“Pitao sam ga negdje na početku večere što misli kako bi prostor bivše Jugoslavije mogao izgledati u idućih 10 godina. Povukao sam na poleđini jelovnika nekoliko kratkih linija i zamolio da dovrši kartu prema svojoj zamisli…”
Tuđman je, kako se vidi na jelovniku, podijelio Bosnu na pola, između Hrvatske i Srbije. Mostar pripada “srpskoj zoni”, Banja Luka “hrvatskoj”. Ashdown je pred Haškim sudom, gdje se u predmetu Blaškić kao svjedok optužbe pojavio 2008. godine, pojasnio:
“Pitao sam ga što će biti s muslimanskim područjima. Rekao je: ‘Neće biti muslimanskih područja, osim kao mali dio hrvatske države’. Onda smo razgovarali o toj liniji, zašto je Banja Luka s jedne a Mostar s druge strane, gdje je tu Sarajevo, i tako. Bio sam šokiran. Kopiju svog dnevnika u kojem sam to napisao poslao sam britanskome ministru vanjskih poslova. Shvatio sam da mi je Tuđman prezentirao dogovor koji su postigli on i Milošević u Karađorđevu. Kad je počela Oluja, taj dokument dospio je u javnost i mislim da je to utjecalo na ono što se poslije događalo”.
“Smatrao sam to izvanredno važnim razgovorom”, rekao je Ashdown na sudu u Haagu. - Kad sam se te noći vratio kući, izdiktirao sam te bilješke u svoj dnevnik i sve ispričao svojoj ženi – rekao je Ashdown sucima, potom izvadio jelovnik s večere i pokazao ga vijeću tvrdeći da je to “povijesni dokument”.
Predsjednik Tuđman uskoro je dao intervju francuskoj postaji FR-2, u kojem tvrdi nešto drugo: “Vidite, prije svega ja nisam izložio u Londonu nikakvu ideju, pa ni crtu podjele Bosne. Veoma je zanimljivo da se i za kraljevskim stolom mogu naći ljudi koji zlorabe razgovore o ozbiljnim temama, a u tom razgovoru ja sam samo podsjetio da je u okviru NATO-a 1993. godine iz Bruxellesa izašla jedna karta gdje je povučena crta podjele interesnih sfera između Istočne Europe i Zapadne Europe, koja ide kroz sredinu Bosne, i da bi vjerojatno rješenje podjele, u okviru bosanske unije, između srpskog dijela i federalnog dijela bošnjačko-hrvatskog, trebalo tražiti u okviru te crte, a sve ostalo je onda jedna špekulacija kompromitiranja tog rješenja, da su ti prijedlozi moji, a ne iz tih međunarodnih krugova koji zapravo nuđaju, kao što smo kazali maločas, rješenje u okviru unije BiH na ta dva dijela…”
Kako god bilo, jelovnik, pučki prozvan “salveta”, sudu je poslužio kao dokaz za ustanovljivanje međunarodnoga karaktera sukoba u BiH. Tuđmanov sin Miroslav o tom je jelovniku napisao cijelu knjigu.
“Jedini svjedoci za ‘međunarodni oružani sukob’, tj. agresiju Republike Hrvatske na BiH, su Paddy Ashdown i dva tajna svjedoka”, napisao je Tuđman pa nastavio:
“Paddy Ashdown svjedoči o karti koju je nacrtao predsjednik Tuđman 6. svibnja 1995. Dakle, 14 mjeseci nakon prestanka sukoba i dogovora o federaciji, predsjednik Tuđman je ‘nacrtao kartu’ kao odgovor na upit Ashdowna kako će izgledati BiH za deset godina. Salveta na kojoj je nacrtana karta krunski je dokaz na temelju kojeg je donesena presuda o ‘međunarodnom oružanom sukobu’ koji je trajao 1993/94. Karta na salveti je ‘nacrtana’ dvije godine nakon početka, a 14 mjeseci nakon završetka sukoba. Kako je lord Ashdown 6. svibnja 1995. za 20 minuta razgovora s predsjednikom Tuđmanom post festum otkrio tajnu koju nitko drugi osim njega od predsjednika Tuđmana nije saznao? Kako projekcija stanja BiH u 2005. može biti argument o karakteru sukoba 1993/94? Kakav je to ‘međunarodni oružani sukob’ u koji su uključene dvije države, a za njega znaju samo dva tajna svjedoka, ali ni oni ne mogu o tome svjedočiti javno zbog svoje sigurnosti?”
Zemljovid u Strategijskom atlasu koji je izdao Complexe iz Bruxellesa prikazuje upravo tu crtu razgraničenja, argumentira Miroslav Tuđman pa zaključuje kako je Ashdown, dakle, krivo pripisao autorstvo “karte na salveti” Tuđmanu. “Sve ostalo su konstrukcije i političke manipulacije….” Kako god bilo, jelovnik je na sudu odigrao svoju ulogu. Linije podjela s jelovnika nisu postale stvarnost ni 24 godine kasnije.