BORISLAV RISTIĆ: Bošnjački političari se ponašaju destruktivno, pod krinkom očuvanja BiH žele majorizirati Hrvate

Ristić je u petak, 25. svibnja, u Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače predstavio svoju knjigu “Ne kupuj mačka u vreći”. Organizator ove promocije bio je i portal Dnevnik.ba. Tim povodom, razgovarali smo s Ristićem o aktualnim političkim temama.

Koliko ste zadovoljni odjekom vaše knjige u javnosti. Danas je poprilično hrabro izdati knjigu obzirom da živimo u vremenu kad se čita sve manje i sve rjeđe. 

Mislim da je jako lijepo primljena, iznad mojih očekivanja. Meni je sve ovo uživanje, jer je stvorena dobra atmosfera oko knjige, pa sve ovo vidim, prije svega, kao priliku za druženje, razmjenu ideja i učvršćivanje prijateljstava. Jako puno ljudi se angažiralo oko knjige, ne bih ih ovdje mogao sve ni nabrojati. Svakako bih spomenuo mog prijatelja Ivicu Vuletića, vlasnika osječke knjižare “Nova”, koji je nakladnik knjige. Spomenuo bih, također, Davora Huića i ekipu oko udruge “Lipa”, te urednicu “Večernjakove blogosfere” Sandru Sabljak-Gojani, koji su me stalno poticali na pisanje.  Podršku sam imao i od recenzenata, filozofa Nenada Sesardića i Darka Polšeka, čije su me primjedbe natjerale da knjiga dobije sustavniju i pregledniju formu. Naravno, veliku podršku sam od samoga starta imao i od kolege Nina Raspudića, koji je na kraju napisao i predgovor za knjigu.

Evo, i ovdje u Mostaru smo se okupili, unatoč udaljenosti i jakoj kiši koja je pala, kako bismo se družili. Zahvalan sam organizatorima, kolegama Jurici Gudelju i Ivanu Vukoji, koji su čitavu stvar u kratkom roku i vrlo profesionalno organizirali. Super je vidjeti i mahom mlade ljude, koji su došli na tribinu. Neke od njih znam od ranije, putem društvenih mreža, a sada smo imali priliku i popričati. Nadam se da će biti još prilike za ovakva druženja.

BiH je prava mala politička enigma većini ljudi u Hrvatskoj, vi niste u toj skupini a i često dajete izjave našim medijima. Što mislite, koji je put za BiH najbolji i kakva je budućnost hrvatskoga naroda u toj zemlji?

Mislim da takav stav diktira politička elita u Hrvatskoj. Postoji taj nemar, a ponekad i maćehinski odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH, pa se ponekad čini da je bolje da hrvatska politika ne čini ništa, nego da pomaže kako već pomaže. Evidentna je ta vrsta samonametnute krivnje i potrebe za samocenzurom kod hrvatske političke elite kada je riječ o BiH. Ne vjerujem da je indolentan stav Zagreba prema Hrvatima u BiH proizvod nekakvih pritisaka sa strane; prije bih rekao da se radi baš o autocenzuri, koja lukrativne političke pozicije koje garantira odnos podaništva prema briselskoj birokraciji pretpostavlja brizi o legitimnim interesima hrvatskoga naroda u BiH. Briga o tim interesima je, uostalom, i dejtonska obveza Zagreba, ali to se samo gura pod tepih.

I ne radi se samo o nekakvim parcijalnim interesima hrvatskoga naroda u BiH, već o interesima svih triju konstitutivnih naroda u BiH. Jer, poštovanje legitimnih zahtjeva Hrvata u BiH i rješavanje hrvatskoga nacionalnog pitanja na suštinski bi način pridonijelo i relaksaciji međunacionalnih odnosa u čitavoj BiH. Jedna u biti destruktivna politika, koju guraju bošnjački predstavnici, koji se predstavljaju kao jedini zaštitnici interesa BiH, želi pod krinkom navodnog očuvanja BiH provesti agendu majorizacije Hrvata i njihovih legitimnih interesa. To je preslikana unitaristička politika koju je vodio Slobodan Milošević u SFRJ, koja ne može donijeti ništa dobro. Mislim da svi trebamo biti zabrinuti zbog tog perpetuiranja loših politika iz bliske nam loše prošlosti u novome ruhu. Nitko pred time ne može zatvarati oči.

Situacija s Izbornim zakonom je poprilično zamršena, rok za izmjene je prošao, a Venecijanska komisija “operira” po BiH, kako bi to moglo završiti? 

To je loš primjer tog pokroviteljskog i patronizirajućeg odnosa tzv. Međunarodne zajednice, koja BiH vidi kao svoj protektorat, a ne kao suverenu državu koja ima svoje ustavno ustrojstvo i svoje zakone i institucije. Poruka Vencijanske komisije da se problem Izbornog zakona može riješiti na razini FBiH demonstracija je nepoštivanja institucija BiH, jer pretpostavlja entitetske institucije federalnima. To je, kako je to rekao sociolog Ivan Vukoja, svojevrsni državni udar, jer se tom odlukom ignoriraju temeljni zakonski akti države i odluke Ustavnoga suda BiH. Politika je uvijek politika mogućeg, dakle, djelovanje unutar jednog zajedničkog okvira, koji omogućuje predvidljivost i legalnost postupaka svih aktera. Ovakve poruke su antipolitika, predstavljaju rušenje svih usvojenih osnovnih normi i otvaraju vrata nelegalnim i nelegitimnim postupanjima, što je vrlo opasno. Ja se nadam da će presudnu riječ u ovom slučaju imati netko tko bi imao političkoga sluha, a ne plaćeni birokrati, koji se na neodgovoran način odnose prema situaciji koju ne razumiju i koji samo žele opravdati svoje dnevnice.

Hrvatsku potresa afera ‘hotmail’, ministrica Dalić je smijenjena… što su idući potezi vladajućih i kako bi se mogla rasplesti priča s Agrokorom?

Afera Hotmail ostavila je Andreja Plenkovića na brisanom prostoru. Prvo je bio prisiljen odreći se Ante Ramljaka, a s ovom aferom je otišla i Martina Dalić, koji su mu služili kao tamponi u priči oko Agrokora. Kao što znamo, Plenković je sav svoj politički autoritet vezao uz donošenje lex Agrokora i rješavanje nagodbe, a Ramljak i Dalić su mu služili kao osigurači, ako nešto krene po zlu. Sada tih osigurača vviše nema, pa sve što se loše bude događalo oko nagodbe, a naročito ako nagodba ne bude usvojena, direktno će mu se lupati o glavu i politički ga slabiti. Tako se pokazalo da je glavni promotor politike “stabilnosti” postao najnestabilnija karika u političkom lancu.

Naravno, to još uvijek nije razlog za njegov pad. Samo bi politički amaterizam išao rušiti suparnika koji je u tolikoj mjeri oslabljen. Od Plenkovića i njegove slabosti sada imaju koristi sve strukture koje su uključene u političku igru, kojima će on ugađati samo kako bi politički preživio. Stoga je moja procjena da će potrajati ova agonija s Plenkovićem. To je, naravno, loše za Hrvatsku, jer će računi takve neautentične i slabe politike na kraju dospjeti na naplatu narodu. To vidim kao jedinu konstantu i jedinu izvjesnost čitave igre oko Agrokora. S Plenkovića svakim danom otpada pozlata, pa će sve to narod iz svoga džepa morati pozlatiti.

Veliki ste zagovornik politike Donalda Trumpa, može li neposredno i njegova administracija pomoći u rješavanju problema, naročito u BiH ali i drugdje na Balkanu?

Trump je samo simbol otpora jednoj politici, vođenoj ideologijom globalizma, koja je svijet dovela na rub rata. Ideologija globalizma kaže da su nacionalne države i nacionalni interesi stvar prošlosti i da treba jačati nadnacionalne institucije. To je jedna luda ideologija ignoriranja stvarnosti i legitimnih nacionalnih interesa, koja je prirodno stvorila otpor kod većine nacija. Imali smo konsenzus političkih elita, koje su stvorile moćne institucije kako bi zaštitile svoje interese i svoju viziju “svijeta bez granica”. Ta destruktivna politika, koja ignorira nacionalne interese kako bi promovirala nadnacionalne institucije, pokazala je svu svoju destruktivnost na pitanju BiH, gdje su se afirmirale one politike koje su sebe uspjele predstaviti kao zagovornika nekakve građanske BiH, koja bi bila “emancipirana” od legitimnih interesa svih triju konstitutivnih nacija. Kako je to idealizam, prirodno je da su se iza te ideološke konstrukcije sakrili interesi najbrojnijeg naroda u BiH, pa su bošnjački lideri i njihovi interesi bili tetošeni kao zaštitnici očuvanja tog globalističkog sna na Balkanu, naravno, na štetu interesa ostalih dviju nacija, Srba i Hrvata.

Trump svoju politiku vodi pragmatičnim interesom, i zna da je nacionalni interes, a ne kakva utopistička ideologija, jedini zdravi temelj na kome se može graditi budućnost nacija, a ne snoviđenjima iz ideoloških čardaka. Stoga je prirodno očekivati da će njegova administracija vremenom pokazati više sluha za legitimne zahtjeve Hrvata i Srba u BiH. Bošnjačka strana svojim inzistiranjem na toj propaloj globalističkoj agendi, kao i Europska unija svojom licemjernom i neučinkovitom politikom, kao da prizivaju da Trumpova administracija počne pridavati sve više pažnje BiH, ako ni zbog čega, a ono da se zlo ne bi ponovilo. Za nadati se je da će Trump čim prije upotrijebiti i u BiH svoje umijeće pregovaranja, kako to upravo čini povodom Sj. Koreje, Sirije, Irana i izraelsko-palestinskog sukoba. Problemi u BiH se mogu riješiti samo ako se razmišlja izvan okvira. Ludost je očekivati da će se išta poboljšati ako stalno ponavljamo iste greške.

Dnevnik.ba