Može li se kazati da US ambasadu potresa afera Alispahić-Leaks?
Čitali smo koja su pravila kada US stavi nekog političara na crnu listu upravo na analiziama slučaja Dodik.
Tada je naime najavljeno da s njim nitko od US vlasti više neće komunicirati. Potom mu je US ambasadorica pružila ruku no on se odbio rukovati. Poštujući sankcije SAD-a.
Isto to pravilo dakle vrijedi i za Bakira Alispahića, koji je na toj listi iz daleko crnjeg razloga. Koliko znamo Dodik nije šurovao s teroristima. Zloglasni Alispahić kojeg se i SDA odrekla, dolazi na tu listu nakon napada na američke tornjeve, uz još nekoliko bošnjačkih diplomata, koje se dovodilo u vezu s financiranjem terorističkih akcija u SAD-u. Te diplomate, koji su u SAD šurovali sa sumnjivim terorističkim organizacijama plaćali su svi građani BIH. No građanima BIH nikada nije dano pravo da to i znaju. Inače to ne bi plaćali. Ogromna većina. Nadamo se ogromna većina.
Svim US organizacijama i dužnosnicima zabranjuje se dakle, bilo kakav kontakt s tom osobom koja je na US crnoj listi. Zamrzava mu se sva imovina u SAD. Sve njegove tvrtke ne van US-a ne smiju imati nikakvu korespodenciju sa US tvrtkama, naročito državnim institucijama, pojedincima koji predstavljaju državu itd.
Zašto je onda Bakir Alispahić izuzetak?
Portal Patria.ba odnosno Nap.ba u Sarajevu je poznat kao agencija/portal iza koje stoji Bakir Alispahić. To su i sami priznali na depo.ba.
Alispahić se preko svog portala prepucava sa neistomišljenica. Iako se Patria naziva agencijom ona to nije. Sjajan tekst o načinu na koji Alispahić medijski radi imate ovdje.
Radi se inače o filmskom, živopisnom liku naše i vaše mladosti. Koji želi biti i dio vaše starosti. Čovjeku prilično “bogate” ratne prošlosti koji je prema pisanju Samira Halilovića, pod ozbiljnom kaznenom istragom.
Neki mediji iz Sarajeva su tvrdili da je on direktno upleten u zadnje dane ministra Leutara.
On je između ostalog, upravo na američkoj crnoj listi s početka priče. I to zbog niti malo blagih optužbi. I to je važan detalj za ovu temu. On je ujedno član DF-a. Istog onog DF-a koji želi Hrvatima po treći put nametnuti nelegalnog člana Predsjedništva. Nadamo se ne terorizmom, prijetnjama i rušenjem nebodera.
Amerikanci su Alispahića dovodili u vezu s Irancima u BIH, pa i samim Bin Ladenom i navodno izdavanje BH putovnice istome. O tome je iscrpno pisala Slobodna Bosna.
I ne samo ona. O tome je pisao cijeli niz nekad objektivnih sarajevskih medija, koji su se u međuvremenu svi redom ugasili. Ali je Patria oživjela.
Alispahić je dakle izbačen iz SDA. U ratu je nakon toga s dvije frakcije. Izetbegovićevom i Halilovićevom. Halilovići su ga dirketno optuživali da je na njih spremao atentate jer su svjedoci njegovog ratnog puta.
Što takav čovjek radi u Komšićevom DF-u?
“Lijeve” građanske stranke u Sarajevu sjajan su filter za čišćenje ranim kadrovima za pranje ratne prošlosti. Iz godine u godinu postale su premrežene najdesnijim ratnim kadrovima SDA. Još samo Abu Hamza nije mahnuo članskom iskaznicom SDP-a il DF-a.
Nije tu dakle Alispahić usamljen. Ima tu ratnih kadrova iz sva tri UZP-a. Malo je znano da je cijeli niz bivših karijernih suradnika Jadranka Prlića i Krešimira Zubaka također otrčalo do SDP-a i molili da ih se primi, nazivajući HercegBosnu pogreškom iz mladosti. Ono “mladost ludost”. Ovdje dakako ne mislimo na Lanu. Nego na prave pravcate funkcionere, koji su bili na daleko odgovornijim pozicijama od Prlića ili Stojića, ali su nakon filtriranja kroz SDP postali nezanimljivi BH Tužiteljstvu dok je sloboda u Haagu plaćena cinkanjem drugih.
Dakle Komšiću, lideru DF-a ne smeta u stranci imati čovjeka s US crne liste, još mu manje smeta pucati na mjesto hrvatskog člana predsjedništva sa stranačkim drugom koji je kao šef AID-a na ovaj il onaj način nesumnjivo “pucao” po narodu Komšićevog oca. I narodu djeda Komšićevog. AID se sigurno u ratu nije bavio uzgojem ljubičica. Naročito ne tamo gdje hrvatskog naroda više i nema. Primjerice u Konjicu, Jablanici, Kaknju, Bugojnu, Dusini , u kojoj je Alispahić čak i dokumentiran prema izjavama svjedoka.
Ono što nas čudi, jeste da bez obzira na propise svoje države, US ambasada i dalje nastavlja davati izjave Alispahićevom portalu.
Vjerovati da to čine US državnici nema neke logike. Pa se nameće konkretno pitanje – Tko je Alispahićev čovjek unutar ambasade? Kako mu je ime. I kako mu je prezime. I zašto to čini?
US ambasada prepuna je lokalnog bošnjačkog kadra već godinama. Oni su ti preko kojih ide korespondencija US ambasade i BH javnosti. Sjetimo se afere u kojoj je uposlenik US ambasade nudio zaustavljanje istraga na BH Tužiteljstvu BH političaru ukoliko mu ovaj ženu gurne u diplomaciju. Ambasada je kazala da će cijeli slučaj pojasniti. No nikada to nisu učinili.
Ta afera indikativan je primjer do kud dolazi samovolja uposlenog bošnjačkog osoblja u US ambasadi.
Vjerovali smo da je došlo do smjene tih kadrova. Naročite nakon gore spomenute afere. No uporno pionirsko mahanje čovjeka s američke crne liste – američkim izjavama, daje naznake da zapravo i nije.
Ono što im lokalni uposlenici, Bošnjaci, prevedu, i kažu postaje izvor Amerikancima.
Svojedobno se jedan nadobudni bošnjački novinar čak javno hvalio na društvenim mrežama – “Hrvati i Srbi shvatite, Amerikanci će o vama i vašim politikama i liderima misliti što im mi kažemo, jer mi ih držimo. Mi smo ti koji odlučujemo”
Stoga smo nekako prilično smo sigurni da im ovaj tekst ni u ludili neće prevesti.Zašto? Pa zato što govori o njima. No možda ga prevede radnik ambasade u Hrvatskoj ili Srbiji pa kolege iz Zagreba ili Beograda informiraju američko osoblje u Sarajevu, kako bi bilo vrijeme da provjere ID kartice lokalnih uposlenika.
Je li moguće , dakle, da ovaj nekadašnji šef AID-a u ambasadi doista ima krticu? Zašto to ne bi bilo moguće? Pa nije on slučajno bio na čelu AID-a.
Ništa dakle, nema sporno u činjenici da US ambasada nekom mediju daje izjavu.
Sporno je, i to baš para oči da Alispahićev Nap.ba redovno prvi izlazi sa stavovima US ambasade.
Neka se ne ljuti Najdraža ambasada i cijenjeno američko osoblje, no na taj način širom BIH kod ljudi koji doista vole i poštuju SAD , njihove slobode, i njihov pravni poredak, stvara se strah i nepovjerenje prema jednoj od najvažnijih ambasada u našoj zemlji.
Stvara se privid kako je ta kuća pristrana i u jako bliskim odnosima s vođom jedne, nimalo popularne ratne organizacije u BIH, prilično omražene i među samim Bošnjacima, organizacije koja je komunicirala i s Irancina, i s El Mudžahidom, i koja sigurno u prošlom ratu nije imala čiste prste.
Nameće se, iskreno se nadamo, prividan zaključak, da je portal nekadašnjeg šefa AID-a i čovjeka osumnjičenog za svašta, pa i čovjeka sa US crne liste, zapravo postao neformalan medij za komunikaciju US ambasade s BH građanima.
Iz te činjenice širi se jasan strah. I nameće drugo pitanje. Zašto US ambasada to sebi dopušta?
Ako pretpostavimo da Amerikanci u Sarajevu o tome pojma nemaju, a pretpostavljamo, jer drugačije i ne želimo vjerovati, postavlja se pitanje tko je Alispahićev izvor, koji ne želi informirati nadležno američko osoblje, da je portal kojem US Embassy daje službenu izjavu, portal osobe s američke crne liste?
Teško je naime vjerovati da bi Amerikanci komunicirali s nekim tko je na US crnoj listi, ako ne zbog sebe, onda zbog zakona USA koji im to zabranjuju i sankcioniraju ih ukoliko to čine.
Tko je dakle zapravo krtica, koja od svih medija u BIH uvijek prvo priopćenje daje mediju koji je i prema vlastitom priznanju u snažnoj vezi s Alispahićem?
Da stvar bude bizarnija, N1, američka TV kuća, nakon što patria.ba objavi vijest iz US ambasade pozove se na portal čovjeka s američke crne liste.
Tako ispada da američki mediji u BIH teže dolaze do informacija iz ambasade vlastite zemlje od bosanske Patrie. Portala čovjeka s američke crne liste.
Da nije zabrinjavajuće bilo bi u najmanju ruku bizarno.
Do daljnjeg, što misli američka ambasada u BIH, čitjate gdje drugo nego na portalu Bakira Alispahića.
Koliko je stvar bizarna postavite si čisto ovo pitanje: Bi li vam bilo bizarno da US ambasada nakon što je Rojsa stavila na crnu listu od Rojsa naruči tri šlepera ploske rakije? Za koju je, kako znamo , Ljubo Ćesić. izuzetan ekspert.
wpDiscuz