Logika NATO-a je, naprosto, ova: dvadeset nas zajedno lako zaplašimo jednog malog. No kad se na drugoj strani nađe netko velik, tih dvadeset nas odjednom i nije tako zajedno. I tada, malo se tresemo i povlačimo s livade, jer snaga kolektiva nije uvijek onoliko čvrsta koliko se čini na papiru.
U teoriji, Sjevernoatlantski savez (NATO) temelji se na jednostavnom i jasnom principu: napad na jednu članicu je napad na sve. Taj princip, sadržan u članku 5. Washingtonskog sporazuma, bio je srž NATO-ove kohezije od osnivanja 1949. godine. No, u praksi, taj princip nije testiran protiv supersile poput Rusije – sve dok ne bi došlo do scenarija u kojem neka članica NATO-a otvoreno ulazi u rat s Moskvom.
Ako bi se to dogodilo, pitanje je koliko bi savez mogao ostati jedinstven. Bi li NATO, kao monolitna obrambena alijansa, zaista izdržao teret takvog sukoba?
Solidarnost pod uvjetima
U teoriji, svaka članica NATO-a ima obvezu stati u obranu druge. No u praksi, solidarnost je uvjetovana nizom političkih, ekonomskih i sigurnosnih interesa pojedinih članica. Primjerice, u trenutnom sukobu između Rusije i Ukrajine, članice NATO-a djeluju kroz podršku u obliku vojne opreme, sankcija i obuke, ali nijedna nije formalno stupila u rat s Rusijom.
Takva distanca nije samo stvar opreza – ona odražava činjenicu da je sukob s Rusijom nešto što ne bi bilo u interesu svih članica. Sjedinjene Američke Države, primjerice, mogle bi imati drugačiji pogled na sukob s Rusijom u odnosu na, recimo, Mađarsku, koja održava bliske veze s Moskvom.
Ako bi neka članica NATO-a, recimo Poljska ili baltičke države, bila uvučena u sukob s Rusijom, postavlja se pitanje koliko bi ostatak saveza bio spreman riskirati vlastite interese kako bi pritekao u pomoć.
Unutarnje razlike i razjedinjenost
Već sada NATO nije monolitna organizacija. Unutar saveza postoje značajne razlike u pogledu prema Rusiji. Dok istočne članice, poput Poljske, Litve i Estonije, vide Rusiju kao neposrednu egzistencijalnu prijetnju, zapadne zemlje poput Njemačke ili Italije često stavljaju naglasak na diplomaciju i ekonomske odnose.
Takve razlike u stavovima postale su očigledne tijekom ukrajinske krize. Dok su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo brzo pružili vojnu pomoć Ukrajini, Njemačka je u početku oklijevala s isporukom teškog naoružanja, bojeći se eskalacije.
Ako bi došlo do direktnog sukoba između NATO-a i Rusije, unutarnje podjele vjerojatno bi se produbile. Neke članice bi se mogle povući ili čak odbiti sudjelovati, opravdavajući to vlastitim nacionalnim interesima.
Ekonomski i geopolitički faktori
Sukob s Rusijom ne bi bio samo vojni izazov – imao bi katastrofalne ekonomske posljedice za Europu i šire. Već sada su energetske krize i ekonomski šokovi izazvani ukrajinskim ratom testirali otpornost europskih gospodarstava.
Zemlje poput Njemačke, koje su bile snažno ovisne o ruskom plinu, bile bi suočene s još dubljom recesijom. S obzirom na to, bi li vlade tih zemalja riskirale sudjelovanje u ratu koji bi mogao uništiti njihove ekonomije?
Ruski adut: podjela unutar NATO-a
Rusija je svjesna ovih slabosti i vjerojatno bi pokušala iskoristiti unutarnje podjele unutar NATO-a. Već sada Moskva koristi propagandu i političke alate za destabilizaciju zapadnih društava. U slučaju sukoba, Kremlj bi vjerojatno nastojao dodatno podijeliti NATO, ciljajući na slabije ili manje angažirane članice.
Raspad NATO-a: mit ili stvarna opasnost?
Iako je NATO trenutno najsnažniji vojni savez na svijetu, njegova snaga dolazi iz ideje kolektivne obrane. Ako bi neka članica bila napadnuta, a ostatak saveza ne reagira odlučno, to bi moglo dovesti do erozije povjerenja među članicama.
Dodatno, ako bi neka članica jednostrano ušla u sukob s Rusijom, bez podrške saveznika, to bi moglo uzdrmati same temelje saveza. NATO nije zamišljen kao alat za unilateralne akcije, već kao kolektivna obrambena struktura.
Sukob s Rusijom bio bi najteži test za NATO u njegovoj povijesti. Iako članice trenutno naglašavaju solidarnost, razlike u političkim, ekonomskim i sigurnosnim interesima mogle bi dovesti do ozbiljnih podjela.
Ako bi NATO kao savez bio izložen takvom pritisku, postoji realna mogućnost da bi njegovo jedinstvo puklo. A tada bi Rusija, ne nužno vojnom silom, nego političkom manipulacijom i ekonomskim pritiscima, mogla postići ono što nijedna vojska u povijesti nije uspjela – raspad NATO-a.
wpDiscuz
