Pisati o logoru “Lora” u Splitu kao o vojnom pritvoru, a ne logoru strave i užasa, isto je kao tvrditi da je Jasenovac bio radni kamp gdje su se igrale utakmice i izvodila opera. Upravo to čini hrvatski redatelj Jakov Sedlar u svom novom dokumentarnom filmu “72. bojna VP – istina”.
Sedlar, poznat po ranijem filmu “Jasenovac – istina”, koristi isti obrazac. Pod krinkom “istine” pokušava relativizirati i opravdati ne samo zločine iz NDH već i one iz Domovinskog rata, uključujući stravične događaje u Lori. Njegovi filmovi služe kao alat za manipulaciju povijesnim činjenicama, upozorava Savo Štrbac, direktor Dokumentaciono-informacionog centra Veritas.
Manipulacija i negiranje zločina
Sedlarov novi film tvrdi da “Lora” nije bila logor, već “pristojan vojni pritvor” u kojem nije bilo sistemskih zločina, već samo “pojedinačnih prekoračenja ovlasti”. Također, prikazuje suđenja pripadnicima vojne policije kao nepravedna i traži njihovo pomilovanje, koje su podržali visoki časnici, uključujući generala Antu Gotovinu.
No, prema Štrpcu, svjedočanstva preživjelih i dokazi govore drugačije. “Lora” je bila sinonim za strah i užas, mjesto gdje su logoraši svakodnevno bili izloženi brutalnim mučenjima i ponižavanju. Metode zlostavljanja često su podsjećale na one korištene u logorima NDH.
Presude za ratne zločine
Unatoč Sedlarovim tvrdnjama, splitski Županijski sud osudio je 2022. godine Tomislava Duića, upravitelja logora, na osam godina i šest mjeseci zatvora zbog ratnih zločina. Njegov suradnik Emilio Bungur dobio je četiri godine i deset mjeseci za sudjelovanje u zločinima nad civilima i ratnim zarobljenicima.
Povijesni revizionizam
Štrbac ističe kako Sedlar svojim filmovima pokušava iskriviti povijest, namećući propagandni narativ koji ne doprinosi pomirenju, već produbljuje podjele. Povijesne činjenice, kaže Štrbac, ne mogu biti predmet manipulacije ako regija želi postići trajni mir.
Lora – logor strave
Logor “Lora” bio je aktivan između 1992. i 1997. godine. Prvotno su u njega dovođeni Srbi iz Hrvatske, a kasnije i iz BiH. Preživjeli svjedoče o svakodnevnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju. “Lora” je, prema tim svjedočanstvima, bila jedno od najstrašnijih mjesta na prostoru bivše Jugoslavije.
Zeljković zaključuje da Sedlarov film ne donosi “istinu”, već manipulaciju koja ima jasnu svrhu – opravdanje zločina i nametanje ekstremnog narativa. Ovakvi pokušaji, upozorava, udaljavaju društvo od suočavanja s prošlošću i onemogućuju izgradnju zdravog suživota.
wpDiscuz
