Premda je podigao buru veću u javnosti, no zastave ISIL-a u Maoči, grb hrvatskog naroda u Mostaru prvi je autentičan znak nad Mostarom kojim se jedan BH narod, ili njegovi pripadnici na nekakav likovni način izražavaju u javnom prostoru. Na pojavu grba reagirao je i OESS smatrajući njegovo kreiranje nepotrebnim jačanjem tenzija. Iako malo tko kuži zašto bi taj fragment podizao tenzije, budući da se isti grb nalazi na mnoštvu BH obilježja. Treba se međutim sjetiti što je sve ispisivano povrh Mostara.
Svojedobno su Mostarci na brdu Fortici slavili stranog imperatora. Franz Josepha Prvog. Austrija se u ovim krajevima pamti po dobru, budući da je došla kao osvježenje nakon 4 stoljeća otomanskog zuluma.
No Franz Joseph bio je osvajač. Netko tko se u ovoj zemlji nije smatrao autentičnim, još manje demokratskim liderom. Iako su zasluge Austrije nemjerljive, u opismenjavanju stanovništva, arhitekturi, i povlačenju BIH ka kulturi europskih zemalja, činjenica je da je Austrija nastavila za izrabljivanjem resursa Bosne i Hercegovine i to iscrpnije i naprednije nego je to činio Istanbul.
Porezi koji su vladali u doba Austrije bili su nepodnošljivi.
Mostar ne pamti natpise u čast kralja Karađorđevića, no svečanih dočeka je bilo. Ne pamte se ni brdski natpisi u čast Otomana što i ne čudi toliko jer pismenost u to doba , među običnim ljudima bila je gotovo pa nikakva.
No pamti Mostar veliki natpis “Tito volimo te”. Premda je malo Mostaraca iz tog vremena koji nisu shvaćali da je Tito ipak diktator, da ljudi nestaju, da odlaze na “otoke” ili u emigraciju, ipak su mu postavili veliki natpis “Tito Volimo Te” koji je stajao godinama na Fortici.
90-ih stiže rat. Godine ekonomskog zaduživanja, izmješane s godinama guranja nacionalnoh problema pod tepih došle su na naplatu. Rat su predvodili opet komunisti koji su na taj način uspješno odgodili lustraciju.
Tito prestaje biti omiljeni lik Mostaraca. Premda su se kleli “Tita mi” kako oni na lijevoj tako i oni na desnoj obali, nakon prvih granata JNA Armije taj običaj prestaje.
Pljuje se po petokrakama, pljuje se po Veležu, Titu. Svi Mostarci pljuju bez iznimke. Revitalizacija Tita, Jugonostalgije, Veleža, stiže tek poslije rata. Tada se sjedinjuje ideja BIH kao nove male Jugoslavije i većinskog nacionalizma u BIH.
Sarajevo kopipejsta beogradsku praksu pokušaja nasilnog očuvanja zemlje kroz promoviranje novog nadidentiteta.
Bez obzira na to Tito se ne vraća na Forticu, Na Fortici stoji BIH Volimo te.
Grb koji je iznikao iz Mostara stoga nije probematičan zato što je grb. On je izraz autentičnog dijela identiteta Mostara. Oni koji su ljuti na grb zapravo su ljuti na njegove autore zašto nisu prihvatili nadidentitet koji im se nudi. Čemu jačanje svijest o podidentitetima Bosne i Hercegovine?
Koliko god se oni ljutili, ostaje činjenica, da je upravo taj grb, autentičan izraz jednog dijela Mostaraca.
On nije čašćenje niti stranih imperatora niti domaćih diktatora. Kao takav trebao bi biti pozdravljen.
Jer voljeti se BIH ne može ako se ne voli sav njen identitarni heraldički kolorit. Bio on bošnjački, srpski il hrvatski.
Oni koji to ne shvaćaju čine istu grešku koju su počinili oni koji su isti princip propagirali u Jugoslaviji.
Poskok.info
wpDiscuz