Međutim, literatura same hrvatske emigracije nakon Drugog svjetskog rata govori sasvim drugačije. Autor tog pozdrava je osobno poglavnik Ante Pavelić. On jest koristio neke povijesne izvore, ali sama krilatica je njegova, tj. nedvojbeno ustaška. Kako znamo? Pa prepričano iz upravo emigrantske literature stare skoro 50 godina, dakle daleko prije doba nego što je ova tema postala aktualna u Hrvatskoj.
Hrvatski oslobodilački pokret
Kao što znamo, vođa Ustaškog pokreta Ante Pavelić napustio je svoju vojsku i uspješno pobjegao u Argentinu preko Austrije i Italije (obitelj je povukao u Austriju još u jesen 1944.) godine. Tamo je izjavom od 8. lipnja 1956. godine uz još neke istaknute čelnike NDH i desnog krila HSS-a osnovao Hrvatski oslobodilački pokret, poznat po svojoj kratici HOP. Kako navodi hrvatska Wikipedija, izjavi o utemeljenju stoji da je HOP nasljednik Hrvatskog ustaškog pokreta, Hrvatskih oružanih snaga, i Hrvatske stranke prava.
HOP je imao svoja stranačka glasila, od Argentine do Njemačke i Austrije. Posebno je zanimljiv jedan broj glasila „Hrvatska straža“, s podnaslovom: „Glasilo Hrvatskog oslobodilačkog pokreta u Europi“ koji nosi datum studeni 1968. godine, broj 1. Kao Izdavač i nakladnik u Impresumu se navodi: „Konzorcij Hrvatske straže“.
Na drugoj stranici nalazi se kratki čanak potpisan s M.K.B. a u kojem se prepričava razgovor o pozdravu „Za dom – spremni!“, napravljen s poglavnikom Antom Pavelićem u ljeto 1957. u Argentini (emigrantski tisak koji mu je bio sklon nastavio je Pavelića zvati poglavnikom).
Kako je nastao pozdrav?
Prema tekstu, neke su izbjegličke novine (bilo ih je dosta, s vrlo različitim političkim porukama) donijele tekst kako je greška što ustaše još uvijek pozdravljaju „Spremni!“, pozdravom koji je sličan talijanskom fašističkom pozdravu „Pronti!“ („Spremni!“)
Na to je Pavelić izrekao, a autor teksta zapisao priču o nastanku pozdrava. Pavelić se usprotivio da je „Spremni!“ u ikakvoj vezi s talijanskim fašističkim pozdravom, te nastavio: „Pravaštvo je imalo svoja snažna gesla „Bog i Hrvati“ – „Hrvatska Hrvatom“, nu osjećala se je potreba posebnog ustaškog pozdrava koji bi bio više vojničkog značaja. Tražio sam ga u našoj davnoj prošlosti. Prelistavajući tako starinske izprave kraljeva, zapne mi oko na jednom izrazu u povelji Kralja Petra Krešimira IV., izdanoj u Ninu godine 1069. Medju inim kralj veli: „… Pošto je svemogući Bog Naše Kraljevstvo na kopnu i po mogu razprostranio, odlučismo i spremni srdca ustanovismo…“ (…)
„Nisam tražio dalje“, rekao je Pavelić i nastavio: „Odlučiti spremna srdca i spremni jedno je te isto, samo što je drugi izraz prikladniji i odrješitiji za pozdrav.“ Pavelić dalje priča: „Spremni za što? Za ono, što nam je medju zemaljskim stvarima najsvetije: ZA DOM! Dom ne znači samo domovinu nego i domaće ognjište, pa je njegovo značenje dvostruko jako. Taj se izraz provlači kroz cielu našu povjestnicu, provlači se i kroz naše rodoljubno pjesničtvo. Upotrebljavaju ga i Zrinski i Jelačić, Bašagić i Kranjčevć.“ Nadodao je: „Kasnije su Ustaše tome pozdravu dodali i „Za Poglavnika“.
Relevantnost teksta
Tekst iako je objavljen od desetak godina odmaka od samog događaja – djeluje vrlo realno. Da, postojale su različite kombinacije „za dom“, „za domovinu“ i slične u hrvatskoj književnosti i pjesništvu, no službena krilatica „Za dom – spremni!“, odnosno nešto kasnije „Za dom i poglavnika – spremni!“ pojavljuje se upravo s jačanjem ustaškog pokreta i Ante Pavelića. Obrazloženje djeluje vrlo uvjerljivo – i poklapa se s povijesnim izvorima. „Za dom – spremni!“ je izmislio i prvi koristio Pavelić i njegov Glavni stan, a poslije su oni koji su mu služili dodali „i poglavnika“.
Pozdrav je to dakle koji je izmislio i promovirao Ante Pavelić, vođa one Hrvatske koja je odmah po proglašenju 1941. donijela sramne rasne zakone, čovjek koji je radi malo vlasti u Zagrebu prihvatio da će dobar dio Dalmacije biti Italija, pozdrav je to čovjeka koji je za hrvatskog državnog poglavara htio dovesti talijanskog kontea, pozdrav je to čovjeka koji je omogućio bijeg četnicima preko teritorija NDH i pozdrav je to čovjeka koji je na kraju napustio svoju vojsku i pobjegao.
Ukratko, pozdrav je to koji je, pa vlastitoj izjavi zapisanoj u tadašnjem emigracijskom tisku, izmislio Ante Pavelić, najveći hrvatski izdajnik.