Stjepan Mesić je objavio nekoliko reizdanja knjige “Kako sam rušio Jugoslaviju”.
Nije se proslavio u građenju. Tek neki slab pokušaj oko neke cementare.
U samljijevanju državnih sustava je bljesnuo. Postao je ekspert za rušenje svih mogućih ustava.
Javno je nakon povratka iz Beograda, u RH Saboru kazao “Moj zadatk je obavljen, Jugoslavije više nema”.
No čini se da je lagao.
I da njegov zadatak ipak nije do kraja obavljen.
Kao stari Tuđmanist očito je da vjeruje kako BIH ne može opstati te kako je potrebno posao dovršiti do kraja.
Osim toga Mesić patološki prezire Srbe. Neprihvatljivo mu je postojanje srpske države zapadno od Drine. Teško se miri s činjenicom da se Hrvatska iz AU monarhije izvukla uz pomoć srpske vojske, budući da svoju nije niti imala.
Mesić ne shvaća da je BIH sama po sebi i srpska država. Da su Srbi u njoj dizali ustanke protiv Osmanlija, protiv Austrougara, protiv Njemaca i na njih pozivali i osmanske Hrvate, dok su Mesićevi preci, također protjerani iz BiH, na to odmahivali rukom i pisali Banu Mažuraniću pisma da se slučajno ne uključuje u Hercegovački ustanak. Najvažniji događaj u životu BH Hrvata. Oluja svih oluja. Dignuta skupa sa Srbima. Podatak koji je Mesiću neshvatljiv.
Mesić pojma nema da je više BH Hrvata palo u NOB borbi nego recimo Bošnjaka. Po čijim antifa sijelima hoda. U zagrljaju s unucima Handžar divizije 40-ih i zapovjednicima Handžar divizije 90-ih.
Uvaženi Šaćir Filandra jednom prilikom je kazao kako su Bošnjaci “prespavali rat”. Jesu ako pretpostavimo da Bošnjaci koji su ginuli na strani sila Osovine nisu bili Bošnjaci. Više ih je poginulo u tim redovima nego BH Hrvata. Danas to negiraju, kao i zapaljenu sinagogu , uništenu prije ulaska nacista u Sarajevo. Kao i ulicu Mustafe Busuladžića. No njihovo pravo. Sve je to , rekli bi Mesićevi suigrači, jedna divna manifestacija antifašizma.
Mesićeva srbofagija je nevjerojatna.
Još od vremena kada je pozvao na progon Srba iz Hrvatske huškajući Hrvate na njih riječima “Iz Hrvatske mogu ponijeti onoliko srpske zemlje koliko im stane na opanke” u Hrvata, posebno onih ustašoidnih stekao je veliki ugled među najvećim primatima Hrvatske. Na tom će ugledu kasnije kao Haaški svjedok i pokajnik osvojiti dva mandata.
Mesić podjesćamo, nikada nije optužen u Haagu, iako je cijelo vrijeme rata bio desna ruka Tuđmanu te je po pitanju huškanja na Srbe daleko nadmašio Šešeljevu ratnu retoriku.
“Kako sam srušio Bosnu i Hercegovinu”
Cilj Mesićeve “pomoći” BIH stoga leži u njegovoj patološkoj opsesiji Srbima. Ne zanima ga mir. Zanima ga baš kao i Aliju, žrtvovanje mira.
Srbe je toliko mrzio i 90-ih do te razine da je po Australijama javno branio Ustaše a u Hrvatskoj je propovijedao da je Jasenovac bio praktički odgojno rekreativna radionica za mlade srpske gimnastičarke. Svako pljuvanje po Srbima i uzdizanje ustaša značio je jedan unosan ček. A naivni Hrvati Australije, ustaše i djeca ustaša Mesića su honorirali. Pameti im nije falilo.
Plan sukoba u koji želi uvući Bošnjake i Srbe, jeste u napadu na Dayton. Bošnjake huška na rušenje Daytona i poručuje im ponovno da Srbi iz BIH mogu ponijeti onoliko srpske zemlje koliko im stane na krajiške opanke.
Mesić u svome proglasu Dayton , mirovni ugovor na kojem postoji već gotovo 30 godina jedan realno fascinatan mir u BIH i jedan savršen ustav koji uporno netko ne želi poštovati, proglašava nečim što je zamišljeno da bude privremeno.
Ova laž , toliko je puta ponovljena iz njegovih usta i ne samo iz njegovih da se nametnula kao opća istina.
No nigdje niti u jednom slovu Daytona ne stoji da je to privremen Ustav.
Svi Ustavi svijeta pišu se kako bi bili trajni. Tako je i Dayton trajan mir i trajan ustav. Sve dok netko ne pozove na rat protiv Daytona.
Mesić je upravo pozvao na rat protiv Daytona. Koji je njegova Hrvatska, kojom je dva puta predsjedao supotpisala. I to ne kao strana uvučena u sukob, budući da je u tom trenu HV već drugu godinu u savezu s ABIH nego kao jedna od tri države u ratu. Skupa sa Srbijom i BIH. Ratno područje je bilo šire od BIH a u Dayton se rješavalo i Podunavlje.
Daytonski Ustav je nastao tako što su potpisnici i sukreatori tog dokumenta detektirali stanje rata i propisali uvjete mira.
Nigdje tamo ne stoji da je reintegracija podunavlja privremen proces. Da je zamišljen tek onako. Privremno. I da to što tamo stoji treba jedan dan oboriti.
Tako isto ne stoji da je Washingtonski ustav stvaranja hrvatskobošnjačke Federacije, u kojem se Hrvati odriču teritorijalnog federalizma u zamjenu za institucionalni , jedan privremen proces koji će se s vremenom pretočiti u bošnjačku dominaciju.
Nigdje nema niti jednog slova da će se Srpska s vremenom gasiti u Daytonu.
Popisano je stanje rata, donešeni su koraci kako da se stanje rata zaustavi i kako da se uspostavi stanje mira. Propisani su jasni uveti mira. I unešeni su u mirovni Ustav koji se zove Dayton.
Mir je sveto pismo tog Ustava. Mir kojem mesić upravo objavljuje rat. Pucajući na niske strasti i traumu bošnjačkog naroda. Negirajući traume Srba i Hrvata. Kao da ih uopće nema.
Uvjeti daytonskog mira su FBIH, entitet u kojem su ravnopravni Bošnjaci i Hrvati te RS. Srpski entitet unutar države BIH. Labave konfederacije dvaju entiteta i tri konstitutivna naroda.
Sve su to uvjeti mira.
Tri člana Predsjedništva koje biraju tri naroda i svi ostali građani.
No jedan od njih odgovara NSRS-u druga dva hrvatskom odnosno bošnjačkom članu Predsjedništva.
Daytonski Ustav narušen je 2001 godine kada je Petritsch u hrvatskobošnjačkoj Federaciju smanjio hrvatsku ravnopravnost s 50% na 30% te Bošnjacima omogućio da biraju hrvatskog člana Predsjedništva, NAMETNUTIM IZBORNIM ZAKONOM.
Mesić sada ide dodatno, u prijedlogu koji nudi, on poziva na rušenje Daytona. Na proglašenje onog stanja u BIH koje bi dovelo do novog rata.
Ratni huškač tako je zatvorio puni krug. Uz njega je i Kosorova. Ratna ministrica specijalizirana za izlov Srba. Jako su zainteresirani za svoj mokri san. Hrvatsku bez Srba. I BIH bez Srba.
Po cijenu zadnjeg Hrvata u njoj.
Mesić, dobrovoljni darovatelj tuđih organa, što tjelesnih, što državnih, želi napisati četvrto izdanje svoje knjige “Kako sam jebote skroz naskroz srušio Jugoslaviju”.
A Sarajevu mu u tome izgleda pomaže.
Ili ga naprosto ne kuži.