Čovjek kojeg je jedan od sarajevskih intelektualaca (dr. E. K.), ime poznato autoru teksta, nazvao “intelektualnim hohštaplerom” već godinama stječe medijsku slavu služeći bošnjačkoj politici dekonstituiranja Hrvata, piše u redakcijskom osvrtu Hrvatski Medijski Servis.
Gestikulacijama, pri čemu posebnu ulogu, kao rekvizit, imaju naočale, efektnim rečenicama, zasnovanim na netočnim premisama, Kukić, propali SDP-ov mandatar, nastoji ostaviti dojam neovisnog intelektualca, objektivnog analitičara. No, iole upućene u ono o čemu govori lako i brzo shvate kako se radi o beskrupuloznom lažovu, koji, da njegova nemoralnost, pokvarenost, bude veća laže u službi velikobošnjačke politike podjarmljivanja vlastitih mu sunarodnjaka. I to dobro naplati, ako ni čim drugim, a ono “medijskom slavom”.
Komentirajući za jedan sarajevski portal posjetu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović BiH, Kukić, koji je do jučer u javnim istupima ponavljao kako “tu gospođu ne shvaća ozbiljno” sada izriče pohvale za njen sarajevski istup “ne mješanja u unutarnje stvari BiH”.
Kukića, kao i ostale političke Bošnjake, bi veselilo da Hrvatska, kao u vrijeme Mesića i Račana, okrene glavu, kako bi sarajevska politička elita, u miru, Hrvate pretvorila u bošnjačke podanike, slične njemu.
No, ne hvali Kukić Kolindu samo zbog toga. Ako joj se, već nema što zamjeriti, onda treba iskonstruirati umjetni sukob između nje i Čovića, izmišljajući navodne oprečnosti u pristupu Hrvatima u BiH između predsjednice Hrvatske i lidera Hrvata u BiH Dragana Čovića.
-Što se, pak, Čovića tiče, to je sasvim druga priča. On je, nema dvojbi, pokušao iskoristiti i zadnji kredit kako bi izmijenio izborni zakon, barem u onom dijelu koji njemu osobno jamči opstanak u fotelji člana Predsjedništva. Nažalost, on to čini na način da nudi rješenje koje i postojeću razinu diskriminacije među Hrvatima unutar BiH pojačava. Pri tome, da budem krajnje precizan, mislim na Hrvate sjeverno od Ivana, dakle Hrvate Središnje Bosne i svih drugih dijelova Federacije, ali i Hrvate iz RS. Ili još konkretnije, njega zanima samo dvadesetak posto hrvatskog biračkog tijela nad kojim ima apsolutnu kontrolu, i s kojim može ostvariti svoje dugoročne, ali i dugoročne interese svoje interesne grupe, veli Kukić.
Ono što je za Kukića, koji lije “krokodilske suze” za Hrvatima, nedvojbeno, za iole upućene je gola laž, koju on izgovara, bez trunke grižnje savjesti, kako bi se uklopio u sarajevsku propagandu. Naime, prijedlog izmjena Izbornog zakona, kojeg je predložio HNS, a već usvojio Dom naroda Parlamenta BiH, ništa ne jamči Čoviću, već Hrvatima u BiH, kao i drugima, da će biti srazmjerno predstavljeni u Domu naroda i da će biti uvaženo ono što većina njih iz FBiH odluči birajući člana Predsjedništva BiH.
Kukić ili ne zna, ili namjerno laže da je HNS-ovim prijedlogom izmjena Izbornim zakonom predviđeno da se iz Središnje Bosne biraju 4 izaslanika u Hrvatski klub Federalnog doma naroda, kad kaže da Čovića ne zanimaju Hrvati sjeverno od Ivana. Tobožnji dušebrižnik sarajevskih, goraždanskih i bihažkih Hrvata Kukić bi da bude sve po starom, da Bošnjaci iz tih županija i dalje biraju izaslanike u hrvatski klub Federalnog doma naroda, pa kad izaberu Hrvata Edina Fejzića, e to bi bilo nediskriminirajuće.
Kukić veli, kako Čovića zanima samo dvadesetak posto hrvatskog biračkog (Od Stoca do Livna) “nad kojim ima apsolutnu kontrolu, i s kojim može ostvariti svoje dugoročne, ali i dugoročne interese svoje interesne grupe”.
S obzirom da je Hrvata u BiH, prema crkvenim podacima, oko 400.000 od čega hrvatsko biračko tijelo broji 300 tisuća, pri čemu je prosječna izalaznost na izbore oko 55 posto, po Kukićevoj računici hrvatsko biračko tijelo koje zanima Čovića je 60.000 Hrvata.
Čović je na prošlim izborima, za hrvatskog člana Predsjedništva osvojio 128.053 glasova, više nego dvostruko od Kukićeve procjene Čovićeve ciljne skupine glasača i jednako su ga podržali i Hrvati s južne i sa sjeverne strane Ivana, od Neuma preko Srednje Bosne do Orašja, što je lako provjerljivo i dokazivo.
A koliko Čovića nije briga za Hrvate u Republici Srpskoj, ili drugim djelovima FBiH dovoljno govori kako je angažmanom njegova ministra u Vladi RS Davora Čordaša do sada u tom entitetu obnovljeno više od 5.000 domova za hrvatske povratnike, te da gotovo nema mjesta u FBiH gdje Hrvati žive da nije bio i pomogao ako je i koliko mogao.
No, unatoč svemu Kukić, kad je riječ o Izmjenama Izbornog zakona, ne vjeruje da “na plodno tlo, što se svjetskih centara moći tiče, mogu pasti i Čovićeve, a i priče njegove interesne grupe, o legitimnosti narodnog predstavljanja kojima se često operira”. Jer, veli, upućeni Kukić, “svjetski demokratski standardi se ne temelje na toj vrsti legitimiteta nego na onom koji polazi od jednakog prava svakog građanina”.
Jedanko pravo svakog građanina, primjenjje se, da podučimo Kukića, u izboru zastupnika za Zastupnički ( građanski) dom, a ovdje je riječ o izboru izaslanika za Dom naroda i Predsjedništvo BiH, po Ustavu BiH, nacionalno koncipirane institucije vlasti, u kojima, po presudi Ustavnog suda BiH, treba poštovati načelo konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda, kao nadkrovljujuće ustavno načelo.
Ono što Kukić tumači kako svjetske standarde su zapravo standardi njegovih sarajevskih političkih gazda za čiji interes “intelektualni hohštapler” Kukić laže. Svjetski i europski standardi su, međutim, ono što je zapisano i u Rezoluciji Europskog parlamenta koja govori o potrebi da se pri “institucionalnim reformama vlasti u BiH vode načelima federalizaciji i legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda”.
Što se, pak, Kukića tiče, on za tu Rezoluciju vjerojatno nije ni čuo, a kamo li ju pročitao. Da jeste možda bi nešto iz nje naučio. Pa se, kod ozbiljnog svijeta, ne bi sramotio./HMS/
