BiH ima oko 3,8 milijuna stanovnika, Bošnjaci čine 48, Srbi 37,1 a Hrvati 14,3 posto stanovništva

Može se reći da BiH još uvijek nije politički i ustavno-pravno uređena država, rekao je generalni tajnik BK BiH i glavni urednik KTA mons. Ivo Tomašević.

– Iako je rat u BiH završio prije 20 godina, još je na snazi „Opći okvirni sporazum za mir u BiH” dogovoren u Daytonu 1995. godine, kazao je Tomašević kao uvodničar o temu “Katolici u Bosni i Hercegovini – Stanje i perspektive”.

Ovo je bila tema “Teološkog četvrtka” koji se u organizaciji “Kršćanske sadašnjosti” održao u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u četvrtak, 28. svibnja, javlja KTA.

Tomašević je predstavio neslužbene podatke posljednjeg popisa stanovništva iz 2013., prema kojima BiH ima oko 3,8 milijuna stanovnika, od toga su Bošnjaci 48%, Srbi 37,1%, Hrvati 14,3%, te 0,6% ostalih. Prema podacima Katoličke Crkve na području BiH 1991. živjelo je 835.170 katolika, a krajem 2014. ih prema crkvenim statistikama ima 420.294 u 280 župa.

Tomašević je dao i kraći statistički pregled stanja vjernika po župama Vrhbosanske nadbiskupije, te Banjolučke i Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Upozorio je i kako je gotovo cijeli sjeverni dio BiH teško stradao, a samo se mali dio djelomično oporavio. U nizu crnih brojki posebno se ističe derventski dekanat na području kojeg prije rata živjelo gotovo 50.000 katolika, a danas tamo živi njih samo 985. Naglasio je, kako se Katolička Crkva nikada nije mirila s tom situacijom, a to najbolje pokazuju brojni apeli biskupa pojedinačno ili zajednički.

Govoreći o perspektivama katolika u BiH, mons. Tomašević je rekao: „Ako Crkva u BiH, ako hrvatski narod u BiH bude tražio najprije kraljevstvo nebesko, sve drugo bit će mu nadodano i imat će perspektivu. A temeljna riječ za vladavinu kraljevstva nebeskog jest ljubav. Tamo gdje stanuje ljubav, tamo se ostvaruje kraljevstvo nebesko i tamo se sve nadodaje, jer ljubav umnaža dobra u svakom dobrom smislu. Ta čežnja za nebeskim održala je naš narod i na prostorima BiH više od 14 stoljeća, a bilo je puno težih vremena. No, gori li ta naša ljubav ili samo tinja?”

Predočujući stanje Hrvata katolika u BiH, naglasio je važnim da si oni sami posvijeste odgovore na pitanja poput „volimo li mi Hrvati katolici u BiH svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu; tražimo li mi u toj zemlji ostvarenje kraljevstva Božjeg u kojem stanuje ljubav”.

Na kraju se osvrnuo i na predstojeći pastirski pohod Svetoga Oca, te istaknuo kako su svi članovi BK BiH zajedno i pojedinačno pozvali sve članove biskupskih zajednica da mole za Papin pohod koji dolazi krajevnoj Crkvi u BiH i kod biskupa nema ništa upitno u vezi s ovim Papinim posjetom.

U nastavku tribine mr. sc. Frano Piplović koji je vršio i dužnost konzula Hrvatske u Banjoj Luci, a trenutno je u Banja Luci voditelj studije Europske akademije Banjolučke biskupije stavio je naglasak na stanje Hrvata u toj biskupiji. Ukazujući na različitosti koje odlikuju bh. prostor, istaknuo je kako je s njima BiH kroz cijelu svoju povijest živjela i funkcionirala.

– Te su je različitosti istovremeno činile posebnom, a ujedno i tragičnom što su pokazali mnogi ratovi koji su se prelamali i preko Katoličke Crkve. Stoga, svako uplitanje u bh. različitosti ne vodeći računa o tim specifičnostima može imati nesagledive posljedice na taj prostor, ljude i odnose, rekao je Piplović.

Osvrčući se na stanje u Katoličkoj Crkvi u BiH, posebno je upozorio na alarmantno stanje na području Banjolučke biskupije, a posebice na područjima bosanskogradiškog, banjolučkog, prnjavorskog, bihačkog i jajačkog dekanata.

– Nad banjalučkom mučeničkom Crkvom nadviru se tmurni oblaci, nastali su crni dani i opasnost stvarnog nestanka. Stanje među hrvatskim stanovništvom, a time i među katolicima u BiH od 90. godina pa sve do danas iz godine u godinu bila sve teže i teže. Na području biskupije u odnosu na broj prije rata nedostaje 92,62% Hrvata, rekao je, te istaknuo kako je problem u artikuliranju hrvatski zahtjeva otežan i radi činjenice mnoštva političkih stranaka.

– Čuje se jedino glas Katoličke Crkve i njezinih predstavnika. Politički predstavnici Hrvata u BiH prozbore koju riječ kad je vrijeme izbora. Tako se može reći da Hrvati imaju samo svoju Crkvu, i da nije toga stanje bi bilo daleko gore. Crkva je ostala s ostacima Hrvata katolika, dijeli tešku sudbinu, istinski se zalaže za povratak. Sami svećenici su postali čuvari porušenih ognjišta, mjesnih običaja i tradicija na izdisaju. Da nije Katoličke Crkve i njezinih svećenika sve bi davno bilo prekriveno zaboravom, ustvrdio je Piplović, javlja KTA.

Iznoseći niz primjera kojima je argumentirano prikazao teško stanje Hrvata katolika na području Banjolučke biskupije, na pitanje kakve su perspektive Piplović je odgovorio „gledajući ljudskim mjerilima nikakve. No, ako doista vjerujemo da Bog vodi svoju Crkvu ne trebamo gubiti nadu, jer je kazano da je Bogu sve moguće. No, i mi moramo daleko više učiniti”.

Dr. sc. Josip Jurčević iz Instituta „Pilar” koji je bio ekspertni svjedok Haagu u slučaju šestorice optuženih Hrvata u BiH naglasio je, da sve što se događa u BiH je izuzetno složeno, i treba gledati iz šireg povijesnog konteksta. Ukazujući pak na predstavljene statističke podatke, upozorio je, kako su oni još zastrašujući ako se uđe u dobnu strukturu u Banjolučkoj biskupiji gdje se za koju godinu može očekivati da će doći do izumiranja, budući se radi o visokoj dobi preostalih Hrvata. Tako da perspektiva ako ostane ovakvo stanje je čista katastrofa.

Stoga je apelirao na sve one koji u sebi nose ljubav i prema BiH i prema Hrvatskoj, i općenito opće ljudsku Božansku ljubav „da tom ljubavlju pobijedimo sebe i uložimo sve da demokratski, parlamentarno s punom sviješću osvijestimo da u našim institucijama sjede nekvalitetne, nestručne osobe i da institucijski rade protiv hrvatskih, nacionalnih, vjerskih i socijalnih interesa.”

Na pitanje što u takvom stanju kakvo je u BiH papa Franjo može, Jurčević je istaknuo kako je Sveti Otac i moralni autoritet što se prepoznaje.

„Sva kriza koja postoji je prvenstveno duhovno-vrijednosna kriza, a iz nje proistječu sve druge krize. Stoga će dolazak Svetoga Oca donijeti tu vrijednosnu poruku, te je taj dolazak nužan i s vjerske i s humanističke strane, i očekujem da će duhovne poruke biti najvrjednije, a naše je da ih crkvena hijerarhija i laici dalje šire najbolje kako znaju”.

Mr. Piplović je mišljenja da Papa svojim dolaskom može puno napraviti na planu podizanja samopouzdanja Crkve. On donosi ohrabrenje vjernicima, ali i drugima. /HMS/