Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i samozvani učenik Trumpove škole geopolitičkog preživljavanja, nije propustio priliku da istovremeno raznježi Izrael i razbjesni Sarajevo. U ekskluzivnom intervjuu za Israel Hayom, dok mu u Sarajevu kuha tjeralica, Dodik iz Jeruzalema šalje poruku: “Mi znamo što znači boriti se za preživljavanje. Kao i Židovi.”
Dodik je u posjetu Izraelu obišao kibuc Be’eri, mjesto jednog od najgorih masakara 7. listopada 2023., gdje je obitelj Bachar doživjela ono što Dodik opisuje kao “užas koji se ne zaboravlja”. Nije govorio za medije. Samo je rekao: “Ne mogu. Kako govoriti nakon ovoga?” I onda, naravno, ipak govorio – ali kasnije i s punim kapacitetom.
I tu kreće punokrvna geopolitička ofanziva: Sarajevo je, tvrdi, projiciralo palestinsku zastavu dok je Banja Luka bila obasjana izraelskom. Sarajevo ima mitinge podrške Hamasu i Hezbollah, Banja Luka – himnu Izraelu.
U paralelnoj liniji, Dodik oživljava sjećanje na američke sankcije koje su mu Obamini i Bidenovi ljudi lijepili kao čestitke za Božić – jer je, kako otvoreno priznaje, navijao za Trumpa “i to s crvenom kapom MAGA na glavi”. U RS-u bi, da njega pitaš, već imali veleposlanstvo u Jeruzalemu. Problem? Bošnjaci. Jer BiH vanjsku politiku vodi kao razvedeni brak: moraš pitati sve tri strane, i ako netko kaže “ne”, ostaješ doma.
U međuvremenu, dok u Sarajevu mašu Hamasovim i ISIS-ovim zastavama, Dodik najavljuje ponude Amerikancima: “Imamo rijetke metale. Dajte ugovor. Imamo litij, imamo magnezij. Imamo – ali nas vi držite zaključane.”
I onda dolazi najsimboličniji trenutak: dok drži govor u Jeruzalemu na konferenciji protiv antisemitizma, stiže vijest iz Sarajeva – optužnica. Zatim i tjeralica. Izložba ironije: u trenutku dok osuđuje mržnju, postaje meta političke mržnje. Tvrdi da to nije slučajno – i da oni koji su “paradirali s Hamas zastavama” sada traže njegovo uhićenje jer govori protiv antisemitizma.
“Trump, Netanyahu i ja – mete smo iste strukture. Ne zato što smo krivi, nego zato što ne pristajemo biti pokorni,” zaključuje Dodik, kao što to samo balkanski populist zna – uz dovoljno patosa da se svidi Tel Avivu, i dovoljno provokacije da digne tlak u Sarajevu.
Evo i cijelog Intervewa koji je objavio IsrealHayrom:
Proizraelski lider iz Europe za kojeg vjerojatno niste čuli
Kad je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, napustio dom obitelji Bachar u kibucu Be’eri, izgovorio je jednu rečenicu:
„Nikada neću zaboraviti te riječi.“
Prije toga, dugim minutama sjedili su jedan nasuprot drugom u dnevnom boravku, koji je ostao u istom stanju kao i jutro 7. listopada 2023. – farmer Avida Bachar i gostujući predsjednik. Bachar je govorio, a Dodik slušao – slušao onako kako se sluša brat.
Te riječi koje „nikada neće zaboraviti“ opisivale su trenutke kada su se četvero članova obitelji Bachar zaključali u sigurnosnu sobu dok su teroristi provaljivali u kibuc. Kako se Avida borio da im ne otvore vrata. Kako su ljudske zvijeri koje su ih opkolile počele pucati i bacati bombe u tu istu sobu. I kako je šokirani i ranjeni otac gledao svoju mrtvu suprugu i sina ispred sebe – i ranjenu kćer.
Ispred kuće, nakon što je zagrlio Bachara, predsjednika su pitali želi li dati izjavu za medije. Odgovorio je s jednostavnošću i iskrenošću rijetkom među političarima:
„Ne mogu. Kako govoriti nakon onoga što sam upravo čuo?“
Nakon nekoliko trenutaka, pokazao je rukom prema Gazi i dodao:
„Suživot s njima nije moguć. S onima koji su došli ubijati nevine ljude i s onima koji podržavaju ubojice.“
Predsjedniku Republike Srpske nije bio potreban aktualni posjet Izraelu da bi shvatio tko stoji na kojoj strani u izraelsko-palestinskom sukobu. On je odavno upućen u činjenice i detalje – i, što je još važnije, dovoljno je hrabar i odlučan da jasno imenuje uzrok koji već otprilike 150 godina podupire taj sukob: mržnju i želju za uništenjem Izraela.
Dodik već godinama podržava Izrael, no masakr od 7. listopada dodatno je izoštrio njegov stav i učvrstio ga kao jednog od najjasnijih glasova u obrani židovske države. Odmah nakon pokolja naredio je da se zgrada predsjedništva Republike Srpske u Banjoj Luci – glavnom gradu entiteta – osvijetli u plavo-bijelo. „Samo zamislite: baš tog dana, zgrada predsjednika srpskog entiteta u BiH nosila je izraelsku zastavu, dok je zgrada vlade u Sarajevu, glavnom gradu muslimanskog entiteta i cijele zemlje, projicirala zastavu terorista – palestinsku zastavu“, ističe Dodik (66) u ekskluzivnom razgovoru za Israel Hayom, otkrivajući djelić složenosti koja Bosnu prati od njenog osnutka.
Bosna je doista jedinstvena zemlja, bez presedana u svijetu. Nakon ratova na Balkanu, s deklariranim ciljem sprječavanja daljnjeg krvoprolića, tri naroda – muslimani Bošnjaci, pravoslavni Srbi i katolički Hrvati – objedinjeni su u jedinstveni državni okvir. Kako bi se izbjegli novi sukobi, a posebno rješavanje sporova oružjem, teritorij je funkcionalno podijeljen – srpski dio, nazvan Republika Srpska, dobio je široku autonomiju. Na čelu države stoji kolektivno predsjedništvo sastavljeno od tri člana – po jedan iz svakog konstitutivnog naroda.
Dodik nije trebao doći u Izrael da bi naučio tko je tko u sukobu. Njegov stav prema uzrocima krize jasan je: sukob nije proizvod teritorija ili političkih razlika, nego višegodišnje mržnje usmjerene prema postojanju Izraela.
Na papiru, prema utopijskoj viziji predstavnika Europske unije i SAD-a koji su kreirali današnju Bosnu, podjela ovlasti i vlasti trebala je voditi ka pomirenju. Inicijatori su sanjali kako će se sve važne odluke donositi konsenzusom, nitko neće ništa nametati drugome, i kako će izmučeni Balkan napokon biti otkupljen. U praksi, taj je uzvišeni cilj samo djelomično ostvaren. Istina je da oružje šuti već više od 30 godina, ali drevne mržnje nisu nestale. U velikoj mjeri, jedinstvena Bosna ostaje fikcija – a Dodikovo poređenje izražaja solidarnosti nakon masakra 7. listopada to jasno ilustrira. Dok su bosanski Srbi, prema njegovim riječima, stajali uz Izrael, muslimani su bez oklijevanja podržali napadače.
„Nije sve završilo projiciranjem zastave PLO-a na zgradi vlade u Sarajevu“, dodaje Dodik, opisujući niz prosvjeda u znak podrške Hamasu i Hezbollahu koji su održani u muslimanskom Sarajevu. „Kod nas, u Banjoj Luci, i u cijeloj Republici Srpskoj, tako nešto se ne može dogoditi. Podrška Izraelu je apsolutna.“
Iran nije samo vaš problem
Dvije suprotstavljene tendencije vidljive su ne samo kroz simboličke identifikacije. Prije više od desetljeća, dok je Bosna i Hercegovina bila članica Vijeća sigurnosti UN-a, a Palestinska uprava tražila međunarodno priznanje države, glas BiH bio je presudan. Muslimani su, naravno, željeli podržati inicijativu, ali Dodik, kao predstavnik Republike Srpske, rekao je “ne”. Budući da se vanjskopolitičke odluke u Bosni donose konsenzusom, to je u praksi značilo veto – i inicijativa Palestinske uprave je propala.
No, i Bošnjaci su naučili blokirati Dodikovu podršku Izraelu. Kada je javno predložio da Bosna premjesti svoju ambasadu u Jeruzalem, po uzoru na predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, tada su Bošnjaci rekli „ne“.
Iako do premještanja ambasade nije došlo, Dodik nema nikakve sumnje da je Jeruzalem glavni grad Izraela i da je Trump bio u pravu. Općenito, predsjednik Republike Srpske veliki je pristaša aktualnog predsjednika SAD-a, a ta je sklonost dugogodišnja. „Nisam skrivao svoju podršku Trumpu ni prije nego je prvi put izabran u studenom 2016., i zbog toga sam platio visoku cijenu“, prisjeća se Dodik. „Kad je Trump pobijedio na izborima, trebao sam letjeti na njegovu inauguraciju, ali dva dana prije leta, odlazeća Obamina administracija uvela mi je sankcije – očita politička kazna od strane demokratskog predsjednika zbog javne podrške njegovom republikanskom suparniku.“
Od tada je Dodik „zaradio“ i sankcije predsjednika Bidena, koji je otišao i korak dalje, uvrstivši na crnu listu cijelo političko vodstvo Republike Srpske, pa čak i članove Dodikove obitelji. Podržavatelji Hamasa i Hezbollaha na muslimanskoj strani Bosne – kako iznenađujuće – nisu tretirani na isti način. Niti su im uvedene bilo kakve sankcije.
Ako je netko u krugovima američkih demokrata mislio da će ga sankcije slomiti ili natjerati na poslušnost, pokazalo se da je procjena bila potpuno pogrešna. Tijekom posljednje predsjedničke kampanje u SAD-u, Dodik je ponovno otvoreno podržao Trumpa, i to s iskrenim entuzijazmom. Nosio je crvenu kapu s natpisom „Make America Great Again“ i preplavio republikanskog kandidata i njegovu platformu pohvalama. Istodobno je pozvao Srbe koji žive u SAD-u da glasaju za Trumpa, djelomično i zato što će on „štititi obiteljske i druge konzervativne vrijednosti“. Nakon izbora, ta podrška nije oslabjela, unatoč tome što republikanska administracija još nije ukinula sankcije Dodiku.
P: Podržavate li i Trumpov plan za Gazu?
„Svakako. Njegov prijedlog je logičan i ispravan. Neprijateljsko stanovništvo Gaze treba otići drugdje. Pokazali su svoju narav – vidjeli smo što žele učiniti vama, iako je izraelska ruka uvijek bila ispružena u miru. Sedmog listopada došli su ubiti nevine, nenaoružane ljude koji su samo htjeli živjeti, slaviti život. Kad posjetite kibuc Be’eri ili lokaciju Nova festivala u Re’imu, jasno vam je koliko je monstruozan bio taj zločin. Ekstremizam Arapa iz Gaze donio je tragediju pograničnim zajednicama, ali i razbio iluziju da se s njima može živjeti u miru. Nakon takvog masakra, ne može se živjeti pokraj njih – zato podržavam Trumpov plan.“
P: Nalazite li izraze islamističkog ekstremizma i na Balkanu?
„Apsolutno. Zastave Hamasa i ISIS-a na prosvjedima u Sarajevu nisu bile samo simboli – one su nosile političku poruku. Islamisti ne žele suživot, oni žele nametnuti svoju volju i ideologiju drugima. A onda još imaju obraza lažno optuživati Izrael – žrtvu masakra – za ‘genocid’. Dugo smo trpjeli agresiju koja jako podsjeća na ono što vi sada proživljavate. Iran, primjerice, nije samo izraelski problem. Godinama je glavni sponzor ekstremističkih islamskih organizacija u Sarajevu.“
„Znati što su patnja i sloboda“
Dodikove zabrinutosti duboko su ukorijenjene u činjenicama. Ekstremni islam pustio je korijenje u muslimanskom dijelu Bosne, iako je još uvijek u domeni manjine među Bošnjacima, ali trend je zabrinjavajući. Istrage napada islamista diljem Europe često su vodile do Bosne. Nažalost, šijitski Iran više nije jedini koji šalje svoje otrovne pipke prema muslimanskim područjima BiH. Erdoganova Turska natječe se s njim za prevlast. U toj utrci, razina ekstremizma i ispiranja mozga samo raste – a da ne spominjemo korumpirajući utjecaj katarske Al Jazeere koja emitira po cijelom Balkanu na lokalnim jezicima.
Nije čudo što u ovako složenoj situaciji predsjednik Dodik pronalazi mnoge paralele između položaja Židova na Bliskom istoku i položaja Srba u Bosni:
„Kao što Izrael ne dopušta da mu itko sa strane određuje kada i kako će štititi svoj narod, tako i mi odbacujemo ideju da o našoj sigurnosti odlučuju oni koji nas ne poštuju. Sigurnost nije stvar kompromisa – to je pitanje opstanka.“
P: Što pokušavate naučiti od Izraela?
„Od Izraela učimo značenje odlučnosti, jedinstva i vjere u vlastitu snagu. Benjamin Netanyahu i narod Izraela pokazuju ono što je svakoj slobodnoj naciji potrebno – spremnost na samoobranu kad je potrebno, bez obzira na cijenu. Ta odlučnost ne dolazi iz politike nego iz povijesnog iskustva. Židovi i Srbi su dva naroda koja su u 20. stoljeću stajala rame uz rame dok su mnogi željeli svjedočiti našem uništenju. Nisu uspjeli i neće uspjeti. Kad se Izrael brani, on ne štiti samo sadašnjost nego ispunjava zavjet dat u sjeni patnje svojih otaca i čuva njihovo sjećanje. Mi to razumijemo jer i mi ponavljamo isti zavjet na mjestima stradanja i herojstva našeg naroda. Jedna židovska izreka kaže: ‘Ne pitaj koliko će trajati – pitaj vrijedi li se boriti.’ To je srž borbe Izraelaca i Srba – nikad ne prestati boriti se za ono što ti je sveto.“
P: Postoje li dodatne paralele između izraelske priče i priče Srba i Republike Srpske?
„Židovi su narod koji je najviše patio na svijetu, a Srbi su najviše stradali na Balkanu. Izrael se ne ispričava za svoje postojanje – i mi također. Mi branimo istinu, čuvamo sjećanje i razumijemo da povijest nije počela jučer. Uostalom, u Jad Vašemu [izraelski memorijal holokaustu] i u Jasenovcu (logor smrti u kojem su nacisti i njihovi hrvatski ustaški saveznici ubili desetke tisuća Židova i stotine tisuća Srba), prisutan je isti zavjet. ‘Tko se ne sjeća prošlosti, osuđen je da je ponovi’, kaže poznata izreka. Upravo zato mi, Srbi, imamo dužnost pamtiti – ne da mrzimo, nego da preživimo. I da spriječimo da se nepravda ikada više ponovi, bilo prema našem narodu ili bilo kojem drugom. Vjerujem da nas vidite kao istinskog prijatelja i narod koji zna što su patnja i sloboda. Naši narodi naučili su da je cijena slobode visoka, ali cijena pokornosti još viša. Zato se razumijemo bolje od drugih. Zato stojimo jedni uz druge – i u dobru i u zlu.“
P: Izrael je svoju snagu izgradio i na gospodarskoj i tehnološkoj moći. Vidite li takve mogućnosti i u Republici Srpskoj?
„Imamo resurse, znanje, talentirane ljude – ono što nam nedostaje jest mir koji bi nam omogućio da sve to iskoristimo. Imamo izvore energije, poljoprivredu, turizam i informacijske tehnologije, ali Sarajevo stalno pokušava zakočiti naš razvoj. Kao što Izrael ne dopušta drugima da mu kroje budućnost, tako ni mi nećemo pristati da postanemo taoci političke i birokratske opsade iz Sarajeva.“
P: Zašto vas bošnjačka većina u Bosni pokušava ometati?
„Ne tražimo ono što nije naše, ali nećemo se odreći onoga što jest. Granice su svete svakom narodu, osobito kada su utemeljene međunarodnim sporazumima. Za nas su granice Republike Srpske utemeljene i duhovno i povijesno, a garantirane su od strane međunarodne zajednice. Dijalog je moguć samo kad postoji iskreno međusobno poštovanje. Problem Bosne je što bošnjačka politička elita ne želi kompromis – ona želi dominaciju, a to nije put ka stabilnosti. Znamo da dogovor treba odražavati kompromis, a ne predaju. Netanyahu je pokazao da je to moguće kad je potpisao Abrahamove sporazume i izgradio odnose s arapskim zemljama, zaobilazeći ekstremiste. To je model koji i mi želimo promovirati.“
Zaključak (uključuje ponovno ponovljeni zavjet):
Židovi i Srbi su dva naroda koja su u 20. stoljeću stajala rame uz rame dok su mnogi željeli njihovo uništenje. Nisu uspjeli – i neće. Kad se Izrael brani, on ispunjava zavjet pred patnjom svojih otaca. Srbi to razumiju, jer i oni obnavljaju isti zavjet na vlastitim mjestima stradanja i junaštva.
Zajedno protiv mržnje
Problem Republike Srpske ne svodi se samo na ekspanzionističke težnje bošnjačke većine u Bosni, koja neprestano pokušava potkopati njezin autonomni status. Prava teškoća, prema Dodiku, leži u činjenici da većina europskih zemalja – osim Orbánove Mađarske – to omogućava. Zbog posebne strukture Bosne, uloga vanjskih aktera ima ogroman značaj – strane sudije imenuju se u Ustavni sud BiH, a još jedan stranac obnaša funkciju Visokog predstavnika, vanjskog administratora s vrlo širokim ovlastima.
Upravljanje državom putem stranog administratora kojeg građani uopće nisu izabrali samo po sebi je apsurd, ali u slučaju aktualnog Visokog predstavnika Christiana Schmidta dodaje se još jedan sloj – njegovo imenovanje, kao predstavnika Njemačke, nije odobreno od strane Vijeća sigurnosti UN-a, te stoga, barem u očima vodstva Republike Srpske, nema pravnu valjanost.
Dodik je odbio slijediti Schmidtove naredbe i kao predsjednik potpisao zakon koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, a koji proglašava da odluke Ustavnog suda BiH nemaju pravnu snagu u Republici Srpskoj. Zbog toga mu se sudi u Sarajevu. Kako je moguće da izabrani čelnik jednog političkog entiteta bude kazneno gonjen jer je potpisao zakon izglasan većinom glasova – pitate se? Ispada da je u današnjoj Bosni moguće čak i ono što je naizgled nemoguće.
No optužnica s očito političkom pozadinom bila je tek uvod. Prava eksplozija, koja sada prijeti raspadom Bosne, a možda i ponovnim izbijanjem rata, dogodila se upravo dok je Dodik sletio u Izrael kako bi sudjelovao na visokoj međunarodnoj konferenciji pod vodstvom izraelskog ministra za dijasporu i borbu protiv antisemitizma Amichaija Chiklija. Prvo je sud u Bosni objavio presudu srpskom čelniku (jedna godina zatvora i zabrana obnašanja političke funkcije na šest godina), a nekoliko dana kasnije zatražio da Interpol izda međunarodnu tjeralicu za njim.
Drugi bi političar možda s oduševljenjem dočekao reflektore koje mu je donijela ova skandalozna presuda, no Dodik je bio prvenstveno posramljen. Posramljen jer je medijska pažnja skrenuta s glavnog razloga njegovog dolaska – borbe protiv antisemitizma – prema trivijalnom i senzacionalističkom. „Došao sam u židovsku državu kako bih se pridružio borbi protiv mržnje prema Židovima. Antisemitizam je zlo koje, nažalost, nije nestalo završetkom Drugog svjetskog rata. Danas poprima nove oblike, ponekad pod krinkom brige za druge ciljeve, ali u suštini je to ista mržnja prema Židovima i Izraelu. Europa nam pokazuje da ništa nije naučila iz prošlosti – i to bi nas sve trebalo zabrinuti. Mi ne dijelimo Židove na ‘dobre’ i ‘loše’ i ne primjenjujemo dvostruke standarde. Vrlo dobro znamo kako je to biti žrtva i kako se osjeća kad te žele uništiti samo zato što postojiš. Zato antisemitizam nikada neće imati mjesto u Republici Srpskoj.“
„U politici nema slučajnosti“, objašnjava Dodik tajming događaja, dok su se strasti oko njega usijavale, a mediji diljem svijeta natjecali tko će dati dramatičniji naslov o podignutoj tjeralici. „U trenutku kada sam stigao u Izrael govoriti protiv antisemitizma, ekstremizma i terorizma, Sarajevo poduzima čin političke i vjerske mržnje – od istih onih koji su marširali sarajevskim ulicama s Hamasovim zastavama. Oni koji paradiraju sa simbolima Hamasa i ISIS-a traže moje uhićenje samo zato što sam u Jeruzalemu, zato što stojim uz narod koji zna što znači boriti se za opstanak, zato što odbijam šutjeti pred glasovima mržnje prema Židovima i Srbima koji se ponovno dižu u Bosni. Moja poruka je vrlo jasna – bio sam u Izraelu kad su pokušali da me ušutkaju i doći ću opet.“
Pokušaj nametanja stranih vrijednosti
Iako Dodikova kontinuirana podrška židovskoj državi nije upitna, budućnost njegove konfliktne zemlje je obavijena većom neizvjesnošću nego ikad. Svaki nasilan pokušaj Bošnjaka da ga uhapse mogao bi zapaliti stvarne sukobe, no i bez toga, krhko jedinstvo muslimana, Srba i Hrvata škripi i raspada se.
Unutarnjim tenzijama pridodana je i glad svjetskih sila za utjecajem, jer gotovo svi pokušavaju povući konce. Bruxelles i Turska podržavaju Bošnjake, Mađarska, Srbija i Rusija stoje iza Republike Srpske, a Hrvatska – naravno – uz Hrvate. Zavrzlama je toliko ozbiljna da se, kao i u drugim kriznim slučajevima, pogledi okreću prema Trumpu. Možda će spasitelj iz Bijele kuće razmrsiti i bosanski čvor, pogotovo jer je sličnost u svjetonazoru između njega i Milorada Dodika zapanjujuća – ne samo u pogledu njihove nedvosmislene podrške Izraelu.
Nije slučajno što predsjednik Republike Srpske pozdravlja odluke američkog predsjednika i njegov rat protiv radikalnih lijevih pokreta. „Protesti i demonstracije protiv mene, kao i oni protiv Netanyahua u Izraelu, financirani su od istih centara moći – USAID-a i drugih fondacija koje žele oblikovati svijet prema svojoj viziji i nametnuti strane vrijednosti suverenim narodima“, objašnjava Dodik, dodajući kako je uvjeren da ti pokušaji stranog utjecaja i djelovanja „duboke države“ neće uspjeti. „Trump, Netanyahu i ja smo mete, ne zato što smo nešto loše učinili, nego zato što nismo spremni pokleknuti. Ne mogu nas pobijediti na izborima, pa posežu za drugim metodama da nas uklone.“
Drugi bi političar možda dočekao reflektore koje mu je donijela skandalozna presuda s dobrodošlicom, ali Dodik je bio uglavnom posramljen. Posramljen jer je medijska pozornost skrenuta s glavne teme – borbe protiv antisemitizma zbog koje je i došao u Izrael – na trivijalno i senzacionalističko. „Došao sam u židovsku državu da bismo zajedno stali u borbu protiv mržnje prema Židovima. Antisemitizam je zlo koje, nažalost, nije nestalo završetkom Drugog svjetskog rata.“
Slično kao i Donald Trump, Dodik se našao pod žestokim napadima i zbog druge kontroverzne teme – odbio je otvoriti vrata muslimanskoj imigraciji. „Republika Srpska nije pristala da postane sabirni centar za migrante jer znamo što to donosi – štetu po sigurnost, identitet i društvo“, tvrdi Dodik. „Opet vidimo razliku između nas i Sarajeva – mi štitimo zakon i red, dok oni žele neodgovorno preplaviti zemlju migrantima pod krinkom ljudskih prava.“
Kao što je uobičajeno ovih dana, Dodik je i Amerikancima ponudio potpisivanje sporazuma o istraživanju i eksploataciji rijetkih metala koji se možda nalaze u tlu Republike Srpske. Prema njegovim riječima, postoji mogućnost pronalaska litija, magnezija i drugih minerala na istoku regije, a njihov ekonomski potencijal mogao bi dosegnuti 100 milijardi dolara.
„Uvjeren sam da je Donald Trump čovjek koji će osloboditi svijet“, izjavio je Dodik nakon američkih predsjedničkih izbora, a čini se da je u posljednjim mjesecima samo učvrstio to mišljenje. Osloboditi svijet jest velika misija, ali možda nešto izvedivija ako se krene u nju zajedno. Barem što se njega tiče, „Trump s Balkana“ je spreman kročiti prema tom cilju rame uz rame s originalnim Trumpom – pa što bude.
Jedno je sigurno. Poslije ovog interviewa više ništa neće biti isto. A oni koji su Dodiku plasirali neugodnost, potjernicom, tijekom Konerencije o Antisemitizmu, te tvrdili da mu je put bio neuspješan, nisu ni slutili da su uz Dodika dobili daleko ozbiljnijeg neprijatelja. Onog koji nije znao da se po Sarajevu slavilo kad je Teheran granatirao Tel Aviv. Onog koji nije znao da se godinama u Zenici i Sarajevu pale židovske zastave. Sad taj zna puno više. I EU to više neće moći kriti od Izraela.
/POSKOK/
wpDiscuz
