Siva kosa, siva brada i po izgledu, doima se kao ugodan, stariji gospodin od 69 ljeta. Kad Paul Singer, velikan hedge fondova, progovori o siromašnoj, zapuštenoj djeci bez perspektive, onda u New Yorku omekšaju srca bogatih donatora. “Ima još toliko mnogo za učiniti jer sva djeca, prije svega ona iz zapuštenih obitelji, zaslužuju prvoklasno obrazovanje kako bi imali uspjeha u životu.”
I to je Paul Singer, filantrop koji sa svojom obiteljskom zakladom podržava policiju New Yorka, pomaže školama i mališanima. Ali na Wall Streetu poznaju nekog drugog, nemilosrdnog Paula Singera, direktora investicionog giganta Elliot i čovjeka koji sad Argentinu gura u bankrot.
Makar kad je riječ o Argentini, Singer je uvjeren da je nedužan: “Što se tamo događa, za to su si sami krivi. Vode upravo užasnu poreznu politiku. I onda se ta zemlja još kači s velikim koncernima i jednostavno ne vraća novac koji je posudila od dužnika.”
Singer ne želi mnogo – on želi sve
A među tim vjerovnicima je i sam Singer. Ovaj milijarder čija tvrtka u međuvremenu upravlja imutkom od 23 milijarde dolara je svojedobno kupio argentinske državne obveznice – za jedva 49 milijuna dolara. Tada su se prodavale u bescjenje. Jer svi su se željeli riješiti argentinskih papira, ali Singer ih je htio imati u džepu.
Onda je došla 2001. i Argentina je bila na rubu bankrota. Uslijedio je rez dugova i većina vjerovnika je pristala na nagodbu s Argentinom. Ali netko kao što je Paul Singer ne odustaje lako od onoga što ima u džepu. Zapravo je onda mogao dobiti 200 milijuna dolara i gotovo učetverostručiti ono što je za to platio, ali Singer hoće više.
On hoće sve, 800 milijuna i kamate: “Ako ovaj naš sukob probudi vladu Argentine kako bi promijenila njenu gospodarsku politiku, još bolje”, kazao je Singer.
I prije odluke američkog suda, još ove zime u Davosu je još govorio kako se s Argentinom “može dogovoriti za jedno popodne” – ali očito samo ako Argentina plati čitav iznos.
Ne čudi da ga njegovi kritičari zovu lešinarom. Argentinska predsjednica Kirchner govori o “lešinarskim fondovima” i “ucjenjivačima” i jasno je da time misli na Singera.
Čovjeka s mnogo lica. Konzervativan ali ipak velikodušan u donacijama. Bez skrupula i sa srcem za manjine. Daje milijune za podršku homoseksualnom pokretu – njegov vlastiti sin je homoseksualac, ali iz duboke duše mrzi demokrate kao što je Obama.
S američkim konzervativcima se dobro razumije i zabavlja, ali njegovim protivnicima nije do smijeha. Već i prije Argentine je i Peru doveo na rub bankrota. Njegovu metodu neki zovu ”konzekventnom”, a neki ”nemilosrdnom”.
Pred obalom Gane je već dao zaplijeniti školski brod argentinske ratne mornarice – zajedno s posadom. Kao kauciju za njegov hedge-fond. Tako funkcionira taj čovjek koji se ničega toliko ne boji kao inflacije. Goste rado hvata u raspravu iz godine 1931. s temom obezvređivanje novca u Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata.
Kad je riječ o Argentini, Paul Singer ima dvije važne stvari koje ova južnoamerička država nema. Prvo, već je pokazao da on ima vremena i da može čekati. A drugo – ima i novca u izobilju.
wpDiscuz