Charles Darwin: Utemeljitelj teorije evolucije

Charles Darwin, britanski znanstvenik, postavio je temelje modernoj teoriji evolucije pomoću koncepta razvijanja svih životnih oblika procesom prirodne selekcije. Darwin je rođen 12. veljače 1809. godine, a umro je 19. travnja 1882. godine.
Rođen je kao peto dijete dobrostojeće engleske obitelji. Njegov pradjed s majčine strane bio je uspješni trgovac porculanskom i lončarskom robom.
Sa svojom rođakom Emmom Vedvud Darwin se oženio 1839. godine, a nešto kasnije preselio na malo imanje “Down House” izvan Londona. Tamo je sa suprugom podizao desetoro djece, od koje je troje umrlo.
Nakon završetka školovanja u elitnoj školi u rodnom Shrewsbury (1825.) mladi je Darwin upisao medicinu na sveučilištu u Edinburghu. Godine 1827. izbačen je sa studija medicine i upisao se na sveučilište Cambridge, da bi postao svešteni Engleske crkve. Tamo je susreo geologa Adama Sedžvik i naturalista Johna Henslova.
Henslov ne samo da je pomogao Darwinu da izgradi samopouzdanje nego je svog učenika podučio kako da bude pažljiv i savjestan promatrač prirodnih fenomena i skupljač primjeraka.
ZNANSTVENO PUTOVANJE PO SVIJETU
Nakon završenog studija na Cambridgeu 1831. godine u svojoj dvadeset i drugoj godini Darwin se, uglavnom na Henslov nagovor, ukrcao na brod HMS Beagle i pridružio se ekipi naturalista na znanstvenom putovanju po svijetu. Darwin je na tom putovanju dobio priliku promatrati geološke formacije koje su pronađene na različitim kontinentima i otocima kao i velik broj fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darwin je bio najimpresioniraniji učinkom koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu.
U to doba većina geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog svijeta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija uništena iznenadnom katastrofom, kao što su na primjer potresi ili svijanja zemljine površine.
Prema tom gledištu vrste, kreirane neovisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti mutirati što ih je činilo nepromjenjivim za sva vremena.
Katastrofičnu tezu (ali ne i nemutaciju vrsta) izmijenio je engleski geolog sir Charles Lajel koji je tvrdio kako zemljina površina prolazi kroz stalne promjene što je rezultat djelovanja prirodnih sila kroz duži vremenski period.
Dok je boravio na HSM Beagleu Darwin je zaključio kako mnoga Lajelova zapažanja odgovaraju onome što je sam uočio. Iako je također primjetio kako se neki nalazi na koje je naišao kose s jednim dijelom gledišta koja je Lajel zastupao. Tako je, na primjer, zapazio da na otočju Galapagos postoji jedinstvena vrsta kornjača, američkog drozda i zeba koje su, unatoč tome što su bliski povezane, različite u strukturi i prehrabenim navikama od otoka do otoka. Ta zapažanja natjerala su Darwina postaviti pitanje je li moguće da postoje veze između različitih ali i sličnih vrsta.
TEORIJA EVOLUCIJE PUTEM PRIRODNE SELEKCIJE
Nakon što se 1836. vratio u Englesku svoje ideje o promjenjivosti vrsta objavio je u djelu Notebooks on the Transmutation of Species (Bilješke o transmutaciji vrsta). Darwin se u svom stajalištu o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao An Essay on the Principle of Population (Esej o principima stanovništva) iz 1798. godine, djelo britanskog ekonomiste Thomasa Roberta Matusa. U tom djelu Malthus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti te društvena događanja poput rata.
Darwin je odmah Malus argumente primijenio na životinje i biljke i 1838. godine načinio nacrt teorije evolucije putem prirodne selekcija.
Naredne dvije decenije radio je na ovoj teoriji i još nekim prirodno – povijesnim projektima, a kako je bio prilično bogat nikada nije imao potrebu za dodatnim prihodima. Darwin je svoju teoriju prvi puta objavio 1858. godine u novinama, istovremeno kada je to učinio i Alfred Russel Wallace, mladi naturalist koji je nezavisno od Darwina došao do istog zaključka.
Darwinova teorija je u cjelosti objavljenja 1859. godine pod naslovom On the Origin of Species (O podrijetlu vrsta). Darwin je na knjizi “O podrijetlu vrsta” radio pune 22 godine, au vrijeme kada je izašla prozvana je “knjigom koja je šokirala svijet”. Prodana je u potpunosti isti dan po izlasku iz tiskare, a tiskano je još šest izdanja ovog djela.
Reakcija na Darwinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi spočitavali su Darwinu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritizirali Darwinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi na Darwinovu teoriju nisu dolazili od znanstvenika već od strane crkvenih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče utjecaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na istu razinu sa životinjama.
Ostatak života Darwin je proveo proširujući različite aspekte problema koji je postavio u svom djelu. Stoga je kasnije objavio još nekoliko knjiga u kojima je te probleme nastojao obrazložit.
Važnost njegovog rada prepoznali su njegovi suvremenici te je Darwin izbaran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine iu Francusku akademiju znanosti (1878.). Odana mu je počast i mjestom ukopa u Westminster opatiji, nakon što je 19. travnja 1882. preminuo u mjestu Downe, grofovija Kent.