Izborom svojih savjetnika u prethodna dva mandata hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić već je bio predmet i kritika i ismijavanja, ali čini se da je ovoga puta otišao korak dalje.
Nije samo pitanje nacionalnosti odabranih, što mu Hrvati u BiH nabijaju na nos, već i profila odabranih, od kojih su neki stara, dobro poznata lica, piše Slobodna Dalmacija.
Da ljudi oko Komšića imaju osebujan stil, s elementima uličarenja i žalosne neupućenosti u posao koji rade, još je 2007. godine, na samome početku prvoga mandata, upozoreno iz američkog Veleposlanstva u Sarajevu. Tajni dokument koji je potpisao tadašnji veleposlanik Douglas McElhaney završio je na WikiLeaksu i postao javan. On se prvo žali da su ljudi oko Komšića rijetko na radnom mjestu i imaju prečih privatnih poslova, a onda dodaje:
– Ali, i kada su prisutni, članovi Komšićeva tima su neinformirani i potpuno nepripremljeni za razgovore o političkim problemima, što otežava formiranje Komšićevih stavova u vanjskopolitičkim i obrambenim pitanjima – navodi američki veleposlanik.
U jednoj drugoj depeši na tapetu je Amir Ibrović, tadašnji, ali i današnji šef Komšićeva kabineta. Za njega američki diplomati navode da je kao Željkov drug iz djetinjstva i vlasnik kavane “Tito” imao presudnu ulogu u slaganju savjetničkog tima.
– Ibrović je nestabilna osoba s teatralnim, ljutim ispadima. Često zaudara, čuju se i glasine da je alkoholičar, pa neke njegove izjave uzimamo s rezervom – stoji u dopisu posvećenom isključivo spomenutom Ibroviću, a sve je svojim potpisom ovjerio veleposlanik McElhaney.
Amirom Ibrovićem nisu se bavili samo američki diplomati, već i sarajevska “Slobodna Bosna”. Prema pisanju tog tjednika, on je bio predratni operativac Službe državne bezbjednosti, a tijekom rata stavio se na raspolaganje zloglasnoj Agenciji za istraživanje i dokumentaciju (AID) na čelu s Bakirom Alispahićem.
Unatoč očito dugom stažu u toj branši, potrebnu hladnokrvnost nije pokazao za događanja koja su pratila tzv. Bosansko proljeće 2014. godine. Kada su ga zaustavili na jednoj od barikada u blizini zgrade Predsjedništva, Ibrović se automobilom zaletio u prosvjednike. Oni nisu popustili i ubrzo su ga vidljivo ustrašenog i pijanog izvukli iz službenog Passata.
Od tada je tvorac “projekta Komšić” zamijenio još niz fotelja. U ljeto prošle godine imenovan je u federalnu Komisiju za vrijednosne papire, a ruku za njega digli su i ljudi iz HDZ-a BiH. Doduše, na tu dužnost nikad nije stupio jer su došli novi izbori.
Predizborna kampanja u Komšićevo okružje dovela je novo lice. Radi se o Nihatu Hebiboviću, novinaru koji se uoči izbora iz sve snage napinjao uvjeriti lijevo orijentirane Bošnjake da svoj glas ne daju SDP-ovu Denisu Bećiroviću, već upravo Komšiću.
Osim osebujnim nastupom u jednoj emisiji HRT-a, proslavio se i objavom na račun hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Kada je ona izjavila da se Hrvati u BiH osjećaju neravnopravni i nesigurni, Komšićev čovjek je komentirao da “foka opet se..” i da idućeg ljeta treba pustiti priču da vehabije opsjedaju Jadran, za što će se sam pobrinuti.
Umjesto kazne, Komšić ga je nagradio funkcijom. To ne čudi jer ni njemu samome nije zasmetao plakat što mu se kočio pred očima na skupu u Tuzli, a na kojemu je stajalo: “Glasom koji za Komšića damo, glogov kolac Čovi zabijamo. I zato ga, k’o bosanska raja, i Kolindi zabijemo do ja..”.
Treći, pak, as iz nove/stare Komšićeve kadrovske kuhinje je Rusmir Mesihović, koji je imenovan za savjetnika za vanjsku politiku. Po struci je liječnik, ali već dugo u politici. Bio je kadar SDP-a, na njihovoj listi ušao u federalni parlament, ali je u sukobu Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića stao na stranu potonjeg.
Mesihović je jedno vrijeme bio i šef sarajevske bolnice, ali iz tog vremena ostali su prilični financijski repovi. I dok je Klinički centar nabijao dugove veće od 100 milijuna konvertibilnih maraka, njegov čelni čovjek je podebljao svoju imovinsku karticu, što u kešu, što u nekretninama.
Nije zanemario ni flotu, pa je postao i vlasnik višemetarske jahte vrijedne blizu dva milijuna maraka. U jednom trenutku tako je zapeo za oči slovenskim istražiteljima.
– Stvarno porijeklo depozitnih sredstava u iznosu od 71.500 eura, koje je Rusmir Mesihović položio na račune otvorene u Sloveniji od 2008. godine, je nepoznato. Sav novčani depozit je u iznosu do 10 hiljada eura. Od 15. prosinca 2011. godine Mesihović je također iznajmio sef u Addiko bank – stajalo je u dopisu, u kojemu se iz Ljubljane tražila pomoć Ministarstva sigurnosti BiH i Europola.
Unatoč tome što su svi ovi podaci javno dostupni, rijetki su u bošnjačkoj javnosti problematizirali Komšićev izbor i odabir najbližih suradnika. Očito je projekt Komšić nešto što se ne dovodi u pitanje.
wpDiscuz