U nekoj normalnoj državi, kad muslimanski “Dva U Jedan” član predsjedništva sazove hitnu sjednicu, na tu sjednicu se, recimo, dođe. Ali BiH nije normalna država, nego jedno nadrealno administrativno ruglo koje su skrojili Washington, Dayton i kriza srednjih godina Richarda Holbrookea.
U tom ruglu OHR gorila Bećorović-Komšić traži izvanrednu sjednicu Predsjedništva BiH, valjda da se usprotivi “napadima organa vlasti Republike Srpske na ustavni poredak”. Što god to značilo.
Sjednicu, naravno, nije moguće održati jer u ovoj tragičnoj opereti nema osim srpskog niti trećeg člana – onog hrvatskog, kojeg su zajedno likvidirali OHR, međunarodna zajednica i politički centri moći u Sarajevu, jer se, pazi sad, Hrvati nisu uklapali u plan. Oni su u Daytonu zamišljeni kao neka vrsta ukrasnog bilja koje će mirno sjediti u institucionalnom lončanom cvijeću dok veliki i ozbiljni igrači rješavaju sudbinu države.
I tako danas imamo Bećirovića, kao bošnjačkog člana Predsjedništva, Komšića, kako ono bijaše – također bošnjačkog člana Predsjedništva, i treće mjesto koje zuji prazno. U normalnoj demokraciji to bi se zvalo “problematikom izbornog legitimiteta”, ali ovdje je to tek simpatičan politički eksperiment koji valja braniti do zadnje Markale.
Ali ne dajmo se zavarati – Bećirović i Komšić ne sazivaju sjednicu da riješe stvarni problem, nego da odglume hitnost pred svjetskom zajednicom, kao oni vatrogasci što podmetnu požar da bi herojski spašavali kvart. Jer, tko će im se uopće pojaviti? Možda Christian Schmidt, kao improvizirani “treći član”? Nije da mu nije išlo lažno predstavljanje – taj se već godinama potpisuje kao Visoki predstavnik, a da ga nikada nitko u UN-u nije potvrdio.
Pa bi, eto, Schmidt mogao fino doći, sjesti za stol, podići ruku i donijeti zaključak: Republika Srpska napada ustavni poredak! Ista ona Republika Srpska koja se od osnutka brani od istog tog poretka, pokušavajući zadržati što je Daytonom dogovoreno, ali to, naravno, više nikoga ne zanima.
Tko zna, možda se na sjednici Predsjedništva jednog dana pojavi i Valentin Inzko iz mirovine, kao počasni gost. Možda će OHR predložiti da se uvede rezervni član Predsjedništva, neka vrsta institucionalne zamjene, kao u nogometu. Možda će Bakir Izetbegović sam sebe delegirati kao “neizabrani, ali nužni” član.
Mislite da se to ne može? Mođe, samo pozoveš Schmidta , on donese zakon, i evo ga, može se.
I sve to pod sjajnim europskim inkluzivnim svjetlom, dok Schmidt u isto vrijeme kroji zakone, nameće rješenja i poziva na demokratske procese. Valjda one u kojima se unaprijed zna tko će pobijediti, samo ako se izbori provedu dovoljno puta.
Tako da ne brinite, ova sjednica će se ionako održati – u nekoj prčvarnici gdje se odluke donose izvan očiju naroda, i bez legitimiteta BIH, onako kako je to oduvijek i zamišljeno.
wpDiscuz
