Bijeda hrvatske političke pasivnosti u BiH

Kako je moguće da narod s tolikim povijesnim iskustvom u BiH ne razumije osnovna pravila političke igre? Umjesto da tuže, organiziraju se i glasno traže odgovornost, većina hrvatskih lidera u BiH zadovoljna je salonskim raspravama i pozivanjem na moral, dok se njihova prava sustavno ignoriraju.

Srbi, koliko god kontroverzni bili, razumiju političku utakmicu – tuže, lobiraju, galame. A Hrvati? Njihova pasivnost ostavlja dojam naroda koji nije sposoban shvatiti da se pravda ne dobiva molitvom, već borbom. U političkoj areni BiH, šutnja i čekanje samo znače – nestanak.

Hrvatski nacionalisti u BiH: Molitvom do političkih prava

Zamislimo scenu: hrvatski nacionalisti u BiH okupljeni u crkvi, klečeći, s krunicama u rukama, mole Boga da im vrati politička prava, da osigura treći entitet, da prekine dominaciju bošnjačke većine.

Mole za pravdu, mole za Dayton, mole za izborni zakon. S vremena na vrijeme, između Zdravo Marija i Oče naš, netko spomene kako su Srbi pokrenuli kaznene prijave protiv Michaela Murphyja zbog prikrivanja ratnih zločina u Bugojnu. Ali umjesto konkretnih akcija, slijedi nova molitva – ovaj put s dodatnim zazivom za božansku intervenciju.

Ovaj apsurdni prizor nije daleko od stvarnosti. Umjesto da se organiziraju, lobiraju, tuže i bore za svoja prava u pravnim i političkim okvirima, veliki dio hrvatskih nacionalnih lidera i zajednica u BiH čini se paraliziranim u pasivnosti. Retorika o ugroženosti i povijesnoj nepravdi ponavlja se kao mantra, ali konkretnih akcija gotovo da nema.

U međuvremenu, politički protivnici igraju svoje igre – lobiraju u međunarodnim institucijama, grade saveze, postavljaju ultimatume i poduzimaju pravne korake. Srbi tuže Murphyja, Bošnjaci lobiraju u Bruxellesu, a Hrvati? Oni kleče.

Bog možda prašta, ali politika ne. Bez konkretne akcije, bez borbe za pravdu i prava, molitve ostaju samo prazne riječi. Vrijeme je da hrvatski nacionalisti shvate da se politička prava ne osvajaju krunicom, već strategijom, odlučnošću i organizacijom. U suprotnom, ostat će zauvijek zarobljeni u vlastitom mitološkom narativu, daleko od stvarnog utjecaja na budućnost BiH.

Evo nekoliko citata iz Novog Zavjeta gdje Isus izravno ili neizravno poziva na djelovanje i ističe vrijednost truda i rada:

1. Poziv na djelovanje

• Matej 7,21:
  “Neće ući u kraljevstvo nebesko svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.”
  Isus naglašava da nije dovoljno samo moliti ili priznavati Boga, već je ključno djelovati u skladu s Božjom voljom.
• Jakovljeva poslanica 2,17:
  “Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je sama po sebi.”
  Vjera bez djela nije potpuna; trud i rad daju smisao vjeri.

2. Bog cijeni trud i rad

• Matej 25,21 (Parabola o talentima):
  “Dobro, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svoga!”
  Ovaj citat ilustrira kako Bog nagrađuje trud i odgovornost u korištenju resursa i talenata koji su nam povjereni.
• Luka 10,2:
  “Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.”
  Isus poziva na aktivan rad u Božjem vinogradu – rad za zajednicu i dobrobit drugih.

3. Djelovanje kao znak ljubavi prema bližnjemu

• Matej 25,40:
  “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.”
  Isus povezuje djelovanje – pomaganje potrebitima – s ljubavlju prema Bogu.

4. Plodovi rada i vjere

• Ivan 15,5:
  “Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda; jer bez mene ne možete učiniti ništa.”
  Isus naglašava kako zajedništvo s njim vodi do plodonosnog djelovanja, što je Božja volja.
• Matej 9,37-38:
  “Žetva je obilna, ali radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.”
  Isus poziva na rad u zajednici i širenje Božjeg kraljevstva kroz djela.

Dakle dragi naš narode hrvatski, ako to još uvijek jesi,narod, ili ako vam je draže molitvena zajednico, jeste li shvatili ove naputke Novog Zavjeta?

/POSKOK/