Američki izbori – spektakl veći od Super Bowla. Holivudske zvijezde iskaču iz svakog kutka, Beyonce pjeva, Clooney se smješka, a Taylor Swift pokušava natjerati glasače da povjeruju kako je sve što trebaš ljubav i Kamala Harris. Američki birači ne mare. Radije slušaju o cijeni goriva, inflaciji i onome što Trump misli o maskulinitetu. Poznate osobe možda prodaju filmove i albume, ali ne prodaju kandidate.S druge strane Atlantika, Europljani se još uvijek pale na holivudski sjaj. Kad Beyonce zapjeva “Who runs the world? Kamala!” europski birači odmah u redu čekaju glasati. Clooney u spotu samo trepne – i odjednom se cijela nacija složi da je kandidat najbolji izbor. Ovdje, politički program nije važno proučiti, dovoljno je da ga Jennifer Lopez otpleše. U Francuskoj, na primjer, ako je ritam pjesme dobar, ljudi će izglasati i da Eiffelov toranj zamijeni božićno drvce.
Angažman slavnih i dalje se doživljava kao znak ozbiljnosti kandidata, a ne kao pokušaj političkog marketinga iz očaja. Europljani vole svoje elite – dok im ne povise poreze. I dok Amerikanci traže nekoga tko će razbiti sistem, Europljani glasaju po melodiji koja im svira u glavi. „We are the champions“? Idemo za njega. „Born to Run“? Definitivno on!
Razlike su očite. Amerikanci vole one koji prkose sistemu, outsidera koji će reći sve što narod želi čuti. Europljani, pak, više vole stare, provjerene institucije, i vjeruju kako slavna lica podižu vjerodostojnost kandidata. Tko zna, možda će za koju godinu i Amerikanci ponovno početi vjerovati u čarobnu moć holivudskog glamura. Dotad, Clooney i Beyonce bolje da pjevaju – jer nitko ih ne sluša na izborima. A u Europi? Samo nek’ je hit i refren se lako pamti.
- Utjecaj slavnih osoba:
- Američki birač: Shvaća da slavne osobe podržavaju političke kampanje, ali ne nužno zbog dubokog uvjerenja; svjestan je da je to često PR alat koji ne znači autentičnu političku podršku.
- Europski birač: Ima tendenciju više vjerovati porukama slavnih i njihovu utjecaju u političkom kontekstu te vidi angažman slavnih kao ozbiljniji signal.
- Marketing i političke poruke:
- Američki birač: Navikao je na snažno personalizirane političke poruke, čak i na rubu populizma, te dobro razumije namjeru marketinške manipulacije. Cijeni autentičnost i često odolijeva pretjeranim PR kampanjama.
- Europski birač: Više je sklon birati na temelju stranačke pripadnosti i ideološkog spektra, iako počinje prepoznavati ulogu političkog marketinga i PR-a.
- Kult individualizma i “outsider” retorika:
- Američki birač: Cijeni političare koji dolaze „izvan sistema” i koriste jezik populizma. Užitak je u izražavanju protiv establišmenta, što je temeljno u kulturi američkog političkog identiteta.
- Europski birač: Rijetko cijeni “outsidere” u politici. Populizam se doživljava kao radikalan i često se preferiraju političari iz stranačkih struktura i sa solidnom političkom podlogom.
- Percepcija slobode i državnog utjecaja:
- Američki birač: Izrazito cijeni slobodu, autonomiju i minimalnu ulogu države, što se proteže na sve sfere života, uključujući i stav prema pravima na nošenje oružja ili zdravstvenu skrb.
- Europski birač: Država ima veću ulogu u europskim društvima; vjeruje se u javne službe, i postoje pozitivniji stavovi prema državnim institucijama i njihovoj regulaciji.
- Nacionalni identitet i patriotizam:
- Američki birač: Patriotizam je duboko ukorijenjen; svaki kandidat mora pokazivati ljubav prema domovini i povezivati svoje ideje s američkim vrijednostima.
- Europski birač: Patriotizam je manje naglašen u svakodnevnom političkom diskursu, a preveliki naglasak na patriotizam može djelovati neobično ili čak ekstremno.
- Osjetljivost na skandale:
- Američki birač: Svjestan je da politički kandidati prolaze kroz skandale i uglavnom će ih zanemariti ako smatra da kandidat nudi stvarne rezultate.
- Europski birač: Često očekuje veću moralnu čistoću svojih političara; skandali se mogu ozbiljnije shvatiti i teško se zaboravljaju.
- Religija i politika:
- Američki birač: Religija je često integrirana u politiku, i političari koji otvoreno izražavaju svoju vjeru mogu očekivati veću podršku.
- Europski birač: Uglavnom razdvaja religiju i politiku te očekuje da političari djeluju sekularno, barem javno.
- Uloga medija:
- Američki birač: Skeptičan prema medijima; naviknut je na izrazito polarizirane medije i često bira izvore informacija u skladu sa svojim stavovima.
- Europski birač: Ima povjerenje u medije, osobito javne emitere, i skloniji je vjerovati informacijama iz različitih izvora bez jakih preferencija.
- Povjerenje u anketne rezultate:
- Američki birač: Već je navikao na promašene predikcije i ankete te im daje sve manju važnost.
- Europski birač: Većinom vjeruje anketama i istraživanjima, a rezultati izbora ih iznenade kada ankete ne ispune očekivanja.
- Cinizam prema sistemu:
- Američki birač: Generalno je više skeptičan prema političkom sustavu i otvoreniji za teorije zavjere; često izražava sumnju u integritet izbornog procesa.
- Europski birač: Ima više povjerenja u politički sustav i oslanja se na institucionalnu stabilnost svojih država, s nižim pragom za teorije zavjere.
Ove razlike govore o specifičnostima svakog društva i njihovom jedinstvenom političkom okruženju, oblikovanom povijesnim i kulturnim faktorima. Američki birači su, zbog osobitosti svog sustava, skeptičniji prema manipulaciji poznatih i radije biraju kandidate koji im nude jasna rješenja, često ignorirajući “showbiz” elemente koji su u Europi i dalje snažno prisutni u političkim kampanjama. /poskok/
wpDiscuz
