„Borci za ljudska prava i parlamentarci koji su izloženi prijetnjama trebaju zaštitu diljem svijeta” – osnovna je ideja programa pokroviteljstva Njemačkog parlamenta (Bundestaga) pod nazivom „Parlamentarci štite parlamentarce“.
U junu 2019. bosanskohercegovačka novinarka Štefica Galić uključena je u ovaj program. Njen pokrovitelj je Manuel Sarrazin, zastupnik u Njemačkom parlamentu, koji je u rujnu te godine posjetio Sarajevo.
U trenutku kad je lobirao da se Šteficu Galić proglasi borkinjom za ljudska prava morao je znati da je dotična u svoj film ubacila odbjeglog ratnog zločinca, svog kuma, deklariranog nacistu, šefa logora Dretelj, čovjeka o čijim je zločinima njegova žrtva Srpskinja Olga Draško, danas pokojna, objavila cijelu knjigu sjećanja na to što je taj monstrum učinio njoj i drugim zarobljenim Srpkinjama u HOS-ovom logoru Dretelj 1992 koji su nadzirali Rasim Delić i Blaž Kraljević.
Film koji je proglašen svjedočanstvom o humanuzmu Neđe Galića obiluje mnoštvom nelogičnosti, za što je potreban poseban tekst a činjenica da u njemu od navodnih tisuća muslimana koje su navodno spasili Štefica Galić i njen muž Neđo i to navodno od sigurne smrti, gledatelji mogu poslušati svjedočanstvo Mirze Hrstića, Štefičinog kuma, vjenčanog poznatog ljubuškog monstrua koji je rat proveo silujući i tjerajući zarobljene srpske ročnike da pasu travu usred Ljubuškog, sve po egidom da je on “nacistički časnik” daje poseban šlagvort životopisu Manuela Sarazzina, Josipa Juratovića i Ahmeda Ahmetovića koji su nogama i rukama kopali da se Štefici Galić dodijeli ova nagrada Bundestaga
I time su Bundestag stavili na stranu zločina i nacizm. I to u 21 stoljeću.
Sve to medijski je pratio i zaštitio ustaša Boris Dežulović. Oduševljen HOS junakom Neđom i njegovim HOS upraviteljem logora Hrstićem.
Zbog toga mu je valjda Hrvatsko Ustaško Novinarsko društvo ove godine dalo nagradu Ustaški snajperist godine.
Pucao je u svakog tko je primjetio da je u filmu Ustaša. I to jako precizno.
Boris Dežulović – Ustaški snajperist i Štefica Galić, ustaška kuma i HOS udovica, tako su postali zaštitnici ljudskih prava.
Nema veze što su neke Srpskinje jecale, od boli, dok su gledale Miru Hrstića kako po Europi priča o humanizmu.
Bitno je bolan da se nacistima iz Bundestaga svidio film
Jebalo majku, rekao bi naš narod.
Inače bijedan je odnos Republike Srpske i Srbije prema žrtvama Srba u Hercegovini. Oni uopće ne informiraju srpsku javnost o tome što je HOS, što je Štefica, što je Manuel Sarrazin i što je Bundestag.
Umjesto da Dodik traži zabranu ulaska tim ljudima u BIH dok se ne ispričaju obitelji Draško i svim obiteljima žrtvama HOS Dretelja oni se pravdaju Bundestagu radi nekakvih bošnjačkih unitarističkih deklaracija u tom nacističkom parlamentu. Oduševljenom Mirom Nacistom Hrstićem.
Isti stav trebaju donijeti o Borisu Dežuloviću. Sve dok se taj novinarski ustaški snajperist ne ispriča srpskoj javnosti u BIH zbog protekcije ustaškog filma, svim žrtvama Lore u Hercegovini, ne bi smio ući na teritorij niti Srpske niti Federacije Hrvatskih kantona u BIH.