Dakle, kako god okreneš, Hrvati u BiH ostaju zapanjeni i zbunjeni. Hrvatska je brzo proglasila nepoželjnima neke političare iz Crne Gore zbog rezolucije o Jasenovcu, dok naši dragi prijatelji Bajrović, Suljagić i Komšić i dalje uživaju slobodan prolaz. Očito je da su kriteriji fleksibilni poput gume za žvakanje, ali neću ja tu puno pametovati, da ne ispadnem nekulturni Balkanac.
Crna Gora, ta produžena ruka Srbije i Rusije, zaslužila je oštar hrvatski prijekor. Jasno je da takav potez našu dragu Hrvatsku prikazuje u najboljem svjetlu pred zapadnim saveznicima. Jer, naravno, kada zapad kaže “skoči”, mi pitamo “koliko visoko”. S druge strane, Bošnjaci su zapadu dragi poput mlakog čaja, što znači da bi svaki pokušaj sankcija protiv njihovih ekstremista bio poput stavljanja soli na ranu – boli, a nitko ne želi bol.
Hrvatska time poručuje Europi i Americi da smo mi tu, lojalni i spremni šutjeti nad tiranijom nad Hrvatima u BiH. Neka naši sunarodnjaci pate, bitno je da je Bruxelles sretan. Jer ako netko može trpjeti nepravdu, to smo mi. Hrabra, ponosna i, kako reče pjesnik, ponizna Hrvatska.
A što to zapravo znači? Pa, dragi moji, ovakvim potezima Hrvatska zapravo poručuje nekim kolonijalnim centrima u Europi i SAD-u da i dalje ostaje zemlja/nacija za potkusurivanje. Eto, tu smo, uzmite nas kao što uzimate šećer iz šalice kave – bez razmišljanja. Kao Ahilova peta Balkana, naša zemlja bit će, naravno, prva na popisu za trgovinu i kompromis, ako dođe do novih teritorijalnih preslagivanja.
Zemlje kojima upravlja kukavička elita Zagreba bit će korištene kao roba za potkusurivanje. Dok se mi zanosimo snovima o suverenitetu i nacionalnoj časti, naši dragi vođe balansiraju na tankoj liniji pragmatičnosti i potpune predaje. Jer, tko smo mi da idemo protiv volje moćnika? Bolje je biti poslušan i tih, nego glasan i ponosan.
I tako, dok naši susjedi veselo plešu u ritmu geopolitike, mi stojimo sa strane, plješćemo i pratimo ritam. Jer, dragi moji, biti Ahilova peta Balkana nije jednostavno. Zahtijeva to posebnu vrstu hrabrosti – onu koja se krije iza pragmatičnosti i straha. Straha da nas ne bi slučajno shvatili ozbiljno, da ne bismo narušili taj savršeni balans moći i podčinjenosti.
I dok mi promatramo kako naši dragi prijatelji iz Crne Gore dobivaju po prstima zbog Jasenovca, bošnjački ekstremisti poput Bajrovića, Suljagića i Komšića ostaju netaknuti. To je ta fina politika koju vodi naša elita, s Mate Granićem kao mudrim starješinom koji zna kako balansirati između zapadnih interesa i domaće patnje. Jer Mate, naš vječni diplomat, razumije igru – zna kako ostati u milosti Bruxellesa, dok Hrvati u BiH trpe.
Zagreb, hvala ti što si naš svjetionik pragmatičnosti i što nas vodiš kroz oluje međunarodnih odnosa. Hvala ti što pokazuješ svijetu da smo mi Hrvati spremni na sve, samo da bismo ostali mali i beznačajni. Jer, tko bi htio biti velik i jak kada može biti Ahilova peta?
wpDiscuz
