Suzana Rešetar iz Udruge Sjena, koja se godinama bori za prava djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji, otvoreno je progovorila o lošem odnosu institucija prema najranjivijim članovima društva. Gostujući u emisiji Nedjeljom u dva, osvrnula se na probleme u sustavu zdravstva i socijalne skrbi te na zapuštenost centara za odgoj i rehabilitaciju.
O uhićenju Vilija Beroša i stanju u zdravstvu
Rešetar se osvrnula na uhićenje bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša, ističući kako to nije iznenađenje. “On nije ni prvi ministar, a vjerojatno neće biti ni zadnji koji je neslavno završio,” kazala je, dodajući kako u Hrvatskoj zapravo ne postoji funkcionalan zdravstveni sustav.
“Naš zdravstveni sustav opstaje samo zahvaljujući ljudima koji još nisu odustali i otišli iz države. To je tragična stvarnost,” istaknula je. Prisjećajući se osobnog susreta s Berošem, rekla je: “Moj dojam bio je da je to čovjek s ogromnim egom. Da živimo u normalnoj državi, ne bih ni trebala znati tko mi je ministar. Sustav bi me trebao voditi kroz život.”
O centrima za rehabilitaciju i sustavu socijalne skrbi
Rešetar je opisala šokantne uvjete u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, gdje je smješten i njezin sin. “Uvjeti u kojima borave djeca i osobe s invaliditetom su užasni. Političari bi trebali biti sluge najnemoćnijima u društvu, ali oni su potpuno zakazali,” poručila je.
Govoreći o poniženju koje je doživjela tražeći prava za svoje dijete, istaknula je kako joj je socijalna radnica jednom prilikom rekla da “autizam nije dovoljno ozbiljan” problem te da se srami tražiti pomoć. “Taj trenutak bio je prekretnica za mene. Shvatila sam da moramo biti glasni jer nas inače neće biti,” rekla je.
Tragični slučajevi i očaj roditelja
Rešetar je upozorila na tragične situacije u sustavu, uključujući smrt 15-godišnjeg dječaka u centru za rehabilitaciju, gdje je preminuo gušeći se komadom pizze. “Kad sam čula za taj slučaj, bilo mi je fizički loše. Dijete je umrlo na grozan način, a nitko ne preuzima odgovornost. Razgovarala sam s premijerom Plenkovićem o tome, ali ništa se nije promijenilo,” istaknula je.
Dodala je kako joj se javljaju roditelji koji razmišljaju o eutanaziji zbog bezizlazne situacije. “Jedna majka mi je rekla da razmišlja o tome da sebe i dijete stavi u kapsulu i okonča njihov život. Ovo nije prvi put da čujem za takve priče. Sustav je toliko zapušten da roditelji gube svaku nadu,” kazala je.
Borba za temeljna prava
Rešetar je kritizirala političare zbog izostanka stvarne brige za osobe s invaliditetom. “Ne volim kad u kampanjama govore da će posvetiti posebnu pažnju djeci s teškoćama. To ne bi trebali ni spominjati – to bi trebalo biti normalno,” rekla je.
Zaključila je da se roditelji djece s invaliditetom bore za temeljna ljudska prava svojih najmilijih i da neće odustati: “Glasni smo jer želimo preživjeti. Ako idemo tiho i skromno, sustav nas samo sažalijeva i ignorira.”