U svojim Sjećanjima, kada su sve opcije bile prošlost a ostalo je samo prisjećanje, Izetbegović puno više zaboravlja nego što javnosti priznaje:
„Devetnaestog jula 1995. vojska hrvatskih (kninskih) Srba napala je sa zapadne strane bihaćki džep.
Peti korpus se povlačio, ali je pružao ogorčen otpor i usporavao neprijateljsko napredovanje.
Obavio sam više telefonskih razgovora sa generalom Dudakovićem.
Prvi put Dudek nije bio optimist. Bio je zabrinut.
Pomislio sam: situacija je ovaj put ozbiljna, točnije rečeno – bila je kritična.
Međutim dogodilo se čudo.
Kada je kriza bila na vrhuncu, neočekivano me Tuđman pozvao i predložio da dođem u Split na, kako je rekao, ‘važne razgovore’.
Tamo nas je dočekala visoka hrvatska vojno-politička delegacija.
Predložili su zajedničku vojnu akciju u zapadnoj Slavoniji i bihaćkoj enklavi, poznatoj pod nazivom ‘Oluja’.
Sa mnom su bili Silajdžić i general Delić. Ponudu smo odmah prihvatili.
Akcija je počela u petak 4. augusta u ranim jutarnjim satima i uspješno završena za manje od tri dana.
Hrvati su oslobodili Kninsku krajinu, a mi probili trogodišnju blokadu bihaćke regije.
Spas je došao odakle sam se najmanje nadao. Vidio sam u tome Božiji znak.
Bog je potvrdio svoje obećanje da će pomoći narodu koji se bori.“
(Izetbegović, Knjiga “Sjećanja” 2001: 201-202)
https://twitter.com/nikollayzhird/status/1071734646952652802
“Mnogi događaji nisu našli mjesta u ovoj knjizi, nisam ih potpuno zaboravio, ali je bilo nedovoljno ono što sam zapamtio od njih. To je naročito slučaj o onim događajima iz rata i neposredno pred rat” (Alija Izetbegović)
“Knjigu Islam izmađu Istoka i Zapada Alije Izetbegovića smatram jednim od temeljnih djela naše kulture” (Tvrtko Kulenović)
“Da nije već u prvom poglavlju data informacija da je Bosna jedna zemlja koja je tu i tu i koja postoji od tada i tada, iz kasnijih poglavlja bi se pomislilo da je Bosna jedna prelijepa, ali napadnuta dama koju su nekamo bosu potjerali, koju Izetbegović brani” (Enes Karić)
“Dragi Alija, ovom nam knjigom ostavljaš strahovito jako oružje nama i našoj djeci, budućim piscima, istoričarima, pomoću kojeg oružja će se lakše odbraniti tvoj povijesni lik i djelo od zlica i neznalica, sadašnjih i budućih” (Abdulah Sidran)
“U činjenici da u relativno kratkom ali burnom dobu Alija Izetbegović na uvid javnosti stavlja svoj životopis ponovo, čitam jaku i jarku želju autora da svjedoči o epohi koja je u životu pučana Bosne i Hercegovine označila prelomnicu, jer ova knjiga jeste potpunije, jasnije i literarno organizovanije štivo od svega što je Izetbegović u formi svjedočenja iznosio do sada” (Gradimir Gojer)
