao sam negdje da budem sam.
Nisam očekivao udarac s leđa, a još sam manje znao da toliko boli.
Odlučio sam, ne pripadam ovom krugu, nemam prijatelja u onom gdje sam se potajno nadao da imam. Nemam podršku.
Razmišljao sam, na jednoj strani sam bio „ja“, a na drugoj narod, država i borba.
Gospodine Atife Dudakoviću, k-dante 5. korpusa, generale znam da ljudi mogu biti pokvareni i zli ali ne i prema prijateljima.
Da sam samo ja u pitanju rekao bih vam da ste bezosjećajan i zao čovjek, da ste zlopamtilo, ali u pitanju je narod i država i to vam ne mogu reći, smoći ću snage, šutjeti i trpjeti i raditi u duhu naredbi.
Što je to zbog čega je sve zaboravljeno?
K-dante 5. korupsa, ja sam taj (uvažavajući vas i ostale) koji je kada je bilo najteže osvetljavao put pobjede i slobode, spašavao odbranu Spahića i Bihaća, poveo jedinice 5. korupsa u boj za Pećigrad, primio odgovornost odbrane i spašavanja već izgubljene Velike Kladuše, mnogo puta bio „uteg na vazi“ koji je donio pobjedu iz naizgled bezizlaznih i teških situacija koje smo više puta zajedno osjećali.
Tačno, u svemu tome bilo je i grešaka, ali one su kao što reče naš predsjednik gospodin Alija Izetbegović kao rupe u siru, samo što nažalost neko vidi samo te rupe.
Moram vam kazati da te greške nisu namjerne, a još manje zlonamjerne, naprotiv moja razmišljanja su bila usmjerena samo prema neprijatelju „četniku i izdajniku“, kako ga pobijediti i kako donijeti slobodu našem narodu, našoj državi R BiH.
Sada dio energije trošim na emocije i razmišljanja kome i zašto smetam, da li je ovo samo uvod u ono što se spema, da li moram da se pazim i „svojih“..
Da li je moje vrijeme prošlo?
Možda sam nepotreban?
Šta znači rečenica „Ja ću srediti Nanića“ ?
Zašto disciplinska mjera UKOR?
Mogu samo da Vam kažem, da Vam bude na čast.
Ja vama kao prijatelj izričem mjeru SRAM VAS BILO.
Nadam se da ćete je pravilno protumačiti i razumjeti.
Vašu naredbu br. 07/10-50 od 1.6.95. neću pravdati, tražim da istu stavite van snage.
Vaš ratni prijatelj
ZA SLOBODNU BiH Potpis: Izet Nanić
wpDiscuz
