Autobusni kolodvor – bizarno ruglo Zagreba treba srušiti

Zagrebački kolodvor mora se srušiti i izgraditi na prikladnom mjestu. Još jučer

Ružna, zastarjela i nefunkcionalna građevina izgubljena u vremenu i prostoru, kao toliko toga u Zagrebu, ne samo da je potpuno nedostojna glavnog grada države članice Europske unije nego i opasna za njegove stanovnike. AKZ jednostavno treba prvo srušiti, a onda izmjestiti.

A priča je tako lijepo počela…

A priča je tako lijepo počela. Sredinom 80-ih zagrebački gradonačelnik Mato Mikić i Cibonin šef Mirko Novosel su Univerzijadu, potpuno bezvezno i nebitno međunarodno natjecanje mladih, “olimpijadu za siromašne”, skup napaljenih studenata od Gabona do Samoe, republičkim i saveznim vlastima prodali kao event koji je za Jugoslaviju barem jednako bitan kao Olimpijske igre u Sarajevu.

Komunistička nomenklatura priču je popušila pa je tako organizacijski odbor Univerzijade ’87. u Zagrebu dobio odriješene ruke i kesu za makeover glavnog grada kako bi se pokazali pred svijetom. Ta prevara je preporodila Zagreb.

Legendarna Gumica je zbog Univerzijade prebrisana novim i navodno sjajnim kolodvorom

Pod krinkom nužnosti šminkanja grada za senzacionalno važnu Univerzijadu potpuno je promijenjena vizura glavnog grada Socijalističke Republike Hrvatske te obnovljen i izgrađen niz kapitalnih objekata. Jedan od njih bio je i Autobusni kolodvor. Zagreb je prvi put dobio pravi objekt tog tipa, što je bilo od povijesne važnosti jer grad je i u Jugi bio važno prometno čvorište.

Popularnu Gumicu, kako su Zagrepčani zvali dotadašnji kolodvor, ali zapravo tek niz perona primjeren pripizdini, a ne metropoli, trebao je zamijeniti velik, nov, moderan i, naravno, funkcionalan autobusni kolodvor. Problem je što on ovakav kakav je ni 80-ih nije bio primjeren velegradu, a kamoli par desetljeća kasnije kada je u Zagrebu stanovnika duplo, a prijevoznih sredstava i nekoliko puta više u odnosu na 80-e.

Opasan za cestovni promet, ali i pješake

Autobusni kolodvor u Zagrebu je loš i nefunkcionalan za putnike, korisnike, ali i sve koji se moraju uz njega voziti cestom ili hodati. Zbog lokacije nasred jedne od ključnih gradskih avenija, izlasci buseva i pješaka na cestu uzrokuju opasne situacije u prometu.

One su postale još češće otkako su vozači novih kompanija za prijevoz putnika osobnim vozilima uzurpirali ne samo javni prostor za iskrcaj putnika i kratko zaustavljanje u sklopu kolodvora nego i cijelu krajnje desnu traku Držićeve avenije uz kolodvor.

Nevjerojatna je sreća da, s obzirom na gustoću prometa i brzinu vožnje, tamo nema puno više teških prometnih nesreća, ali uz ovakvo ponašanje taksista, to je pitanje dana. Neizdrživo je zagušen i pločnik uz Autobusni kolodvor.

Na uskom prostoru guraju se i jedni o druge spotiču prolaznici, putnici, posjetitelji kafića i dućana na kolodvoru, biciklisti i sve brojniji migranti, a ljeti i turisti koji glavinjaju oko kolodvora. Oko zgrade je puno blata, razbijenih ploča, lokvi, smeća…

Kroz zgradu punu rupa ulaze studen i golubovi. Zato su čekaonice prazne čak i po velikoj hladnoći

Sama zgrada, osim što je ružna, nefunkcionalna je i hladna. Puna je rupa kroz koje ne prolazi zrak, ali prolaze golubovi, koji, pak, onda po kolodvoru seru.

Iako se radi o kolodvoru glavnog grada, koji godišnje opslužuje stotine tisuća putnika, kad smo ga posjetili nekoliko puta u različita doba ovih dana, svi njegovi prostori namijenjeni boravku putnika i čekanju buseva bili su prazni.

Jedina su iznimka u ovoj pustoši rijetki kupci sendviča i pića u par fast foodova u sklopu zgrade. Osvježenje u ugostiteljskoj ponudi predstavlja i relativno nova poslovnica poznatog lanca kebaba, ali nismo ovdje došli pisati gastrokritike. No treba iskazati divljenje svakome tko u ovakvom okružju ima apetita.

Naime, ovdje smo se došli smrzavati. Zato što je usred zime u tako rastvorenom i rupičastom kolodvoru jako hladno. I jako ružno. Kolodvori glavnih gradova i inače nisu najljepša mjesta, ali ovaj zagrebački je baš gadan. Rukohvati su mu izgrebani, stepeništa kojima se iz zgrade spušta do perona raspadaju se od hrđe, žardinjere krcate opušcima stoje na razvaljenom betonskom podu…

Rugoba je svježe napudrana

Autobusni kolodvori odavno se miču iz centara velikih gradova prema periferijama. I tako se vraćamo na ono da Autobusni kolodvor Zagreb treba prvo srušiti, a onda izmjestiti kako bi Zagreb na prikladnoj lokaciji dobio prikladan kolodvor.

No na to ćemo se načekati. Do tada nam ostaju draži koje AKZ nesebično nudi svima koji ga posjete ili prođu pokraj njega. Mora se priznati da je prije par godina glavna zgrada obojena izvana i djelomično iznutra, što ju je učinilo podnošljivijom, ali samo donekle.

Pravo mjesto za ljubitelja treša, bizarnosti i perverzija

Ipak, nije sve tako sivo ili crno. Zagrebački autobusni kolodvor nudi poslastice ljubiteljima treša, bizarnosti i perverzija. Tako su u zgradi prvi susjedi ispostava policijske postaje i sexy shop.

Tu rame uz rame stupaju romski prosjaci, migranti iz Nepala i časne sestre iz pasivnih krajeva, dok samo par metara od njih nasred javne površine i pred ozbiljnim auditorijem gospodin treće dobi piša po jelki. Sve to odvija se dok s razglasa odzvanja obavijest da s perona 506 polazi autobus na liniji Županja – Örebro.

Sexy shop i policijska postaja su prvi susjedi

Sumnjiv svijet, češće polusvijet dvojbena morala i higijenskih navika, pekarnica koja dila par godina stare podgrijane smrzotine, turobni kafić s lošom to go kavom i još gorim toplim sendvičima i dućan u kojem alkosi prazne boce piva pokušavaju mijenjati za pune – ovako smo već opisivali atmosferu na kolodvoru i ekipu koja je stvara.

Ruglo Zagreba na mjestu partizanskog konclogora

Zbog loše karme nije ni moglo ispasti drugačije s ovom rugobom zvanom Autobusni kolodvor Zagreb. Naime, ploča na pročelju zgrade svjedoči da su partizani nakon Drugog svjetskog rata na ovom mjestu osnovali sabirni logor iz kojeg su u smrt poslali “velik broj pripadnika hrvatskih oružanih snaga i građana”.

Hodajući dalje, primjećujemo da je pokvaren jedini lift na kolodvoru, kao i da je na mjestu velike i pregledne svjetleće mape Zagreba, koja je koristila brojnim posjetiteljima grada, sada rupa.

Skrećemo na ključno mjesto u utrobi ovog čudovišta – dolazne perone. Tako se zove terminal na kojem se u Zagrebu iskrcavaju putnici, ali i ništa manje bitno – paketi. I jedne i druge čekaju mnogi ljudi.

Vozač busa o ekranima koji prikazuju vrijeme dolaska autobusa: Sve bi ja to zapalio!

Primjećujemo da dosta čekača začuđeno bulji u ekrane koji vise sa stropa. To je novotarija na AKZ-u i na njima se prikazuje navodno očekivano i realno vrijeme dolaska autobusa. Očitu nejasnoću koju kod publike izazivaju ovi ekrani presijeca vozač autobusa koji je upravo pristao.

“Sve bi ja to zapalio!”, procijedio je bijesno pokazujući na ekran. Dodaje da pokazuje pogrešna vremena, zbog čega često moraju čekati čekače paketa jer oni, vidjevši termine na ekranu, pogrešno pomisle da su uranili pa odu s perona kako bi se kasnije vratili po pošiljke.

Ova kreatura je pouzdan znak da smo u Hrvatskoj

Na dolaznom peronu je zagušljivo od ispušnih plinova pa izlazimo na otvoreni dio tog perona. Taj dio je idealan za hvatanje zraka na ovom smrdljivom mjestu. Ali uz to dobivamo bonus – tako tipično hrvatski nadoštukanu, gadnu i bespravnu priručnu građevinu, nekakvu nakalemljenu nadstrešnicu, kojom su prekrivene dvije klupe, a ispred njih je također naknadno dodan spust asfaltom. Nema sumnje, ovo je Hrvatska.

Pravi vladari kolodvora su taksisti, podijeljeni u tri nepomirljive skupine

Zatim smo napravili krug oko zgrade po punktovima stvarnih vladara ove opskurne građevine. To su taksisti, podijeljeni u tri nepomirljive skupine. Uberaši su zaposjeli poziciju na aveniji ispred kolodvora koju smo spomenuli.

Nalijevo, ako gledamo izlazeći iz kolodvora, smjestili su se šahisti, kako Zagrepčani posprdno zovu one koji više nisu dio njihovog udruženja, bilo zbog izbacivanja ili zato što ne žele plaćati licencu. Oni su najskuplji i vrebaju turiste na cesti jer domaći se s njima ne voze.

Konačno, vozači udruženja Radio Taxi Zagreb, s prepoznatljivim plavim naljepnicama, nalaze se na najgorem i najboljem mjestu – u utrobi kolodvora, tik uz dolazne perone.

To je elitna lokacija jer su prvi na udaru putnika kada izađu iz busa, ali i na udaru plinova i para. Oni su jedini legalno na kolodvoru. Činjenica da se ove tri ekipe taksista gledaju preko nišana, grupirani ni na 100 metara prostora, pridonosi negativnoj energiji koja caruje ovim mjestom.

Majka Božja brani abortus pod neonom kockarnice

Mazohističku šetnju po kolodvoru završili smo na njegovoj najvišoj, drugoj etaži. Dok kat ispod savršeno koegzistiraju policijska postaja i sexy shop, ovdje u ništa manjem skladu žive casino i kapela Majke Božje Kraljice Obitelji.

Nismo se uspjeli pomoliti u njoj da što prije odemo odavde jer ulaz u kapelicu priječe rešetke i lokot, ali smo kroz te zapreke ispod Majke Božje jasno vidjeli natpis “Pobačaj zaustavlja kucanje srca”.

Zvonko Alač l index.hr