Na nedavnim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini, koji su se održali u više od 130 općina, nije se dogodilo ništa spektakularno, kako piše Josip Mlakić u svojoj kolumni “Odlazi cirkus” objavljenoj na bljesak.info.
Cijeli proces je obilježen monotonijom i prljavim predizbornim kampanjama, u kojima su kandidati više napadali jedni druge nego što su nudili rješenja za stvarne probleme građana.
Jedan od ključnih pokazatelja stanja političke scene je činjenica da se u čak dvanaest općina pojavio samo jedan kandidat za načelničko mjesto, čime je devastiran pojam demokracije i “mogućnosti izbora”. Mlakić, citirajući Branimira Štulića, ironično podsjeća na to kako je izbor zapravo postao “prokleta mogućnost”, jer bez stvarne konkurencije nema ni suštinskog izbora.
Nacionalni lideri poput Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika nisu uspjeli eliminirati svoje “trnove u peti”. Mlakić skreće pažnju na primjer Joze Ivančevića iz Rame, koji je uspio nadmoćno pobijediti i nakon što je napustio HDZ 1990 i osnovao vlastitu stranku, što je jasan pokazatelj da lokalni lideri ponekad izlaze jači iz sukoba sa stranačkim vrhovima.
Jedan od najsnažnijih udaraca HDZ-u dogodio se u Gornjem Vakufu – Uskoplju, gdje su izgubili načelničko mjesto zbog loše vođene kampanje i fragmentacije glasova. Mlakić kritizira kampanju u kojoj je HDZ pokušao stvoriti kult ličnosti oko svog kandidata, što je, prema njegovim riječima, samo odvratilo birače. Slična situacija dogodila se i u Žepču, gdje su unutarstranački sukobi doveli do gubitka načelničkog mjesta, koje je osvojio kandidat SDA.
Sve ove situacije, prema Mlakiću, govore o političkoj ispraznosti i nedostatku vizije na lokalnim razinama vlasti. Izbori se svode na borbu za pozicije i moć, dok stvarni problemi građana ostaju zanemareni. Na kraju, cirkus odlazi iz grada, ali ostaje gorak okus da je to sve što izbori u BiH nude – prazne predstave koje ne donose promjene.
Mlakićev zaključak odražava gubitak povjerenja u izborni proces u zemlji: prestanak predizbornih kampanja, “buke i bijesa”, dolazi kao olakšanje, ali bez ikakve nade za stvarne promjene.
wpDiscuz
