U vrijeme dok se u nas raspravlja i protestira zbog ideje o spajanju Filozofskog i Katoličkog bogoslovnog fakulteta i traje žučna rasprava oko toga trebaju li učenici čitati Marulića i Homera, američki studenti sveučilišta Stanford traže povratak napuštenog kurikuluma Povijest zapadne civilizacije. Umjesto velikana zapadne filozofske misli danas mogu studirati utjecaj Lady Gage na suvremeni duh Amerike
‘Vratite nam Platona i Sokrata, želimo natrag Voltairea, Homera, Svetog Augustina, Marxa i Engelsa, želimo čuti o filozofiji Simone de Beauvoir i njezinom konceptu slobode’ – grmi ovih dana dio studenata čuvenog Stanforda tražeći povratak kontroverzne Povijesti zapadne civilizacije u programe studija, ukinutu na tom kalifornijskom sveučilištu prije više od 25 godina zaslugom baptističkog svećenika, političara i borca za ljudska prava Jesseja Jacksona.
U našoj akademskoj zajednici vrije, ali zakuhava se i u američkoj. U vrijeme dok se u nas raspravlja i protestira zbog ideje o spajanju Filozofskog i Katoličkog bogoslovnog fakulteta i traje žučna rasprava oko toga trebaju li učenici čitati Marulića i Homera, grupa američkih studenata sa Stanforda traži povratak ‘Ilijade’ i ‘Candida’, Platonove ‘Države’ i ‘Dvije rasprave o vladi’ Johna Lockea.
Još prije četrdesetak godina najvažniji i najpopularniji kolegij najboljih američkih koledža i sveučilišta bila je Povijest zapadne civilizacije, čime se nije pokrivala samo opća povijest Zapada, nego i povijesni pregled zapadne umjetnosti, književnosti, filozofije i znanosti. No te 1988. velečasni Jackson, u to doba kandidat za demokratsku predsjedničku nominaciju, marširao je s grupom od petstotinjak studenata u Stanfordu skandirajući slogan za buduću generaciju ‘Hej, hej, ho, ho, Western Civilisationhas got to go’ (Hej, hej, ho, ho, zapadna civilizacija mora otići), tražeći da se u kurikulumu naglasi doprinos manjina, osoba crne boje kože i žena američkoj kulturi.
Naglašavali su da nemaju ništa protiv Rousseaua ili Johna Stuarta Milla i njegove ideje da je za sreću pojedinca i društva u cjelini presudna sloboda govora koja se ničim ne smije ograničavati (u to doba obveznih autora na prvoj godini svih studija), ali da se jednako vremena mora posvetiti doprinosu manjina američkoj civilizaciji.
Kritičari reforme grčevito su protestirali protiv ukidanja. Pisac Saul Bellow tada je u New York Timesu primijetio kako, nažalost, ‘u kulturi Zulua nije naišao na Tolstoja, niti na Prousta u Papuanaca’, gorko uvrijedivši osjećaje Afroamerikanaca. Pisalo se o ‘osiromašenju i zatvaranju američkog uma’, a Newsweek je napuštanje kurikuluma naslovio ‘Laku noć, Sokrate’. Branitelji ideje tvrdili su pak da studiranje zapadne povijesti i kulture nije samo necjelovito nego isključivo tumačenje povijesti bijeloga čovjeka i rasistički pristup svijetu.
wpDiscuz