Published On: Fri, Nov 8th, 2013

Balkanska budućnost je prljava

Prema listi prioriteta koje će financirati europske javne banke, energetska budućnost jugoistoka Europe je u megalomanskim projektima, prljavim tehnologijama, te u proizvodnji za izvoz u EU. “Potpora EU takvim projektima proizlazi više iz manjka analize nego što je osmišljeni program. Američka vlada agresivno gura termoelektranu na lignit na Kosovu, što otvara pitanje čije interese pokušava zaštititi,” komentira Pippa Gallop iz “Bankwatcha”.Plomin, foto: Luka Tomac, ZA

Krajem listopada odobrena je lista prioritetnih projekata Energetske zajednice, a među njima su se našli uglavnom megalomanski projekti koji se baziraju na zastarjelim tehnologijama. Energetsku zajednicu, podsjećamo, osnovala je Europska unija zajedno sa zemljama regije kako bi proširila europsko unutarnje energetsko tržište i europsku energetsku regulativu na jugoistok i šire.

 

pippa-gallop.jpg
Pippa Gallop

Lista priroritetnih projekta usvojena je godinu dana nakon usvajanja Energetske strategije zajednice, koju su, osim Hrvatske, potpisale i BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija, Moldavija, Kosovo i Ukrajina. Civilno društvo zemalja članica upozoravalo je tada da je riječ o energetskoj kolonizaciji Balkana od strane Europske unije, a odabir prioriteta potvrdio je njihove tadašnje tvrdnje o guranju prljavih tehnologija te  proizvodnji za izvoz u EU. Među odabranim su prioritetima tako tri nove termoelektrane na najprljaviji ugljen lignit, povezivanje Crne Gore i Albanije s Italijom kako bi Italija mogla uvoziti energiju iz tih zemalja i ispuniti svoje klimatske obaveze, a među projektima koje su u priopćenju organizacije civilnog društva izdvojile kao posebno štetne nalazi se i jedan projekt planiran u Hrvatskoj, hidroelektrana Dubrovnik 2.

Odabrane projekte trebale bi financirati europske razvojne banke, pa procese vezane uz Energetsku zajednicu pozorno prati ‘CEE Bankwatch Network’, međunarodna mreža koja se bavi nadzorom aktivnosti javnih banaka u Europi i energetskog financiranja. Listu prioritetnih energetskih projekata za jugoistok Europe za H-Alter komentira Pippa Gallop, koordinatorica za istraživanja u ‘Bankwatchu’.

O Energetskoj zajednici smo već pisali na H-Alteru, kada je odobrena Energetska strategija prije točno godinu dana. Jesu li se ovim odabirom prioriteta obistinila tadašnja upozorenja civilnog društva da je riječ o energetskom koloniziranju Balkana od strane EU?

Da, konačna lista uključuje nekoliko projekata koji ciljaju na izvoz električne energije “Gradnja velikih termoelektrana na ugljen “zaključa” države i osudi ih na proizvodnju iz ugljena na razdoblje od četrdeset godina. Međutim, energetski sektor EU mora biti dekarboniziran do 2050. godine”u EU, a ne na zadovoljavanje lokalnih potreba. Na primjer, podvodni energetski kabel od Albanije do Italije, hidroelektrane na Srednjoj Drini na bosansko-srpskoj granici, vjetropark Dajc-Velipoje u Albaniji i dalekovod Lastva-Pljevlja u Crnoj Gori su svi primarno namijenjeni izvozu energije u Italiju. Nekoliko tih lokacija sasvim su neprimjerene za velike gradnje zbog velikih prirodnih vrijednosti. To što je energija namijenjena izvozu čini uništavanje okoliša još manje opravdanim, jer će lokalni stanovnici snositi posljedice, a neće dijeliti koristi.

U svakom slučaju, izvoz energije iz obnovljivih izvora – čak i kada su okolišno prihvatljivi – ima i druge posljedice koje vlade ne uzimaju o obzir. Sve države članice Energetske zajednice obvezale su se na dostizanje određenih ciljeva vezano uz obnovljive izvore energije do 2025. godine, a kada se pridruže EU vjerojatno će morati još povećati udio obnovljivih u energetskom miksu. Ako te države preko koncesija na više desetljeća predaju svoje glavne lokacije za proizvodnju obnovljive energije, koji će im resursi preostati da iz njih pokriju domaću potrošnju i ostvare ciljeve?

kolubara-bankwatch.jpg
Rudnik lignita Kolubara u Srbiji,. Foto: Bankwatch

Čini se da će najviše profitirati Italija.

Prema ciljevima EU Italija do 2020. godine mora doseći 17 posto udjela obnovljivih u sveukupnoj energetskoj potrošnji. Prema talijanskom Akcijskom planu za obnovljivu energiju od 2016. godine, Italija će uvoziti 6 teravat sati (TWh) godišnje električne energije iz Crne Gore, Srbije i BiH, kao i 3 TWh iz Albanije. Za usporedbu, Albanija je 2009. godine proizvela samo 5.3 TWh električne energije, a u sušnoj 2008. godini samo 3.8 TWh. Italija želi uvoziti dvije trećine do tri četvrtine albanske godišnje energetske proizvodnje. Uzimajući u obzir da je opskrba energijom u Albaniji već ionako nepouzdana zbog problema sa stabilnosti mreže, to se čini kao vrlo riskantna strategija, čak i ako se proširi kapacitet generacije struje. Što se tiče uvoza energije proizvedene u termoelektranama na lignit u EU, zasad nema dokaza da postoje takve planovi.

Na listi projekata našle su se tri termoelektrane na lignit, najprljaviji ugljen, tehnologije u izumiranju. Koji interes nalazi EU u podupiranju ovakvih tehnologija na Balkanu ako to nije uvoz?

Argument u prilog lignitu je taj da ga te države imaju na pretek i da je jeftin. Ali kada se dodaju zdravstveni i drugi društveni troškovi, kao i subvencije, lignit se više ne čini tako jeftin, kako je ranije ove godine dokazao Health and Environment Alliance (HEAL).

plomin1-mk.jpg
Foto: Marina Kelava

Nevoljkost da se ulaže u ozbiljne projekte energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije je uglavnom samo posljedica staromodnog razmišljanja od strane vlada i elektroprivreda koji imaju puno iskustva s lignitom i velikim hidroelektranama i ne mogu zamisliti da možete stvoriti funkcionalan sustav s visokim postotkom obnovljivih izvora energije. EU ciljevi njima se čine daleko u budućnosti i ne uzimaju u obzir da će odluke donesene danas biti ugrađene u infrastrukturu desetljećima. Nažalost, institucije EU i razvojnih banaka su često previše voljne nekritički poslušati kada vlasti kažu da nema alternative. Potpora termoelektranama na ugljen od strane EU više je posljedica manjka analize nego smišljenog programa. S druge strane, američka vlada se uključila u guranje termoelektrane na lignit na Korovu vrlo agresivno, što otvara pitanja zašto im je toliko stalo do toga i čije interese pokušava zaštititi.

Prošle godine ste izjavili kako Strategija za Balkan općenito podržava megalomanske projekte jer nekritički prihvaća procjene vlada iz regije o ogromnom porastu potrošnje energije u sljedeća dva desetljeća. Zbog klimatskih promjena i promjena u dostupnosti energenata na svim područjima od hrane do energije trend u svijetu je decentralizacija i lokalizacija. Što znači za male države kao što su Hrvatska i ostale države u regiji ovisnost o velikim termoelektranama i sličnim objektima?

Gradnja velikih termoelektrana na ugljen “zaključa” države i osudi ih na proizvodnju iz ugljena na razdoblje od 40 godina. Međutim, energetski sektor EU mora biti dekarboniziran do 2050. godine. Emisije CO2 trebaju biti smanjene 80 do 95 posto izTo što je energija namijenjena izvozu čini uništavanje okoliša još manje opravdanim, jer će lokalni stanovnici snositi posljedice, a neće dijeliti koristicijelog gospodarstva, ako želimo imati ikakvu šansu da zadržimo porast globalne teperature ispod dva stupnja celzijusa. Za malu državu kao što je Hrvatska, već i jedna termoelektrana tipaPlomin C emitirat će više CO2 nego što će cijeloj državi biti dozvoljeno da emitira 2050. godine. Ili će se termoelektrana morati zatvoriti ranije nego je planirano, ili će Hrvatska plaćati kazne jer emitira više CO2 od dopuštenog.

Na listi se našao i projekt hidroelektrane Dubrovnik 2. Prošle godine nešto prije osnivanja Energetske zajednice HEP i Elektroprivreda Republike Srpske potpisali su memorandum o razumijevanju kojim je definirana buduća suradnja u zajedničkoj izgradnji te hidroelektrane. Iz građanske inicijative Spasimo dolinu Neretve izrazili su tada bojazan da se radi o trgovini, pristanak RS za Dubrovnik 2 u zamjenu za šutnju Hrvatske u vezi Gornjih horizanata. U priopćenju koje potpisuje i Bankwatch,Dubrovnik 2 je istaknut kao jedan od najkontroverznijih projekata. Što je sporno u tom projektu?

Dubrovnik 2, zajedno s hidroelektranom Dabar, dio je kompleksa Gornji horizonti. To je složen prekogranični projekt koji prikuplja vodu iz sliva Neretve i Trebišnjice te ih preusmjerava na obalu, zaobilazeći područja koja obično dobiju te vode preko podzemnih veza. Ako budu realizirani u trenutnom obliku, ovi projekti će povećati zaslanjivanje na području delte Neretve i ugroziti poljoprivrednu proizvodnju u regiji, te izazvati presušivanje Parka prirode Hutovo Blato, močvare zaštićene RamsarskomZa malu državu kao što je Hrvatska, već i jedna termoelektrana tipaPlomin Cemitirat će više CO2 nego što će cijeloj državi biti dozvoljeno da emitira 2050. godinekonvencijom i jednog od najvećih staništa ptica selica na Balkanu.

Kako to da se među projektima ne spominjePlomin C?

Prioritetni projekti bi trebali biti oni koji su od prekograničnog značenja za države Energetske zajednice, a HEP tvrdi kako je Plomin Cnamijenjen isključivo zadovoljavanju hrvatskih potreba za energijom. Po tome Plomin C ne zadovoljava kriterije za prioritetni projekt. Neke su države pokušale ugurati i generacijske  projekte na listu, ali uglavnom nisu prihvaćeni. Izabrani su projekti velikih termoelektrana na ugljen koje mogu utjecati na stabilnost električnog sektora u regiji i projekti namijenjeni izvozu.

Ima li među ovim projektima koje bi trebale financirati europske razvojne banke uopće projekata obnovljivih izvora energije osim ovog vjetroparka u Albaniji koji udruge također smatraju lošim?

Vjetropark Dajc-Velipoje je jedini odabrani koji spada u “nove obnovljive”, i da, Energetska zajednica je uspjela izabrati onaj s najgorim utjecajem na okoliš. Vjetropark bi trebao biti smješten na području Ramsarskog  rezervata za ptice uz Skadarsko jezero pa mu je albansko Ministarstvo okoliša već odbilo izdati okolišnu dozvolu.

Bankwatch se bavi nadzorem upravo ovih banaka. Kako se projekti koje financiraju u drugim dijelovima Europe razlikuju od ovih namijenjenih jugoistoku?

Europska investicijska banka nedavno je zaustavila financiranje projekata baziranih na ugljenu, što je velik korak naprijed. Ne očekujemo da će EIB financirati termoelektrane na ugljen ni na Balkanu ni drugdje. Jedan od motiva za prestanak takvih aktivnosti možda je bio kaos oko termoelektrane na lignit u Sloveniji Šoštanj 6, gdje su se troškovi izgradnje udvostručili do 1,4 milijarde eura, a projekt istražuje i OLAF, Europski ured za borbu protiv prevara. Isplativost projekta je na krhkim nogama.

kosovoa-andreas_welch.jpg
TE Kosovo A u blizini Prištine, Foto: Andreas Welch

Nažalost, Europska banka za obnovu i razvoj, koja je kofinancijer Šoštanja 6, nije naučila lekciju. Trenutno su u procesu revizije svoje energetske strategije te odbijaju izbaciti ugljen. Zainteresirani su za financiranje Kosova e Retermoelektrane na lignit, zajedno sa Svjetskom bankom.

EBRD djeluje samo u zemljama bivšeg istočnog bloka, Turskoj, Mongoliji, Jordanu, Egiptu, Tunisu i Maroku, pa je teško uspoređivati sa Zapadom. Trend koji je pak zajednički i EBRD i EIB i vrijedi i za područje EU i izvan njega je značajna podrška plinskoj infrastrukturi. Obje su banke zainteresirane za financiranje dijelova masivnog plinovoda koji bi doveo plin s Kaspijskog jezera u EU preko Turske, Grčke, Albanije i Italije. To bi pak osudilo EU na još veću ovisnost o plinu u vrijeme kad bi trebali smanjivati emisije CO2, kao i na pouzdavanje u opresivne režive kao što je onaj u Turkmenistanu. Također bi potisnulo financiranje energetske učinkovitosti i projekte obnovljive izvore energije.

Halter