Brexit je kraj ere Velike Britanije kao moćne velesile

Jedna od velikih prednosti demokracije je da se loše politike mogu promijeniti. To je jedina utjeha kad gledamo na poplavu programa što ih serviraju populisti koji sve više osvajaju Zapadni svijet. Ali ako se izabere nova vlada, stvari se mogu odmah mijenjati. S Brexitom to nije tako i, ako prođe, može se dogoditi da to bude događaj desetljeća s najdubljim posljedicama, piše ugledni vanjskopolitički komentator Fareed Zakaria u Washington Postu.

Britanija, poznata po svojoj razboritosti, pristojnosti i točnosti, iznenada izgleda kao banana republika jer donosi nepromišljene odluke, pogrešno prikazuje stvarnost i sada želi promijeniti rok koji je sama postavila. Ako napusti EU, to bi mogla biti doista loša vijest i za Europsku uniju, kao i za Britaniju i cijeli Zapad.

Kao što piše Martin Sandbu u ‘Political Quarterly’, Brexit je uvijek bio ‘rješenje u potrazi za problemom’. Najbolji dokaz da je to istina su britanski euroskeptici koji žele napustiti EU jer ju vide kao moćnog Juggernauta, koji nadzire društvena i ekonomska pitanja. U svim drugim zemljama članicama euroskeptici ne vole EU jer u njoj vide moćnog Juggernauta slobodnog tržišta.

Dakle, ili su sve te druge zemlje nazadne ili su britanski konzervativci poludjeli.

Kada sam pitao kolegicu Anne Applebaum iz Washington posta, kako povjesničari gledaju na to i kako tumače put do Brexita, ona je aludirala na Konzervativnu stranku. Torijevci će vjerojatno tvrditi da su najvažnija politička stranka još od 1900-te koja je većinu stoljeća vladala Velikom Britanijom, te dala jednog Winstona Churchilla i Margaret Thatcher i druge ikone zapadne politike.

No, nakon hladnog rata, kada su lijeve stranke napustile socijalističke ideje i preselile se u centar, desnica se suočila s krizom identiteta. Trebalo je pronaći vrstu jasnoće i smisla kakav su pružali antikomunizam i slobode. U SAD-u to je potaknulo republikance da istaknu društvena i kulturna pitanja kao što su pobačaj, prava homoseksualaca i imigracija, što su povezali s gotovo fanatičnim bijesom prema liberalima.

U Britaniji su se konzervativci našli u istoj mutnoj sredini u kojoj su boravili premijeri Tony Blair i David Cameron. Dakle, kako je Applebaum napomenuo, oni su postali radikalni – prema Europi. Naravno, uvijek su postojali euroskeptici ali oni su bili doista manjina unutar stranke. Do sredine Cameronovog premijerskog mandata stranka ih je uspjela držati pod kontrolom i natjerati Britaniju preko brvna.

Svi smo umorni od ove drame, ali treba imati na umu – Brexit bi bio katastrofa. Kao što Sandbu ističe – britansko gospodarstvo je konkurentno i produktivno samo u proizvodnji i uslugama s dodanom vrijednošću, koje ovise o duboko integriranom tržištu s Europom. Iako se Britanija može i mora prilagoditi, Brexit bi vjerojatno značio put sporijeg rasta i manje inovacija za zemlju i njezine građane.

O posljedicama Brexita za vanjsku politiku se malo raspravlja ali bi se moglo dogoditi da bude iznimno pogođena. Ako se dogodi Brexit, u roku od nekoliko godina Škotska i Sjeverna Irska će olabaviti svoje veze s Britanijom da bi održale svoju povezanost s Europom. Ujedinjeno Kraljevstvo bi se tada svelo samo na Englesku i sićušni Wales, što se zapravo ne uklapa ni u jedan od tri ekonomska bloka 21. stoljeća – ni u Sjevernu Ameriku, ni u Europu, a ni u Kinu.

London, grad u kojem se već 250 godina koncentriraju svjetski poslovi postao bi zapadni Dubai – mjesto gdje se vrtio mnogo novca, ali bez velikih geopolitičkih posljedica.

Europa bi također mnogo izgubila s Brexitom. Britanija ima veliko i vitalno gospodarstvo. Ali što je još važnije, Britanija je bila ključni glas u zajednici i pobornik za slobodna tržišta, otvorenost, učinkovitost i otvorenu vanjsku politiku. Ona je bila jedna od rijetkih europskih zemalja koja je rasporedila i zadržala moćnu vojsku, često puta zbog šire globalne svrhe.

I dok zemlje izvan Zapadnog bloka, poput Kine, naglo jačaju, središnje pitanje međunarodnih odnosa je: može li međunarodni sustav kakav je izgradio Zapad i koji je 75 proizvodio mir i prosperitet, uopće opstati? Ili će ga uspon Kine i Indije i oživljavanje Rusije narušiti i vratiti nas onome što Robert Kagan naziva “džunglom” međunarodnog života – obilježen nacionalizmom, protekcionizmom i ratom? Svjetski poredak kakav znamo gradio se više od dva stoljeća, za vrijeme vladavine dviju liberalnih, engleskih supersila – Velike Britanije i SAD-a. Brexit bi označio kraj uloge Velike Britanije kao velike sile i pitam se hoće li to označiti i dan kada će se Zapad, kao politički i strateški entitet, početi raspadati.