Na božićnom sajmu u Magdeburgu, mjestu gdje bi trebao vladati mir, miris kuhanog vina i zvukovi dječje radosti, brutalno je prekinut još jedan privid normalnosti. Automobil koji je uletio u masu ostavio je pet mrtvih i preko 200 povrijeđenih. Njemački kancelar Olaf Scholz, u svom standardnom tonu prazne empatije, nazvao je ovo “strašnim i suludim činom”. Strašan je, doista, Scholzov politički saldo, a suluda je ideja da će ovakve tragedije proći bez posljedica.
Europa u zrcalu Magdeburga
Božićni sajmovi, simbol europske tradicije i zajedništva, pretvorili su se u mete. A oni koji su odgovorni za zaštitu tih simbola radije štite liberalne dogme. Scholz, sa svojim uobičajenim ritualom šokiranih izjava i cvijeća na mjestu tragedije, savršeno utjelovljuje nemoć Europe da se suoči sa stvarnošću. Jer dok se njemačke ulice sve više nalaze pod opsadom, Scholz i njegovi suradnici i dalje predano brane viziju otvorene Europe. Otvorene za što? Za napade? Za kaos?
Pravda naopačke
Još je nevjerojatnije ono što dolazi nakon tragedija poput ove. Njemački pravosudni sustav, koji se zaklinje u ljudska prava, postaje groteskni teatar apsurda. Dok žena koja je verbalno osudila serijske silovatelje biva kažnjena strože od samih počinitelja, Scholz i njegova vlada brižno njeguju narativ o toleranciji. Ali ne prema žrtvama, već prema počiniteljima.
Ovo nije samo pravna anomalija – ovo je izrugivanje zdravom razumu i temeljima društva. Kako Scholz i njegovi istomišljenici uspijevaju objasniti takve presude? Ili jednostavno ne objašnjavaju, jer su prezauzeti objašnjavanjem zašto Nijemci trebaju još malo tolerirati vlastito poniženje.
Kraj jedne ere i rađanje novog Isusa
Božićni napad u Magdeburgu mogao bi biti trenutak buđenja. Europa, kao i Njemačka, mora se suočiti s činjenicom da je liberalna agenda postala teret. Politika otvorenih vrata nije samo podbacila – ona je aktivno doprinijela stvaranju nesigurnosti. Scholz, nasljednik politike Angele Merkel, nastavlja braniti neobranjivo, dok zemlja tone u nepovjerenje i nesigurnost.
Građani sve glasnije zahtijevaju promjene. Pitanje nije hoće li Scholz i njegovi prethodnici biti pozvani na odgovornost – pitanje je samo kada. Jer dok Scholz s cvijetom u ruci oplakuje žrtve, sve je jasnije da je upravo njegova politika ta koja je otvorila vrata tragedijama poput ove.
Magdeburg kao simbol
Božićni napad nije samo tragedija – on je simbol urušavanja liberalnih vrijednosti koje su nekada bile ponos Europe. Nekada su zidovi Beča branili kontinent od vanjskih prijetnji. Danas Europa ruši vlastite zidove u ime ideala koji, umjesto mira, donose kaos. Magdeburg nije samo trenutak tragedije – on je početak kraja iluzija.
Scholz će, naravno, nastaviti govoriti o solidarnosti i empatiji. No dok cvijeće vene na mjestu zločina, a božićni sajmovi gube svoju čar, ostaje pitanje: tko će braniti Europu kad su njezini lideri zauzeti branjenjem svojih grešaka? IURKOV l Poskok.info
wpDiscuz
