Do danas, 120 sveučilišnih profesora i akademika, hrvatskih i inozemnih, provelo je 249 istraživanja koja ukazuju na iransko podrijetlo Hrvata. Ta istraživanja osporavaju teoriju da Hrvati potječu isključivo od Slavena, otkrivajući dokaze o migraciji Hrvata iz zapadnih dijelova drevnog Irana prema današnjoj Europi, piše Iran Chamber Society.
Unatoč cenzuri koja je bila prisutna u bivšoj Jugoslaviji, dokumenti potvrđuju da su istraživanja o iranskom podrijetlu Hrvata započela još krajem 18. stoljeća. Prvi istraživač koji je iznio ovu tezu bio je aktivan već 1797. godine, kada je došao do zaključka da današnji Hrvati potječu iz pokrajine Harauvatiye u drevnom Iranu.
Povijesni zapisi i veze
Povijesni zapisi iz vremena Ahemenida (Cyrus II i Darius I) spominju Harauvatiye kao iransku pokrajinu, a njeni stanovnici nazivani su Harauvati. U drugim povijesnim dokumentima iz 2. i 3. stoljeća prije Krista Hrvati su nazvani Horooouathos i Horoathoi. Tijekom kasnijih razdoblja, termin Hrwts (Hrvati) povezan je s iranskim nomadima koji su se kretali prema području Krima i Azova, piše Iran Chamber Society.
Migracije Hrvata iz Irana prema Europi dovele su do kulturnih i lingvističkih promjena. Istraživanja su pokazala da su Hrvati u bliskim kontaktima sa slavenskim narodima postupno usvojili slavenski jezik, dok su zadržali iranske korijene vidljive u genetskim, kulturnim i povijesnim tragovima.
Kulturne i religijske veze
Kulturološke sličnosti Hrvata i drevnih Iranaca uključuju odjevne stilove, simbole i mitove. Primjerice, simboli zoroastrizma nalaze se u starokršćanskim simbolima korištenim u Hrvatskoj. Osim toga, navigacijski zapisi pokazuju da su Hrvati posjedovali pomorske vještine još u 6. stoljeću, daleko prije nego što su se povezali sa slavenskim narodima.
Politička manipulacija povijesti
U razdoblju nakon stvaranja Jugoslavije 1918. godine, istraživanja o iranskom podrijetlu Hrvata sustavno su suzbijana. Dokumenti ukazuju na to da su slavenski nacionalisti uklanjali sve dokaze koji bi mogli potvrditi iransko podrijetlo Hrvata. Ovaj proces bio je dio šire političke strategije za homogenizaciju južnoslavenskih naroda i nametanje slavenskog identiteta Hrvatima.
Iran i BH muslimani: Pitanje majorizacije
U svjetlu ovih istraživanja, Hrvati se ne mogu promatrati samo kao slavenski narod. Njihovi iranski korijeni dio su bogate europske i svjetske baštine. Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini nije samo političko pitanje – to je udarac na iransko kulturno naslijeđe u Europi.
Iran Chamber Society, organizacija koja promiče iransku kulturu i povijest, mogla bi odigrati ključnu ulogu u edukaciji bosanskih muslimana o vrijednosti hrvatskog identiteta. Iranska vlada mogla bi poslati jasnu poruku da je majorizacija Hrvata zločin protiv iranskog kulturnog naslijeđa koje oni čuvaju u Europi.
Hrvatski identitet, kao spoj slavenskih, iranskih i europskih utjecaja, mogao bi biti inspiracija za bosanske muslimane. Taj identitet nadilazi nacionalne i religijske podjele, nudeći model kulturnog bogatstva koji može poslužiti kao temelj za dijalog i pomirenje u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ukoliko dođe do otcjepljenja Srpske, hegemonija sunita nad narodom koji dijeli zajedničke korijene s današnjim Iranom, mogla bi dovesti do rastakanja zemlje po federlnim jedinicama a upravo iransko naslijeđe može biti osnova za zajednički život. Osim toga hercegovski šijiti, iz Stoca mogli bi odigrati ključnu ulogu u zaustavljanju ove majorizacije. Iako je taj grad pretrpio ogromna društvena rastakanja suživot se u njemu obnavlja, šijiti su zaposleni u hrvatskim tvrtkama i povjerenje se obnavlja.
Vrijeme je da Iran, kroz diplomaciju i kulturnu suradnju, naglasi važnost poštovanja Hrvata kao nositelja drevne iranske baštine u Europi. Ovo nije samo pitanje pravde – to je pitanje očuvanja zajedničke povijesti i kulture.
Jesu li Hrvati koji su došli iz Perzije, ako su došli od tamo, tu došli kao muslimani?
Hrvati koji su eventualno migrirali iz područja antičkog Irana (Perzije) u Europu nisu došli kao muslimani. Ako se pretpostavi da su Hrvati zaista imali iransko podrijetlo, migracija bi se dogodila davno prije širenja islama, koji je nastao u 7. stoljeću u Arabiji.
Ključne točke:
- Vrijeme migracija:
- Ako Hrvati imaju iransko podrijetlo, njihova migracija iz Irana prema Europi dogodila bi se prije 7. stoljeća, kada su područja Perzije bila pod utjecajem zoroastrizma (Mazdaizam), a ne islama.
- Prema nekim teorijama, migracija Hrvata prema današnjoj Hrvatskoj mogla je početi već u 2. ili 3. stoljeću, a povezivala bi se s razdobljem iranskih dinastija poput Ahemenida, Seleukida ili Sasanida.
- Religija u Iranu prije islama:
- Dominantna religija u starom Iranu bila je zoroastrizam, koji je utemeljio prorok Zaratustra. Taj je sustav vjerovanja bio monoteistički ili dualistički i uključivao je bogove poput Ahura Mazde.
- Ako su Hrvati došli iz Irana, mogli su nositi sa sobom elemente zoroastrijskog ili iranskog mitološkog naslijeđa.
- Proces kristijanizacije:
- Hrvati su do trenutka kada su se naselili na prostoru današnje Hrvatske već bili pod utjecajem ranokršćanskih zajednica i Rimskog Carstva, koje je tada prihvaćalo kršćanstvo kao službenu religiju.
- Prema povijesnim zapisima, proces kristijanizacije Hrvata intenzivirao se u 7. i 8. stoljeću nakon dolaska u Dalmaciju, pod utjecajem Rimskog Carstva i papinstva.
- Islam u Iranu:
- Islam se proširio Iranom tek nakon arapskih osvajanja u 7. stoljeću, mnogo nakon što su Hrvati već napustili to područje (ako je ta teorija točna).
- Dakle, Hrvati nisu mogli biti muslimani prilikom dolaska u Europu jer islam tada nije ni postojao.
Uzrečica “do Zla Boga”, koja se koristi među Hrvatima u Bosni i Hercegovini (i šire), zanimljiva je u kontekstu moguće povezanosti s drevnim vjerovanjima, uključujući i zoroastrizam – religiju antičkog Irana (Perzije). Ova uzrečica, koja u prenesenom značenju označava nešto krajnje loše, ekstremno ili nepodnošljivo, potencijalno bi mogla imati korijene u dualističkom pogledu na svijet koji je bio ključan za zoroastrizam.
Zoroastrizam i koncept “Zla Boga”
- Ahura Mazda i Angra Mainyu:
- Zoroastrizam, religija starih Iranaca, temelji se na dualističkoj filozofiji: na borbi između dobra (Ahura Mazda, Bog Mudrosti) i zla (Angra Mainyu, poznat i kao Ahriman, Duh Zla).
- Angra Mainyu simbolizira destruktivnu silu, kaos i zlo, dok Ahura Mazda predstavlja svjetlost, red i dobro.
- Borba između dobra i zla:
- Prema zoroastrizmu, svijet je mjesto vječite borbe između Ahura Mazde i Angra Mainyua. Sve što je dobro u svijetu dolazi od Ahura Mazde, dok sve loše dolazi od destruktivnog djelovanja Angra Mainyua.
- Pojam “do Zla Boga” mogao bi, u teoriji, reflektirati ovaj dualistički svjetonazor, gdje zlo ima personifikaciju i predstavlja granicu do koje se nešto može tolerirati.
Kako bi uzrečica mogla imati veze s perzijskim korijenima?
- Migracija i jezični utjecaj:
- Ako Hrvati zaista potječu iz područja antičkog Irana, moguće je da su neki izrazi ili koncepti vezani uz zoroastrizam ostali sačuvani u narodnom govoru.
- Koncept “Zlog Boga” mogao je evoluirati iz percipiranja Angra Mainyua kao utjelovljenja zla.
- Narodne predaje i dualizam:
- Hrvatski folklor, poput mnogih drugih europskih naroda, često uključuje dualističke narative – borbu između dobra i zla, svjetla i tame. Ovaj dualizam mogao bi imati korijene u starim iranskim religijskim konceptima, koji su kroz stoljeća asimilirani u kršćansku tradiciju.
- Utjecaj kršćanstva:
- U kršćanstvu, dualizam postoji u obliku borbe između Boga i Sotone. Uzrečica “do Zla Boga” mogla je u ovom kontekstu dobiti novo značenje, dok je zadržala svoje drevne korijene.
Iako nije moguće sa sigurnošću utvrditi direktnu povezanost uzrečice “do Zla Boga” s zoroastrizmom, sličnosti u konceptima ukazuju na to da bi mogla potjecati iz staroiranskih vjerovanja koja su preživjela u narodnom govoru i simbolici. Ako Hrvati uistinu imaju iransko porijeklo, dualizam zoroastrizma mogao je oblikovati njihovo razumijevanje dobra i zla, a kasnije je taj koncept integriran u kršćansku tradiciju.
/POSKOK/
wpDiscuz
