Ako ste mislili da su američki veleposlanici sofisticirani diplomati koji plešu tango po balkanskim političkim minsko-energetskim poljima, Michael Murphy je ovih dana dokazao suprotno – preferira harmoniku, ali onu s jednom tipkom. Tipka kaže: predajte sve Sarajevu. I sve to, kažu naši izvori, dok u džepu drži posjetnicu Albright Stonebridge Grupe, institucije koja neodoljivo podsjeća na globalni supermarket geopolitičkih interesa, gdje se naruči plinovod uz jedno hvala na suradnji.
piše: Ivan Urkov l Poskok.info
Kako to obično biva s američkim diplomatima u Bosni i Hercegovini, Murphyjevo ime sve više zvuči poput najave za slijedeću epizodu lokalnog političkog trilera: Tko sabotira hrvatske interese? Kada veleposlanik na odlasku, kojem je mandat bio prepun paternalističkih nastupa prema domaćim političkim akterima, otvara pitanje plinovoda s tako nevjerojatnom gorljivošću, ostaje pitanje – radi li on to za Sarajevo, Washington, ili možda sebe samog?
Od Sarajeva s ljubavlju (ali za koga?)
Projekt Južne interkonekcije zvuči kao ostvarenje sna – energetska sigurnost, euroatlantske integracije, i potpuna ovisnost Bosne i Hercegovine o infrastrukturnom bloku koji kontrolira Sarajevo. Jer zašto ne? Hrvati bi trebali biti sretni što će Sarajevu prepustiti kontrolu nad plinovodom koji prolazi kroz njihova područja, dok se lokalni politički igrači prepliću s interesima Washingtona i, gle čuda, globalnih savjetodavnih kompanija poput Albright Grupe.
A što je s hrvatskim interesima u BiH? Murphy bi vam rekao da Hrvati trebaju razmisliti jesu li za Zapad ili za Rusiju. Lijepo pitanje, samo ako ne dolazi od čovjeka koji uporno ignorira bilo kakav konsenzus s hrvatskim političkim predstavnicima, odbija razgovarati sa Zagrebom, i vjerojatno već ima brošuru Albright Grupe na svom radnom stolu. Da, Murphyev svijet je binaran: ili s nama, ili ste ruski agent.
Interes, ali čiji?
No, priča o Murphyju i Južnoj interkonekciji dobiva zanimljiviji ton kada se sjetimo veze s Albright Grupom. Prema pisanju Poskok.info, Murphyjeva opsesija projektom ima mnogo veze s globalnim lobističkim interesima, koji se protežu od Sarajeva do Washingtona. To nas dovodi do nevjerojatne ironije: veleposlanik koji optužuje domaće političke igrače za korupciju zapravo promovira agendu kompanije koja bi mogla biti izravni financijski korisnik ovog aranžmana. Sličnosti sa scenarijima iz hollywoodskih trilera? Isključivo slučajne.
Zato se Murphyjeva posljednja poruka prije odlaska iz BiH čita kao politička prijetnja: ako ne glasate kako ja kažem, zaboravite energetsku sigurnost i dobrodošlicu u Zapadni klub. I dok Murphy pakuje kofere za povratak kući, ostaje nam sjećanje na diplomaciju gdje se plinovodi koriste kao političke batine, a narodi u BiH postaju pijuni globalnih interesa.
wpDiscuz
