ČITALI SMO MEĐUNARODNO PRAVO: Evo tko je jedini u ovoj priči počinio udar na ustavni poredak. Iznenadit ćete se

MEDITATIVNI UVOD: Prije nego čitate dalje

Zatvorite oči. Udahnite duboko. I zaboravite na trenutak tko ste po naciji.

Niste ni Srbin. Niti Hrvat. Niti Bošnjak. Samo ste čovjek.

Čovjek s razumom. Biće koje ulazi u svijet zakona, prava i pravde. Bez zastave. Bez partije. Bez mitova.

Ako ste vjernik – odlično. Evo nekoliko duhovnih mantri iz vaših tradicija koje vas mogu pripremiti:

Kršćanstvo: “Istina će vas osloboditi.”

Islam: “Naređeno vam je da presuđujete s pravednošću, makar protiv samih sebe.”

Budizam: “Vidi stvarnost takvu kakva jest, a ne kakvu želiš da bude.”

Sada, vi ste građanin svijeta. Slobodno biće koje se oslanja na:

• • Vladavinu prava,
  • Međunarodno pravo,
  • Bečku konvenciju,
  • Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

Iz te pozicije, molimo vas: Čitajte ovaj tekst.

Ako ste član HDZ-a BiH – zaboravite na trenutak Plenkovića, Resslera i Matu Granića. Ako ste član SDA – ostavite po strani parole Muslimanskog bratstva i Zajednice islamskih zemalja. Ako ste entitetski uhljeb, nevladini grantovac, diplomat treće klase – ostavite svoj status ispred vrata.

Samo na tren budite čovjek. I pročitajte:

UVOD: Kada zakon postane oružje protiv Ustava nastaje protuustavni udar

Nametanje izmjena Kaznenog zakona BiH od strane Christiana Schmidta nije samo politički incident, nego pravni i međunarodnopravni skandal.

Prema:

• Članu 25. Bečke konvencije o pravu ugovora, nijedna odredba međunarodnog ugovora (Dayton) ne može imati nadmoć nad dokumentima višeg reda, poput Povelje UN-a ili Europske konvencije o ljudskim pravima (ECHR). Schmidt je to prekršio.
• Članu 7 ECHR-a: “Nijedna osoba ne može biti osuđena za djelo koje u vrijeme počinjenja nije bilo definirano kao kazneno zakonodavstvom. Kazneni zakon mora biti predvidiv, stabilan, zakonito usvojen i u skladu s ustavom. To je temelj svjetskog pravnog poretka. Upravo zato je izmjena Kaznenog zakona dekretom nedopustiva u demokratskom i pravnom sustavu.” Schmidt je to prekršio.

Schmidt ne samo da nije imao ustavne ovlasti, nego je u izmijenjeni zakon unesena fraza “Visoki predstavnik” (VP) kao normativni entitet – iako:

• Visoki predstavnik nije definiran ni u jednom članku Ustava BiH.
• Ne postoji kao subjekt domaćeg prava.
• Njegove odluke nemaju hijerarhijsku prednost nad Svjetskim poveljama a kad je u pitanju Kazneni zakon on se mora donijeti u  Parlamentarnoj skupštini BiH inače se krše Povelje koje su iznad Daytona.

PRAVNO OBJAŠNJENJE ZA LAIKE:

Može li netko biti osuđen zbog:

• nepoštivanja Djeda Mraza,
• vrijeđanja Isusa Krista,
• ili ignoriranja Proroka Muhameda

– ako ti entiteti nisu definiran dio Ustava BiH? Naravno da ne.

Jednako tako, ne može se biti osuđen ni zbog “nepoštivanja Visokog predstavnika” – ako Visoki predstavnik ne postoji kao definirana ustavna kategorija. Pravna sigurnost ne može se temeljiti na vjerovanju, bonskoj nostalgiji ili diplomatskim mitovima. Argument za ovo: U 6 presuda Ustavnog suda rečeno je: Visoki predstavnik nije subjekt Ustava. Vanjski je entitet. Dakle on je u ovoj priči u sukobu i sa Ustavnim sudom BIH. Institucija koja ga je najviše štitila sad je njegov najveći neprijatelj. To jest njene presude stoje mu kao krimen. Jer je poletio grlom u jagode i u KZ upisao “visoki predstavnik”. To je njegova ključna greška. u ranijim izmjenama KZ koje su također neustavne ovo nije pisalo. Pa se Ustavni sud BH ponašao kao nemeritoran a te zakone prihvaćao kao da su doneseni u PS BIH. Ovje međutim nastaje sukob – kako KZ sudi za nepoštivanje Visokog predstavnika ako Ustavni sud BIH kaže da Visoki predstavnik nije ustavna kategorija. I to u šest presuda!

RS je poštivala institucije BiH – do presude kada se događa udar na utavni poredak – Presuda Dodiku je udar na ustavni poredak sve poslije nje je obrana od tog udara

Vlasti RS-a, predvođene Miloradom Dodikom, mirno su pristupile sudskom postupku pred Sudom BiH. Pojavili su se, iznijeli obranu i čak zatražili da se Christian Schmidt, kao autor zakona, pojavi na sudu – što im je odbijeno. Dakle i tu su ga navukli na tanak led.

To je bio ključan pravni potez jer:

• Član 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jamči pravo na pošteno suđenje,
• Dodik je potvrdio da priznaje sud, ali ne priznaje neustavne norme. Ovo je ključni dokaz kojim Dodik može po svijetu dokazivati da je on politički progonjen. Pojaviš se na sudu, pročitaju ti dekret osobe koji je sad članak Kaznenog zakona a te osobe nema u Ustavu.

Ovo je bio prvi znak da nešto duboko nije u redu:

O čovjeku koji zakone donosi, ne smiješ ništa pitati. Ne smiješ ga vidjeti, dovesti, ispitati. Ali za nepoštivanje njegovih odluka – ideš u zatvor.

Čin presude – trenutak udara na ustavni poredak BiH

Kada je Sud BiH izrekao presudu Dodiku na temelju zakona kojeg je dekretom nametnula osoba koja nema ustavni legitimitet, (ne ulazimo ovdje uopće je li legalno imenovan ili ne samo se zadržavamo na tome da ga nema u Ustavu) dogodilo se sljedeće:

• Kazneni zakon izdignut je iznad Ustava.
• Neustavni subjekt postao je izvor kaznene odgovornosti.
• Schmidtov dekret de facto je postao viši izvor prava nego sam Ustav BiH.

To nije pravna reforma. To je pravni puč. Državni udar. Udar na Ustav. Od strane čovjeka koji je tu da štiti Ustav. Pri tome krši ljudska i ustavna prava. Kako loš kraj OHR-a.

Šutnja Ustavnog suda BiH – institucionalna izdaja

Ustavni sud BiH, koji po svojoj ustavnoj ulozi i službenoj dužnosti ima obvezu samoinicijativno bez apelacije, štititi hijerarhiju pravnih akata, nije reagirao:

• Nije pokrenuo ocjenu ustavnosti zakona.
• Nije uveo privremenu mjeru.
• Nije izdao upozorenje da se Kazneni zakon ne može temeljiti na nepostojećem subjektu.

Njegova šutnja je najopasniji dio ove priče:

Kad ustavno tijelo prešuti rušenje ustava, ono aktivno sudjeluje u tom rušenju.

Što čini Republika Srpska? Ustavna samozaštita koju međunarodno pravo odobrava

U trenutku kada je država (ili preciznije: njen bonski protektor) jasno pokazala da je spremna na nezakonite načine rušiti vlastiti Ustav kako bi progonila pojedinca ili druge razine vlasti, vlasti RS-a odgovaraju racionalno, mirno i u skladu s međunarodnim pravom:

• Ne proglašavaju nezavisnost.
• Ne razbijaju BiH.
• Donose vlastiti ustav, koji:
  • priznaje samo izvorni Dayton,
  • ne priznaje nametnute zakone OHR-a,
  • poništava svaku bonsku strukturu nastalu mimo ustavne procedure.

Time RS kaže:

“Mi nismo protiv BiH. Mi smo protiv njene kolonijalne deformacije.”

To je potez ustavne samoobrane, ne secesije.

Što bi svaka pravna država morala napraviti u ovom trenutku?

• Pokrenuti hitnu ustavnu reviziju statusa Visokog predstavnika. Unijeti ga u Ustav s jasno definiranim ovlastima. Time se završava s Bonskim ovlastima i nije nam jasno zašto do sada nije bilo inicijative u ovom smjeru.
• Suspendirati sve zakone koje nije donio Parlament.
• Pokrenuti međunarodnu arbitražu o zloporabi bonskih ovlasti.
• Proglasiti članak 208a ništavnim dok se ne riješi pitanje postojanja subjekta “Visoki predstavnik” u ustavnom okviru.

KONAČNO:

U ovoj apsurdnoj situaciji u kojoj se država gradi na osnovi neustavnog lika s dekretom, koji ne smije biti doveden u pitanje, jedina racionalna politička elita u BiH trenutno su vlasti Republike Srpske.

Njihovo ponašanje je pravno koherentno, politički promišljeno i međunarodno obrambeno.

Nezavisnost nisu tražili – jer je netko već od BiH napravio karikaturu, bez njihova učešća.

Međunarodna zajednica ovo prati. Sve što čekaju je greška kod Srba. No te greške još nema.