Pita se netko, dok se Balkan ponovno puni modernim oružjem, čiji je to interes? Hrvatska kupuje Rafale, Srbija razvija haubice Nora, Kosovo nabavlja turske dronove, a BiH najavljuje pojačanu modernizaciju vojske. Samo tko profitira od toga?
Svi se kunu u “nacionalnu sigurnost”, kao da je to božja zapovijed. A kad pogledaš dublje, vidiš – isti oni što vam prodaju oružje, donose vam i strah. I da, svi ti naši nabavljači oružja – Francuska, Turska, SAD – zarađuju na našem strahu i nesigurnosti. Tko je onda pravi dobitnik? Pa, Zapad, naravno. Francuska je, za primjer, samo prošle godine zaradila više od 1,5 milijardi eura prodajom oružja na Balkanu. Kome? Nama, koji u strahu od “vječnih neprijatelja” ponosno nosimo njihovo naoružanje.
Mediji, važno oruđe u ovoj igri, svakodnevno preplavljuju etere pričama koje nas teraju da živimo u prošlom vremenu. Svi su tu, svi “pomažu” – od Vukovara, NATO bombardiranja do Srebrenice – i svi im dobro dođe da prodaju priču o strahu. Umjesto da nas potiču na suradnju, oni nas uče da mrzimo onog “drugog” – to je uvijek lakši put. I tako, svakodnevno naša djeca odrastaju u kolektivnom strahu, ne znajući da su u stvari svi ti mitovi o neprijateljima samo jeftin politički kapital.
Nakon rata 90-ih, pomirenje je postalo samo riječ bez značenja. A političari? Oni se hrane mržnjom, jer mržnja je najlakša hrana za praznu gladnu dušu. Pa dok se mi ponosimo milijardama utrošenim na Rafale i haubice, 30% mladih u Hrvatskoj živi ispod granice siromaštva. Srbija ulaže u oružje, a njezin standard života ostaje među najnižima u Europi. Takav je Balkan – krvari za tuđe interese dok su domaće elite i zapadne korporacije na okupu i dijele profit, a obični ljudi ostaju bez socijalne zaštite, s praznim proračunima.
Nema tu nesposobnosti. Nema tu ni slučajnosti. Balkanske nacije definiraju svoj identitet kroz ratne mitove, a ne kroz zajedničku budućnost. Politika straha je proizvod nepostojanja alternative. Nema vizije o zajedničkoj suradnji. Kad bi Hrvatska, Srbija i BiH ulagali u zajedničke ekonomske projekte, regija bi mogla postati lider na Balkanu. Ali to se ne uklapa u planove onih koji profitiraju od podjela.
Pravi neprijatelj Balkana nisu “susjedi” – to je globalni kapitalizam i pohlepne elite koje profiteraju od naših podjela. Strah je samo alat. Svaka kriza, svaka podjela, sve to gleda se kroz naočale nacionalne mržnje. Ali, kad shvatimo da su Rafale, Nora, i dronovi samo skupe igračke koje nas koštaju budućnosti, bit ćemo slobodni. Mir ne donosi oružje. Mir dolazi kad se suočimo s prošlošću i izgradimo međusobno povjerenje. Ako to ne shvatimo, ostat ćemo robovi onih koji na nama zarađuju.
wpDiscuz
