Paroh dolački otac Jadran napomenuo je da se samo u hramu Svetog Preobraženja u Pofalićima u Sarajevu, od 2001. godine, od kako je svećenik u ovoj crkvi, dogodilo 40 provala…
”Napadi na crkve, pravoslavna groblja i srpsku imovinu, uvijek nepoznatih počinitelja, kao i opstrukcije u vraćanju srpske imovine na području Mitropolije dabrobosanske predstavljaju pritisak i zastrašivanje pravoslavnih vjernika i malobrojnih Srba kako bi što prije napustili svoja ognjišta”, istaknuo je arhijerejski namjesnik sarajevski Jadran Danilović.
Paroh dolački otac Jadran napomenuo je da se samo u hramu Svetog Preobraženja u Pofalićima u Sarajevu, od 2001. godine, od kako je svećenik u ovoj crkvi, dogodilo 40 provala na ovaj sveti hram – od napada na imovinu, paljevine, pisanje grafita, lomljenja gradske rasvjete, provala u pomoćni objekt pored crkve, krađe stvari pripremljenih za goste…
Pokušaj uništavanja svakog traga Srba
“Paljevina prije godinu i pol dana najviše nas je ražalostila, jer je to bio pokušaj uništavanja svakog traga Srba u Sarajevu. Svaka rana na hramu, rasvjetnom tijelu, na ogradi, na prozoru – to je rana na svakom vjerniku i to preživljava veoma teško”, rekao je Srni protojerej stavrofor Jadran.
Istaknuo je kako se time šalje veoma ružna i loša poruka onima koji tu žive i namjeravaju da ostanu, posebno mladima koji su planirali da sviju svoje gnijezdo na ovim prostorima. Prema njegovim riječima, najsvježiji primjer je napad na crkvu u Čekrčićima, u općini Visoko, koja je obnovljena prije nepunu godinu dana.
“To je najnovija veoma ružna poruka, poruka koja nije nimalo dobra”, ocijenio je.
Kad se hram obnavlja, istakao je svećenik Danilović, on se obnavlja za ljude dobre volje koji žele tu da žive, ostanu, da se Bogu mole i da žive svoje život i pored svih nedaća i nevolja, muke, patnje i stradanja koja su se desila.
Ružna poruka
“Ljudi su imali dobru namjeru, ali ovaj čin vandalizma i vandali koji su ga počinili je veoma ružna poruka tih neljudi malobrojnom stanovništvu koji živi u Visokom”, rekao je otac Jadran.
Naglasio je kako svako nedjelo koje se učini na bilo kojem vjerskom objektu nema svoje ime i prezime – to je nedjelo, grijeh, nevaljalstvo, to je vandalizam i ružna poruka bilo kojem narodu da se šalje u BiH.
“Poslije svakog incidenta redovno smo zvali policiju da to evidentira, ali samo je jedno djelo otkriveno i to dječak koji ima više prekršajnih prijava iz Doma za nezbrinutu djecu s Bjelava.
O rezultatima nas obično izvijeste poslije sedam, osam, deset godina i da zbog zastarjelosti NN lice nije osuđeno ili je maloljetan i oni bivaju oslobođeni”, objasnio je. Otac Jadran kaže da je malo urađeno na otkrivanju počinitelja i da policija, nakon izvršenog uviđaja, zaključi da su to uradili “drogeraši”, vandali ili djeca s Bjelava, ali da nitko nema ime, ni prezime.
”Sarajevo je i naše”
“Trebalo bi provesti istragu, privesti počinitelja pravdi, pa onda konstatirati tko je to uradio, a ne davati globalne, široke konstatacije. Policiji smo davali dosta dokaza, nađenih dokumenta počinilaca, ali se postupak nikada ne pokrene”, naveo je. Podsjetio da se prije godinu dana desio i vandalizam na grobljanskim mjestima, kao što su Bare gdje su pojedini pravoslavni spomenici porušeni, polomljeni, nakon toga na groblju Briješće, općina Novi Grad, Osijeku, Semizovcu, ali da nikada nisu dobili izvještaj tko je to počinio.
Kada bi te ljude priveli pravdi, smatra on, vjerojatno bi se i oni malo zamislili. Ponovio je kako je riječ o psihološkom pritisku da se ovi prostori što prije napuste i ostanu etnički čisti. “Sarajevo je i naše, ali muslimani, Bošnjaci hoće da naprave etnički čistu zajednicu. Sve je manje Srba, ali i Hrvata u Sarajevu.
Imamo kontakte s vjerskim službenicima Katoličke crkve koji su potvrdili da je i kod njih velika migracija i odlazak. Više je otišlo Hrvata iz Sarajeva poslije rata, nego u samom ratu”, istaknuo je otac Jadran.
wpDiscuz