Mediji su prenijeli vijest na način: „Hrvatska blokirala izvoz mlijeka iz BiH“. Istovjetnu izjavu dao je ministar vanjske trgovine BiH Mirko Šarović. I mediji i Šarović su zaboravili napomenuti da mlijeko nije izvoženo od ulaska Hrvatske u Europsku uniju 1.7.2013. godine. Dakle, već više od dvije godine, tako da ništa nije stopirano sad. Također izvoz nije blokiran nego odgođen. Zašto je Hrvatska uložila žalbu, prosječan građanin ne može saznati jer ni jedan medij nije istražio to pitanje. Stvorila se slika da je Hrvatska uložila žalbu isključivo i jedino „iz bezobrazluka“. To možda jeste tako, možda nije. Međutim, ako govorimo o „međudržavnom bezobrazluku“ prisjetimo se države Bosne i Hercegovine koja je ometala „Projekt Pelješki most“ buneći se zbog visine mosta i tražeći visinu dovoljnu za najveće moguće brodove kako bi isti mogli uplovljavati u Neum, grad koji nema luku i u koji nije brod sa nekom svrhom uplovio stoljećima, ako je i ikad, osim paradnih posjeta vojnih brodova. Poanta svega jest da je bezobrazluk poprilično uobičajena praksa ovdje.
Međutim, odmah je počela masovna histerija zbog „hrvatske blokade“. Pojavili su se izračuni koliko novca BiH gubi svaki dan zbog „stopiranog izvoza“. Računica je zaboravila spomenuti da BiH ne gubi ništa novo jer „blokada“ traje već više od dvije godine. Isti ti analitičari se nisu sjetili izračunati koliko je izgubljeno za prošle dvije godine, a pogotovo se nitko nije sjetio istražiti zašto se Bosna i Hercegovina nije spremila za ulazak svog susjeda u Europsku uniju i ishodila sve potrebne dozvole.
Nacionalistički orijentirani portali, facebook stranice i grupe počeli su pozivati na bojkot hrvatskih proizvoda u znak prosvjeda. Predvodnik je facebook stranica „Bojkot hrvatskih proizvoda“. Ideja se ubrzo razvila u promociju akcije „Kupuj domaće“, ali na vrlo neobičan način. Kao što svatko može vidjeti ako pogleda, poanta većini nije kupovati domaće nego se osvećivati Hrvatskoj. Danas su dostignuti novi vrhunci u pozivima da se bojkotira „Konzum“ kao hrvatski maloprodajni lanac, iako isti nema nikakve veze s izvozom mlijeka koji je inicirao „akciju“.

Bosna i Hercegovina nema oznaku izvornosti za proizvode, a garantirana kvaliteta proizvoda je niska. O ovome se ne govori što samo pokazuje da je vjerojatno dobra ideja „Kupujmo domaće“ otišla u pogrešnom smijeru, zatrovana nacionalizmom kao i svi drugi aspekti ovog društva.

Ovdje je uputno napraviti komparaciju s akcijom Hrvatske gospodarske komore „Kupujmo Hrvatsko“. Akcija „Kupujmo Hrvatsko“ započeta je 1997. godine i traje kontinuirano do danas. Cilj joj je promovirati kupovinu hrvatskih proizvoda. Akciju je podržala i država uvevši certifikat „Izvorno hrvatsko“ kao potvrdu da je proizvod iz Hrvatske. Osim medijske kampanje i edukacije, sustavno je rađeno na garanciji kvalitete. Od nedavno akcija se proširila i sa „Hrvatski proizvodi za hrvatski turizam“ s idejom da se turistima nude proizvodi s certifikatom „Izvorno hrvatsko“. Nikada ni jednom riječju nisu se etiketirali proizvodi iz bilo koje zemlje niti se pozivalo na bojkot, osvetu, okrivljivalo bilo koga za uvoz. Isključivo se radilo i dalje se radi na edukaciji potrošača.
A što se radi kod nas? Pokazala se sva nezrelost bosansko-hercegovačkog društva. Umjesto edukacije o potrebi kupovanja domaćih proizvoda fokus je na bojkotu stranih, isključivo hrvatskih. Nisam primijetio da se spominje bojkot uvoznih proizvoda iz recimo Turske što mnogo govori o svjetonazorima „bojkotera“. Opći nacionalizam se samo prelio na novu platformu. Ispoljena je nevjerojatna agresivnost.
Osim toga, otvorena ja pandorina kutija pitanja. Recimo, šta je to „domaći proizvod“? Da li je Bingo šećer domaći proizvod? Evidentno, šećerna trska ne raste u Bosni i Hercegovini, a nemamo ni šećerane za preradu šećerne repe. Da li je domaći proizvod sve pod domaćom robnom markom? Ili je domaći proizvod sve pakovano u Bosni i Hercegovini? Može li se domaćim proizvodom smatrati sve na čemu piše da je domaće?
Bosna i Hercegovina nema oznaku izvornosti za proizvode, a garantirana kvaliteta proizvoda je niska. O ovome se ne govori što samo pokazuje da je vjerojatno dobra ideja „Kupujmo domaće“ otišla u pogrešnom smijeru, zatrovana nacionalizmom kao i svi drugi aspekti ovog društva. Pozivi na bojkot „Konzuma“ su vrhunac histerije i ekonomski promašaj. Općenito je promašaj pozivati na bojkote, a pogotovo trgovačkih lanaca. Zašto? Zato što mi ne znamo kako se preraspoređuje konzumov profit iz Bosne i Hercegovine. Možda „Konzum“ investira u BiH dok „Bingo“ zarađeni novac prebacuje na Bahame. Možda i ne, ali to prije poziva za bojkot nitko nije provjerio. „Konzum“ posluje po zakonima Bosne i Hercegovine, njegov vlasnik nema nikakve veze s regulativama Europske unije i izvozom mlijeka, tako da je onaj isti „bezobrazluk“ pozivati na bojkote nekog potpuno neumiješanog u ovo koji radi po zakonu. Vjerojatno se treba podsjetiti i na to da „Konzum“ donosi širu lepezu proizvoda koji se neće pronaći u „Bingu“ dok jedno drugom predstavljaju zdravu konkurenciju, drže cijene niskima i povećavaju lepezu ponuđenih proizvoda. Dok god u BiH posluje „Konzum“ mlijeko u „Bingu“ neće moći biti 5 KM za litar; i obratno.

Uspješna država ne može se graditi na agresivnosti prema drugima, a pogotovo ne na okrivljivanju drugih za vlastite probleme.

Uspješna država ne može se graditi na agresivnosti prema drugima, a pogotovo ne na okrivljivanju drugih za vlastite probleme. Pitanje nije tih nekoliko dodatnih dana ili tjedana ne izvoza mlijeka. Pitanje je 10 godina nepripremanja za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Onoga trenutka kada prestanemo okrivljivati druge za vlastiti neuspjeh, a umjesto neprijatelja i problema počnemo tražiti rješenja, počet ćemo prelazi iz redova propalih u redove uspješnih država.
P.S.
„Radili Mujo i Suljo kao perači stakala na neboderima. Došli do 100. sprata, kad govori Mujo Sulji:
-Bolan Suljo, zaboravili smo 99. sprat. Kako ćemo?
-Sad ću se ja zakačit za tregere, spuštat gore-dole i oprat’ začas, a ti drži tregere.
Spušta se Suljo gore-dole, pere staklo. Odjednom se poče’ smijat, umire čovjek od smijeha.
-Šta je bolan Suljo?
-Kontam Mujo kako će te ovi tregeri puknut’ po nosu ako se otkače.“
Tako nekako i mi svi. Od priželjkivanja tuđe nesreće ne vidimo svoju koja proizlazi iz istoga. Napadima na „uvozno“, „Konzum“ i slične, svest ćemo se na ekonomsku ideju Sjeverne Koreje – „samodostatnost“, rastjerat investitore, njihove radnike dovesti do otkaza. Rješenje nije agresija već edukacija.
Kao bojkot akcije „Bojkot hrvatskih proizvoda“ namjerno sam isti dan kad sam saznao za „akciju“ otišao u „Konzum“ i kupio Vindija pureću šunku za doručak. Inače kupujem u „Bingu“.
Autor: Dino Šakanović l Prometej.ba