Hrvatski reprezentativac i član europskog prvaka Vardara, 28-godišnji Mostarac Igor Karačić, u razgovoru za Nezavisne novine dotaknuo se brojnih rukometnih tema i rodnog grada.
“Doček nakon osvajanja Lige prvaka s Vardarom bio je stvarno originalan, dočekalo nas je više od 100.000 ljudi, od kojih su neki “visili” s krovova kuća kako bi nas vidjeli. Još ne mogu da shvatim da smo to uspjeli da uradimo, tek kad završim karijeru, moći će mi biti jasno. Trenutno živim svoj san otvorenih očiju.”
Počeo je ovako priču za Nezavisne novine rukometaš Vardara i reprezentativac Hrvatske Igor Karačić, koji je u 2017. ostvario dječačke snove i okitio se titulom Lige prvaka. Centralnom beku iz Mostara i predstavniku Makedonije ide odlično i u ovoj sezoni Lige prvaka, gdje drže prvo mjesto Grupe A koje vodi u četvrtfinale nakon grupne faze.
“Sada je to zreo tim i mašinerija, što je rezultat napora koji su trajali četiri godine. Postigli smo ogroman uspjeh za makedonski sport, koliko se to cijeni u zemlji, vidi se i po tome što je država odlikovala Makedonce iz ekipe. Neću biti bahat i pričati o obrani titule prvaka Europe, imperativ je da se plasiramo na final four. Ipak se nadam da nećemo stati na tome. Čeka nas pauza u Ligi prvaka do veljače i pokušat ćemo se što bolje spremiti za naredne izazove. Ići ćemo korak po korak, kao što smo to radili i prošle sezone”, kaže Karačić.
Ostajete li u Vardaru?
– Imam ugovor i za sljedeću sezonu i sigurno ostajem i tada, nakon toga, sve je u magli. Vidjet ćemo što će biti. Nakon ove sezone imat ćemo dosta promjena u igračkom kadru. Mnogi će da odu, ali očekujem i dolazak pojačanja.
U siječnju Vas očekuje Europsko prvenstvo u dresu Hrvatske na domaćem terenu. Možete li do zlata?
– Kao što je bio slučaj i s Vardarom, neću previše obećavati, ali sigurno je da znamo koliko vrijedimo i da ćemo dati sve od sebe za najbolji mogući rezultat. Povratak Line Červara na mjesto izbornika je velika stvar. Unio je neke novine ili je možda bolje da kažem da je vratio neke stare navike. Svi igrači su dobili na važnosti. Imamo pripreme do Nove godine u Zagrebu, a onda nastavljamo u Splitu. Generalnu provjeru pred prvenstvo imat ćemo s Crnom Gorom.
Već na otvaranju u Splitu igrate “vječiti derbi” sa Srbijom?
– Bit će to veliki spektakl i prelijep događaj. Moramo se za taj meč što bolje spremiti zbog javnosti, trenera i navijača. Ne mogu da uđem u glave drugih ljudi na tribinama, ali za nas igrače neće biti većeg naboja nego u ostalim utakmicama. Mi smo sportaši koji zajedno igraju u klubovima i ne očekujem nikakve veće incidente na terenu. Mijajlo Marsenić, Ilija Abutović i Strahinja Milić su moji suigrači i veliki prijatelji.
Tko su favoriti prvenstva?
– Ranije su to uvijek bili Hrvatska, Danska i Francuska, nekada se tu mogla umiješati Španjolska, ali više nije tako. Ne postoji ekipa koja može lako da gazi sve, već imamo puno ekipa koje mogu pretendirati na vrh. Tu je i Švedska, koja je na posljednja dva natjecanja igrala odličan rukomet, Norveška je stalno u završnicama. Njemačka ima jaku ekipu koja igra njihovu Bundes ligu, a to je najjača liga svijeta. Djeluju moćno i njihova disciplina dolazi do izražaja.
Gdje je trenutno rukomet u regiji?
– Tu je gdje je i bio, ne vidim neki pomak što se tiče domaćih liga koje su na niskom nivou. Nema klubova, novaca, ni interesiranja i ne vidim da bi se mogao napraviti pomak da sve ode na viši nivo. Jedina svijetla točka je regionalna liga, koja je odlično natjecanje i jedna od jačih liga Europe. Ona je dosta izgubila izlaskom Vesprema, ali je i dalje prisutan velika kvaliteta.
Vaš brat Ivan je prošle sezone proglašena najkorisnijim rukometašem (MVP) prvenstva Izraela. Najmlađi brat Goran je golman Nogometnog kluba Sandhausen. Koja je tajna uspjeha braće Karačića?
– Ante i Ankica Karačić (roditelji). Sve su podredili nama, ali to je cijena uspjeha. Mami je najgore bilo, ipak, s Goranom, kojem je stalno prala dresove, mi u rukometu se manje prljamo (smijeh). Ivan od mladih kategorija igra za BiH i stvarno uživa tamo, sve daje za reprezentaciju. Jako mi je drago zbog njega, lijepo mu je i u Izraelu, gdje dominira u igri i uživa s obitelji. Prezadovoljan sam i ponosan na oba brata.
Koliko Vam nedostaje rodni Mostar?
– Zaista mnogo, otišao sam sa 16 godina i sigurno je da je nedostatak veliki. Navikao sam se da sam non-stop u drugim državama i da živim život na drumu. Ipak, i mene dom uvijek vuče nazad i dođemo za blagdane kada možemo. Dobit ću slobodno od reprezentacije da provedem Novu godinu i Božić u Mostaru, zbog čega mi je jako drago.
wpDiscuz