Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovno je izazvao buru svojim komentarima, ovog puta osvrćući se na potez ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, koji je uputio prosvjednu notu Republici Hrvatskoj zbog izjave predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. Jandroković je kazao da “BiH neće biti ukoliko u njoj ne prevlada koncept tri konstitutivna naroda”.
Dodik je na svom X profilu jasno istaknuo:
- “Upućivanje prosvjedne note Republici Hrvatskoj je osobni čin Elmedina Konakovića, a ne stav BiH. Taj čin odražava svu promašenost i propast koncepta unitarne države koju Bošnjaci priželjkuju.”
BiH može opstati samo kao zajednica tri naroda
Dodik je podsjetio kako je BiH definirana Daytonskim sporazumom kao zemlja tri ravnopravna konstitutivna naroda i dva entiteta, te da je to jedini održiv koncept za budućnost zemlje.
- “Svako tko podržava takav koncept želi dobro BiH i njenim narodima. Pisati prosvjedne note drugoj državi zbog zalaganja njenih dužnosnika za puno poštovanje prava konstitutivnih naroda znači rušenje Ustava, Daytonskog sporazuma i na kraju same BiH,” kazao je Dodik.
Posebno je naglasio da su jednostrani potezi, poput Konakovićevog, prijetnja stabilnosti:
- “Činiti to samo u ime jednog naroda, a bez suglasnosti druga dva, predstavlja potkopavanje temeljnih principa na kojima BiH jedino može postojati i funkcionirati.”
Šutnja hrvatskih političara – simptom odumiranja političke nacije
Dodikov stav otvara i dublje pitanje stanja hrvatske političke reprezentacije u BiH. Hrvatski političari, suočeni s izazovima marginalizacije i unitarističkih pritisaka, često biraju šutnju. Ovaj fenomen, prema sociološkim teorijama, označava proces odumiranja političke nacije i njenu transformaciju u poslušnu molitvenu zajednicu.
Hrvatski političari sve češće usvajaju neverbalne obrasce ponašanja svećenika – pojavljuju se s lica ozbiljnih, često sa svijećama u rukama, i izbjegavaju direktne političke odgovore. Njihova šutnja na političke izazove dodatno naglašava taj trend. Umjesto glasnog zahtijevanja prava i pravde za svoj narod, oni su sve prisutniji na molitvama, komemoracijama i simboličkim ritualima.
Uloga Hrvatske – jačanje procesa klerikalizacije
Ne može se zanemariti ni uloga matične države Hrvatske, koja klerikalizacijom i desekularizacijom Hrvata u BiH nehotice pridonosi ovom procesu. Umjesto da Hrvate u BiH ojača kao političku naciju s jasnim ciljevima, Hrvatska svojim djelovanjem podržava njihovo taljenje u poslušni plebs, bliži religijskim zajednicama nego političkom organizmu.
Takvo djelovanje omogućava sarajevskim elitama da Hrvate u BiH vrate u stadij “mentalnih robova,” poznat iz razdoblja osmanske vlasti. Proces koji sociolozi nazivaju “Ahdnama efektom” dodatno cementira poziciju Hrvata kao podčinjenog faktora unutar BiH, oduzimajući im političku moć i utjecaj.
Dodik: Glas hrvatskih političara trebao bi biti najglasniji
I dok Milorad Dodik nerijetko zauzima stavove koji podržavaju konstitutivnost i prava Hrvata u BiH, hrvatski političari šutnjom nastavljaju pridonositi procesu koji ih vodi u političku irelevantnost. Dodikove riječi da su prava naroda osnovni postulat mira i stabilnosti, postaju poruka koju bi prvenstveno trebali artikulirati upravo hrvatski političari, a ne lideri drugih naroda.
Konakovićev potez, u kojem ignorira pravo hrvatskog naroda na ravnopravnost i suglasnost, još je jedan pokazatelj krize političkog Sarajeva. S druge strane, šutnja hrvatskih političara dodatno naglašava njihovu sve veću irelevantnost. Sve dok hrvatski politički lideri ne zauzmu odlučnije i glasnije stavove, situaciju će definirati glasovi poput Dodikovog – paradoksalno, jači nego ikad u obrani hrvatskog interesa.
wpDiscuz
