Crtice iz humora pod Opsadom

Tek negdje 1994. godine su sarajevska policija i pripadnici armije BiH dobili nešto iole nalik na vojne legitimacije odnosno knjižice. Prije toga su nosili improvizovane akreditacije ili komad kartona na kojem je pisalo da sudjeluju u odbrani grada. Te nove knjižice su kao prave, imale i prostor za fotografiju. Ali pošto nije bilo foto radnji, rijetki su imali slikice.Priredio: Almi Telibećirević

Crtice iz humora pod opsadom I

Pljunuti grunf

Jedan sarajevski kolekcionar stripova se tada ošišao na ćelavo, obrijao bradu a ostavio brkove, koji su bili izrazito svijetli. U komšiluku je sa novim izgledom „prepoznat“ kao Grunf, član imaginarne grupe TNT iz legendarnog stripa Alan Ford. To ga je inspirisalo da makazama izreže sliku Grunfa iz jedne sveske Alan Forda, i zalijepi je u vojnu knjižicu na prostor predviđen za fotografiju. Jednom prilikom ga je legitimisala vojna policija, a policajac među njima, čiji je akcenat odavao seosko porijeklo, i slabo poznavanje stripova, tražio je vojnu knjižicu na uvid. Kada je otvorio knjižicu i vidio Grunfa na slici, nekoliko puta je radi poređenja pogledao u vlasnika knjižice i u Grunfa, da bi potom izjavio: „E ko te ovako nacrta svaka mu čast! Ma pljunuti ti.“

Skinuo me snajperista

Kratki crni vicevi koji su prepričavani u skloništima i redovima za vodu  „Kako je poginuo Suljo? Pogodio ga snajper u prst na ruci. To inače ne bi bilo kobno da tim prstom nije čačkao nos u trenutku kad je pogođen u njega.“ Ovaj vic su jedno vrijeme najviše prepričavali mlađi uzrasti, i to početkom opsade, dok se još nisu znali dometi modernog snajpera.

„Usred granatiranja svi bježe iz zgrade u podrum i druga skloništa. Tek u podrumu, Mujo primjećuje da nema Fate. Kada je pošao da izađe iz podruma i da je potraži, Fata se pojavljuje na vratima, sasvim gola, od glave do pete. Na upit šta se desilo, samo je kratko rekla – Skin’o me snajperista.“ Ovdje su već bile u opticaju igre riječima, tipične za urbanu vrstu zafrkancije.

Ljuljanje pred snajperistom

„Usred neslavne aleje snajpera, Mujo se ljulja na dječijoj ljuljašci. Sve snažnije se njiše gore dole. Suljo ga pita šta to radi, a on odgovara – „zajebavam snajperistu.“ Za ovaj su od odraslih čuli čak i najmlađi uzrasti, pa bi ga prepričavali skoro svaki put kad bi imali priliku da sjednu na ljuljačku.

„Fata se žali Muji na etničko čišćenje. – „Vidi ove četnike, sve džamije ruše u koje god mjesto uđu, a mi čuvamo crkve po Sarajvu“. Mujo odgovara poluzamišljeno – „Neka, neka, srušićemo i mi njima onu beogradsku džamiju.“ Ovaj isti vic je iskorišten i za ratni period borbi između HVO-a i Armije BiH po Hercegovini. Samo je tada naravno ‘radnja’ premještena u Zagreb uz spomen zagrebačke džamije.

Sarajevski golfovi i lignje

„Zašto Karadžićeva kćerka Sonja i supruga Ljiljana izbjegavaju vožnju helikopterima i vojnim avionima? Čule su da avioni izbacuju krmače.“ Kada se pročulo da su četnici na pojedinim frontovima počeli da ispaljuju modifikovane avio-bombe, zbog oblika i težine poznate pod pridjevom krmače, ovaj vic je krenuo da kruži okolo. Tjelesne proporcije Ljiljane a naročito Sonje bile su dovoljno inspirativne za finalizaciju vica.

„Mujo se obogatio usred rata, i kaže da je to uspio tako što je Unproforcima prodavao lignje. Kada su ga komšije pitale otkud mu lignje usred rata i neimaštine, on je kratko rekao – Šta zna Unprofor šta su ostaci od sunećenja.“ U muslimanskoj tradiciji obrezivanja dječaka, odnosno sunećenja, mnogi bi se pitali šta se poslije radi sa odrezanom kožicom odnosno prepucijumom, pa je ta praznina nastala nedostatkom jedinstvenog odgovora iskorištena za ovakav vic. Navodno je prvi put prepričan u nekoj od lokalnih džamija, ali se te stvari sa vicevima nikad ne mogu sa sigurnošću znati.

„Ko je doživio drugi najveći genocid u proteklom ratu? Sarajevski Golfovi. Svima su iščupani akumulatori.“ Zbog nestanka struje u gradu, automobilski akumulatori su odnošeni po kućama i stanovima, pa su raznim improvizacijama na njih bili priključeni tranzistori ili manje lampe.

Ratne „psiho analize“

„Kada normalan čovjek nagazi na minu ostane bez noge. Ali ako potencijalni političar stane na minu ona ga skroz raznese, ništa od njega ne ostane osim šupka. Poslije taj šupak postane komandir, a nakon rata ministar.“ Ovo je korišteno i tokom opsade i nakon.
„Mentalna hronologija sarajevske opsade: Prve godine, 1992, najviše se govorilo – kako ćemo se jednom napit kad sve ovo prođe. 1993 godine se najčešće govorilo – kako ćemo se dobro najest kad sve ovo prođe. 1994 godine najviše se moglo čuti – kako ćemo se samo naspavat kad sve ovo bude gotovo. 1995 godine se moglo čuti – vala, sad mi je svejedno i da me pogode.“ Oni koji su pratili post-ratnu sarajevsku književnost, možda će prepoznati ovu internu hronologiju.
Pošto je muslimanska humanitarna organizacija ‘Merhamet’ bila poznata po oskudnoj isporuci hrane, a Hrvatsko Vijeće Obrane, to jest HVO po lošoj odbrani linija fronta, nastala je lokalna kletva: „Dabogda te HVO branio a Merhamet hranio.“ Vezano za kletve, na psihičkoj bazi je nastala i čuvena – „Dabogda ti kuća bila na CNN-u.“ Naravno, u to vrijeme američki CNN je uglavnom prenosio ratne katastrofe, paljevine i detonacije.

Negdje polovinom rata, počeli su da se službeno uvode ponekad i smiješni odvažni pridjevi za neke brigade armije BiH. To se radilo prema navodnim zaslugama određenih jedinica. Tako su nastale recimo ‘Druga viteška brigada’ ili ‘Stotinu i prva slavna’, pa onda ‘Druga slavna’ i tako dalje.
Kako se potrefilo da je najveći broj sarajevskih Srba koji su bili u redovima Armije BiH, prijavljen ili raspoređen u 102 motorizovanoj brigadi, tako su je iz zafrkancije prozvali – „Sto druga slavna pravoslavna.“ U jednom redu za humanitarnu pomoć je zabilježeno i ovakvo promišljanje:
„Šalju nam mlijeko u prahu, ponekad kafu u prahu, vitamine u prahu, skontali su i jaja u prahu. Kako još nisu izmislili rakiju u prahu.“

Stvarnost

Sve su ovo dakle samo crtice iz života pod opsadom u Sarajevu, i to manji dio. Ako nekome djeluju možda previše crnohumorne ili čak morbidne, samo neka se sjete da ne mogu biti ni crnije ni morbidnije od same realnosti.

Vrijedilo bi završiti tekst sa legendarnim grafitom koji se pojavio na zidu zgrade stare pošte iz austrougarskog perioda u Sarajevu, uoči samog rata.

Pošta je izgorila do temelja u Maju 1992, a grafit je glasio – „Ovo je Srbija“. Ispod njega je bilo dopisano – „Ovo je pošta budalo.“