Filmovi katastrofe već odavno izlaze iz okvira fantastike. U jednom filmu, Sjedinjene Američke Države su podijeljene na privilegirane i podčinjene. Po državama, ne po klasama. Podčinjeni dobiju mrvice od američkog kolača, ali žive američki san tako što se nadaju ulasku među privilegirane. Bore se za to, zubima, noktima, laktima, s onim što čovjek već ima i što mu je ostalo. Oni koji nemaju priliku za borbu, bodre i navijaju. Čitava situacija je prilično nalik situaciji u Europskoj uniji. Pojedinci sanjaju o odlasku u Europu, gdje će uspjeti raditi i zaraditi. Osigurati sebi budućnost „pelcovanu“ od gladi kojom nas plaše iz dana u dan. Švicarska, Francuska, Njemačka, najatraktivnije su destinacije. Kanada više nije „in“ jer su je Kinezi i Korejci preplavili svojim gladnim trbusima i više milenija razvijanim radnim navikama i nama do nerazumijevanja razvijenom skromnošću. Priprema za „igre gladi“ na naš način počinje već u djetinjstvu. Djeca se šalju u privatne škole u kojima se nastava odvija na engleskom jeziku i po inozemnim školskim programima. Je li to zakonito? Ne znam, selefijskom pokretu zamjeraju što ima škole s programom iz Saudijske Arabije, kažu da je to nezakonito. Mislim da se radi o čistom licemjerju, ali to nije ova tema.
________piše: Veselin Gatalo l pogled.ba
Nakon osnovne škole, inozemne a naše, slijedi Koledž ujedinjenog svijeta ili neka druga srednjoškolska instancija. Tu nije baš lijepo, nije ni udobno. Nema tu neke osobite naobrazbe, ali djeca se očeliče i nauče na druge i drukčije. Toliko se dobro nauče na drugo i drukčije da im se njihovi roditelji i čitav njihov svijet učine smiješni da smješniji ne mogu biti. Nauče se diviti tuđim povijestima i velikanima, ne znaju za Ćamila Sijarića, Svetozara Ćorovića ili Antuna Gustava Matoša. Ali, zato saznaju koliko je general Custer pobio Indijanaca i mogu raspravljati o tome je li Custer američki heroj ili počinitelj genocida.
Ulazak u EU je tek psihološka kategorija. Euro je već platežno sredstvo, pošto je konvertibilna marka vezana uz nj. Ali, i to je nebitno ako znamo da su europske banke već uvelike vlasnici novca u kolektivnoj zbunjozi zvanoj Bosna i Hercegovina. Protok kredita, zapošljavanje, izgradnja infrastrukture, čak i sam opstanak države i vlasti (plaće i ostalo) ovisi isključivo i samo o međunarodnom faktoru i milostinji iz inozemstva. Uglavnom, inozemnu vlast, onu u Bruxellesu i Strasbourgu, treba još ojačati da bi se dobio pristup EU. Hrvatska je već tamo, baš se nešto i ne hvale. Ako Srbima u Srbiji dotekne pameti, pobjeći će od Europe kao alternativac od poštena posla. Posljednji pokušaj okupacije ovih prostora neslavno je propao zbog načina i nepromišljenog i neotesanog porobljavanja. Igra nije bila adekvatna. Bili smo suviše žilavi da bismo se olako predali igri u kojoj su pravila bila primjerena afričkim iskustvima njemačkih okupatora, kad su pobili desetke milijuna crnih ljudi sebi za zadovoljstvo i profit. Ne zna se još. Možda i ne izgubimo sve. Možda bolje nego što mognemo, odigramo te međunarodne igre gladi. – See more at: http://www.pogled.ba/clanak/veselin-gatalo-igre-gladi/44659#sthash.nLFWLSTW.dpuf